REZOLUCIJA BR. 1534 (2004.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4935. sjednici,
26. marta 2004.

Savjet bezbjednosti,

Podsjećajući na rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993., 955 (1994.) od 8. novembra 1994., 978 (1995.) od 27. februara 1995., 1165 (1998.) od 30. aprila 1998., 1166 (1998.) od 13. maja 1998., 1329 (2000.) od 30. novembra 2000., 1411 (2002.) od 17. maja 2002., 1431 (2002.) od 14. augusta 2002. i 1481 (2003.) od 19. maja 2003.,

Podsjećajući na i najenergičnije potvrđujući izjavu predsjedavajućeg Savjeta bezbjednosti (S/PRST/2002/21) od 23. jula 2002. kojom se daje podrška strategiji okončanja rada MKSJ-a i Rezoluciji br. 1503. (2003.) od 28. augusta 2003.,

Podsjećajući na Rezoluciju br. 1503 (2003.) kojom se Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR) pozivaju da poduzmu sve moguće mjere kako bi sve istrage završili do kraja 2004. godine, sve prvostepene postupke do kraja 2008. godine i svoj rad priveli kraju 2010. godine (strategija okončanja rada), te od predsjednika i tužilaca MKSJ-a i MKSR- traži a da u svojim godišnjim izvještajima Savjetu bezbjednosti obrazlože svoje planove za provođenje strategije okončanja rada,

Pozdravljajući izlaganja predsjednika i tužilaca MKSJ-a i MKSR-a Savjetu bezbjednosti od 9. oktobra 2003.,

Odajući priznanje ovim međunarodnim sudovima na velikom doprinosu postizanju trajnog mira, bezbjednosti i nacionalnog pomirenja, te napretku koji su ostvarili od svoga osnivanja, kao i na dosadašnjim naporima na provođenju strategije okončanja rada i pozivajući ih da se, s punom odgovornošću, postaraju da se njihovi budžeti koriste efikasno i djelotvorno,

Ponovo podvlačeći svoju podršku tužiocima MKSJ-a i MKSR-a u njihovim daljnjim naporima da optužene koji su još uvijek na slobodi izvedu pred MKSJ i MKSR,

Konstatujući sa zabrinutošću probleme da se osigura odgovarajuća regionalna saradnja, istaknute u izlaganjima Savjetu bezbjednosti od 9. oktobra 2003,

Konstatujući sa zabrinutošću i naznake iznesene u izlaganjima Savjetu bezbjednosti od 9. oktobra 2003. da se strategija okončanja rada iz Rezolucije br. 1503 (2003.) možda neće moći provesti,

Postupajući u skladu s Glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

  1. Potvrđuje nužnost suđenja svim osobama koje je optužio MKSJ i ponovo poziva sve države, posebno Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da pojačaju saradnju sa MKSJ-om i pruže mu svu potrebnu pomoć, pogotovo da bi se Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i Ante Gotovina i svi ostali optuženi doveli pred MKSJ, te poziva sve osobe protiv kojih je na MKSJ-u podignuta optužnica a još se uvijek nalaze na slobodi da se predaju MKSJ-u;

  2. Potvrđuje nužnost suđenja svim osobama koje je optužio MKSR i ponovo poziva sve države, posebno Ruandu, Keniju, Demokratsku Republiku Kongo i Republiku Kongo da pojačaju saradnju sa MKSR-om i pruže mu svu potrebnu pomoć, uključujući pomoć u vezi s istragama koje se odnose na Patriotsku vojsku Ruande i naporima da se Felicien Kabuga i svi ostali optuženi dovedu pred MKSR, te poziva sve osobe protiv kojih je na MKSR-u podignuta optužnica a još uvijek se nalaze na slobodi da se predaju MKSR-u;

  3. Naglašava značaj punog provođenja strategije okončanja rada, izložene u paragrafu 7 Rezolucije br. 1503 (2003.), kojom se MKSJ i MKSR pozivaju da poduzmu sve moguće mjere kako bi sve istrage završili do kraja 2004. godine, sve prvostepene postupke do kraja 2008. godine i svoj rad priveli kraju 2010. godine, pri čemu se na svaki od ovih međunarodnih sudova apeluje da na tome temelji svoje planove i aktivnosti;

  4. Poziva tužioce MKSJ-a i MKSR-a da pregledaju neriješene predmete kako bi se utvrdilo koji će se dalje rješavati, a koje bi trebalo ustupiti nadležnim nacionalnim pravosudnim organima, kao i koje mjere treba poduzeti da bi se provela strategija okončanja rada izložena u Rezoluciji br. 1503 (2003.) i apeluje na njih da taj pregled obave što prije i da u procjene koje moraju dostaviti Savjetu bezbjednosti shodno paragrafu 6 ove Rezolucije uključe i izvještaj o postignutom;

  5. Poziva svaki od ovih međunarodnih sudova da prilikom pregleda i potvrde svake eventualne nove optužnice osigura da su te optužnice usredotočene na najviše rukovodioce za koje se sumnja da snose najveću odgovornost za zločine u nadležnosti relevantnog međunarodnog suda, kako je izloženo u Rezoluciji br. 1503 (2003.) ;

  6. Traži od svakog od ovih međunarodnih sudova da do 31. maja 2004. godine, a nakon toga svakih šest mjeseci, dostavi Savjetu bezbjednosti procjene njihovog predsjednika i tužioca u kojima će biti detaljno navedeno kakav je napredak ostvaren u smislu provedbe strategije okončanja rada ovih sudova, uz obrazloženje o tome koje su mjere poduzete da bi se strategija okončanja provela, a koje još treba poduzeti, uključujući ustupanje predmeta koji se odnose na optužene srednjeg i nižeg ranga nadležnim nacionalnim pravosudnim organima; izražava namjeru Savjeta bezbjednosti da se sa predsjednikom i tužiocem svakog od ovih međunarodnih sudova sastane kako bi razgovarali o tim procjenama;

  7. Izražava opredjeljenje Savjeta bezbjednosti da preispita situaciju i da, u svjetlu procjena iz prethodnog paragrafa, osigura poštovanje rokova zacrtanih u okviru strategije okončanja rada i potvrđenih Rezolucijom br. 1503 (2003.);

  8. Odaje priznanje onim državama koje su zaključile sporazum o izvršavanju kazne osoba koje je osudio MKSJ i MKSR ili koje su po drugim osnovama prihvatile da takvi osuđenici služe kazne na njihovim teritorijama; potiče druge države koje imaju takve mogućnosti da učine isto; poziva MKSJ i MKSR da nastave i pojačaju napore na zaključivanju novih sporazuma za izvršenje kazni ili da u tom pogledu osiguraju saradnju drugih država;

  9. Podsjeća na činjenicu da je jačanje nadležnih nacionalnih pravosudnih sistema od suštinske važnosti za vladavinu prava uopšte, a konkretno za provedbu strategije okončanja rada MKSJ-a i MKSR-a;

  10. Pozdravlja posebno napore OHR-a, MKSJ-a i donatora da se osnuje vijeće za ratne zločine u Sarajevu; potiče sve strane da nastave s naporima na efikasnom osnivanju ovog vijeća; potiče donatore da pruže dovoljnu finansijsku podršku kako bi se osiguralo uspješno vođenje krivičnih postupaka u Bosni i Hercegovini i u cijelom regionu;

  11. Donosi odluku da će i dalje aktivno rješavati ovo pitanje.