REZOLUCIJA BR. 827 (1993.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 3217. sjednici,
25. maja 1993.

Savjet bezbjednosti,

Ponovo potvrđujući svoju Rezoluciju br. 713 (1991.) od 25. septembra 1991. i sve relevantne rezolucije koje su donesene nakon toga,

Razmotrivši izvještaj generalnog sekretara (S/25704 i Add.1) shodno paragrafu 2 Rezolucije br. 808 (1993.),

Izražavajući još jednom svoju krajnju zabrinutost zbog daljnjih izvještaja o široko rasprostranjenim i flagrantnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava koja se dešavaju na teritoriji bivše Jugoslavije, a posebno u Republici Bosni i Hercegovini, uključujući izvještaje o masovnim ubistvima, masovnom, organizovanom i sistematskom zatočenju i silovanju žena, te o nastavku prakse “etničkog čišćenja” čiji je cilj, pored ostalog, osvajanje i zadržavanje teritorije,

Utvrdivši da ta situacija i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i bezbjednosti,

Odlučan da zaustavi takve zločine i poduzme efektivne mjere da se privedu pred lice pravde osobe koje su za njih odgovorne,

Uvjeren da bi u konkretnim okolnostima koje vladaju u bivšoj Jugoslaviji, kao ad hoc mjera Savjeta, osnivanje međunarodnog suda i krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava omogućilo postizanje tog cilja i doprinijelo ponovnom uspostavljanju i održavanju mira,

Smatrajući da će osnivanje međunarodnog suda i krivično gonjenje osoba odgovornih za gorepomenuta kršenja međunarodnog humanitarnog prava doprinijeti da se osigura obustavljanje takvih kršenja i njihovo efektivno sankcionisanje,

Imajući u vidu, s tim u vezi, preporuku kopredsjedavajućih Upravnog komiteta Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji za osnivanje takvog suda (S/25221),

Ponovo potvrđujući, s tim u vezi, svoju odluku iz Rezolucije br. 808 (1993.) da se osnuje međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.,

Uzevši u obzir da, dok se ne imenuje tužilac Međunarodnog suda, Komisija eksperata koja je osnovana u skladu sa Rezolucijom br. 780 (1992.) treba da nastavi s hitnim prikupljanjem podataka koji se odnose na dokaze o teškim povredama Ženevskih konvencija i drugim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, kao što je i predložila u svom privremenom izvještaju (S/25274),

Postupajući u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

1. Odobrava izvještaj generalnog sekretara;

2. Ovim donosi odluku da se osnuje međunarodni sud sa isključivim zadatkom da krivično goni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. do datuma koji odredi Savjet bezbjednosti nakon ponovne uspostave mira, te da se u tom cilju usvoji Statut Međunarodnog suda koji je priložen uz gorepomenuti izvještaj;

3. Traži od generalnog sekretara da sudijama Međunarodnog suda, kad budu naimenovane, prenese sve sugestije država u vezi s pravilnikom o postupku i dokazima koji se predviđa članom 15 Statuta Međunarodnog suda;

4. Donosi odluku da će sve države u punoj mjeri sarađivati s Međunarodnim sudom i njegovim organima u skladu s ovom Rezolucijom i Statutom Međunarodnog suda, te da će, shodno tome, sve države poduzeti sve mjere koje su neophodne po odredbama njihovih nacionalnih zakona da sprovedu odredbe ove Rezolucije i Statuta, uključujući obavezu država da udovolje zahtjevima za pomoć ili nalozima koje izda Pretresno vijeće shodno članu 29 Statuta;

5. Poziva države i međuvladine i nevladine organizacije da daju doprinos Međunarodnom sudu u vidu novčanih sredstava, opreme i usluga, uključujući i stručno osoblje;

6. Donosi odluku da će sjedište Međunarodnog suda biti utvrđeno nakon zaključenja odgovarajućih sporazuma između Ujedinjenih nacija i Nizozemske koje Savjet bude smatrao prihvatljivim, te da Međunarodni sud može biti smješten i negdje drugdje ukoliko se bude smatralo da je to nužno za efikasno obavljanje njegovih funkcija;

7. Donosi i odluku da rad Međunarodnog suda neće narušiti pravo žrtava da, putem odgovarajuće procedure, traže naknadu za štetu koja im je nanesena kršenjima međunarodnog humanitarnog prava;

8. Traži od generalnog sekretara da hitno sprovede ovu Rezoluciju, a posebno da poduzme praktične korake za efikasno funkcionisanje Međunarodnog suda što je prije moguće, te da periodično izvještava Savjet;

9. Donosi odluku da će se i nadalje aktivno baviti ovim pitanjem.