Rezolucija 1503 (2003.)

koju je prihvatio Savjet bezbjednosti na svojoj 4817. sjednici,
28. augusta 2003.

Savjet bezbjednosti,

Podsjećajući na rezolucije 827 (1993.) od 25. maja 1993., 955 (1994.) od 8. novembra 1994., 978 (1995.) od 27. februara 1995., 1165 (1998.) od 30. aprila 1998., 1166 (1998.) od 13. maja 1998., 1329 (2000.) od 30. novembra 2000., 1411 (2002.) od 17. maja 2002., 1431 (2002.) od 14. augusta 2002. i 1481 (2003.) od 19. maja 2003.,

Imajući u vidu pismo generalnog sekretara upućeno predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 28. jula 2003. (S/2003/766),

Odajući priznanje Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnom krivičnom sudu za Ruandu (MKSR) za važan doprinos postizanju trajnog mira i sigurnosti u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi i napretku koji su ostvarili od svog osnivanja,

Imajući u vidu da je važan preduvjet ostvarivanja ciljeva zacrtanih u strategiji za okončanje rada MKSJ-a i MKSR-a puna saradnja svih država i to posebno u hapšenju svih osoba koje su još na slobodi, a protiv kojih su podignute optužnice na MKSJ-u ili MKSR-u,

Pozdravljajući korake koje su poduzele države na Balkanu i one u regiji Velikih jezera Afrike da bi unaprijedile saradnju u hapšenju svih osoba koje su na slobodi, a protiv kojih su na MKSJ-u i MKSR-u podignute optužnice, no izražavajući zabrinutost zbog činjenice da neke države još uvijek nisu osigurale punu suradnju,

Potičući države članice da razmotre mogućnost donošenja mjera protiv pojedinaca i grupa ili organizacija koje pomažu optuženima da ostanu na slobodi i da i dalje izbjegavaju privođenje pravdi, uključujući mjere kojima se želi ograničiti mogućnost putovanja i zamrznuti sredstva tim pojedincima, grupama i organizacijama,

Podsjećajući i najenergičnije potvrđujući izjavu predsjednika Savjeta bezbjednosti (S/PRST/2002/21) od 23. jula 2002. kojom se daje podrška strategiji MKSJ-a na osnovu koje će istrage biti završene do kraja 2004. godine, svi prvostepeni postupci do kraja 2008. godine, a kompletan rad Suda do 2010. godine (Strategija okončanja rada MKSJ-a) (S/2002/678), s tim da će se Sud u svom radu koncentrisati na krivično gonjenje i suđenje najvišim vođama koje se sumnjiči da su najodgovorniji za zločine u okviru nadležnosti MKSJ-a, dok će suđenja onih manje odgovornih biti prebačena na odgovarajuće nadležne nacionalne sudove uz jačanje sposobnosti tih sudova da obavljaju taj posao,

Potičući MKSR na izradu detaljne strategije po uzoru na Strategiju okončanja rada MKSJ-a, kako bi se predmeti koji se odnose na optužene srednjeg i nižeg ranga mogli prebaciti na odgovarajuće nadležne nacionalne sudove, uključujući sudove u Ruandi, kako bi se MKSR-u omogućilo da ostvari svoj cilj okončanja istraga do kraja 2004. godine, sve pretpretresne postupke do kraja 2008. i kompletan rad Suda do 2010. godine (Strategija okončanja rada MKSR-a),

Imajući u vidu da gorespomenuta strategija okončanja rada ni na jedan način ne mijenja obavezu Ruande i zemalja bivše Jugoslavije da provode istrage koje se odnose na optužene kojima se neće suditi na MKSJ-u i MKSR-u i da poduzmu odgovarajuće radnje u vezi s podizanjem optužnica i krivičnim gonjenjem, imajući istovremeno na umu da MKSJ i MKSR imaju primat nad nacionalnim sudovima,

Imajući u vidu da je jačanje nacionalnih pravosudnih sistema od ključne važnosti za funkcioniranje pravne države općenito, a pogotovo za provedbu strategije okončanja rada MKSJ-a i MKSR-a,

Imajući u vidu da je osnovni preduvjet za ostvarivanje ciljeva strategije okončanja rada MKSJ-a hitno osnivanje, pod pokroviteljstvom Visokog predstavnika, i što skorije funkcionisanje posebnog Vijeća pri državnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: "Vijeće za ratne zločine" kojem će MKSJ potom upućivati optužene nižeg i srednjeg ranga,

Uvjeren da MKSJ i MKSR mogu najefikasnije i najekspeditivnije ispuniti svoj zadatak ako svaki od njih ima svog tužioca,

Postupajući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija,

  1. Poziva međunarodnu zajednicu da u sklopu strategije okončanja rada sudova pomogne nacionalnim jurisdikcijama da povećaju svoju sposobnost krivičnog gonjenja u predmetima koji će biti prebačeni s MKSJ-a i MKSR-a te potiče predsjednike, tužioce i sekretare MKSJ-a i MKSR-a da razvijaju i unaprijede svoje "outreach" programe;

  2. Poziva sve države, posebno Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da pojačaju saradnju i pruže svu potrebnu pomoć MKSJ-u, pogotovo da se Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i Ante Gotovina i svi ostali optuženi privedu na MKSJ, te poziva ove i sve ostale osobe protiv kojih je na MKSJ-u podignuta optužnica da se predaju MKSJ-u;

  3. Poziva sve države, posebno Ruandu, Keniju, Demokratsku Republiku Kongo i Republiku Kongo da pojačaju saradnju i pruže svu potrebnu pomoć MKSR-u, uključujući pomoć u vezi s istragama koje se odnose na Ruandsku patriotsku vojsku i naporima da se Felicien Kabuga i svi ostali optuženi dovedu pred MKSR, te poziva ovog i sve ostale optužene protiv kojih je podignuta optužnica na MKSR-u da se predaju tom Sudu;

  4. Poziva sve države da surađuju s Međunarodnom kriminalističkom policijom (MKP-Interpol) kako bi osobe protiv kojih su na MKSJ-u i MKSR-u podignute optužnice bile uhapšene i prebačene na te sudove;

  5. Poziva donatore da podrže rad Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu na osnivanju posebnog savjeta na državnom sudu Bosne i Hercegovine koji će suditi na osnovu optužbi za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava;

  6. Traži da predsjednici MKSJ-a i MKSR-a i njihovi tužioci, u svojim godišnjim izvještajima Vijeću, obrazlože svoje planove o provedbi strategija okončanja rada MKSJ-a i MKSR-a;

  7. Poziva MKSJ i MKSR da poduzmu sve mjere kako bi završili istrage do kraja 2004. godine, sve prvostepene postupke do kraja 2008. godine i kako bi okončali svoj rad 2010. godine (strategija okončanja);

  8. Odlučuje da se član 15 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu mijenja i zamijeni odredbom iz Dodatka I ove rezolucije, te traži da generalni sekretar imenuje tužioca MKSR-a;

  9. Pozdravlja namjeru, koju je generalni sekretar naveo u svom pismu od 28. jula 2003. godine, da se Savjetu bezbjednosti dostavi ime gđe Carle Del Ponte kao kandidata za tužioca MKSJ-a;

  10. Odlučuje i dalje aktivno rješavati ovo pitanje.

Dodatak I

Član 15
Tužilac

  1. Tužilac je odgovoran za istragu i krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji Ruande i građana Ruande odgovornih za takva kršenja počinjena na teritoriji susjednih država u razdoblju od 1. januara 1994. do 31. decembra 1994.

  2. Tužilac djeluje nezavisno kao zasebni organ Međunarodnog suda za Ruandu. On ne smije tražiti ni primati upute ni od koje vlade niti bilo kojeg drugog izvora.

  3. Tužilaštvo se sastoji od tužioca i drugog kvalifikovanog osoblja ovisno o potrebi.

  4. Tužioca imenuje Savjet bezbjednosti na osnovu prijedloga generalnog sekretara. Tužilac mora biti osoba visokih moralnih kvaliteta i posjedovati najviši stepen stručnosti i iskustva u vođenju istraga i gonjenja u krivičnim predmetima. Tužilac ima mandat od četiri godine i može biti ponovno izabran. Uslovi službe tužioca odgovaraju uslovima službe podsekretara Ujedinjenih nacija.

  5. Osoblje Tužilaštva imenuje generalni sekretar na preporuku tužioca.