^[1] Emir Beganović, T. 1345.

^[2] Svjedok J, T. 4730-4735; Emir Beganović, T. 1344-1346; Azedin Oklopčić, T. 1670-1671.

^[3] Mirko Ješić, T. 11703, 11762-11763.

^[4] Miroslav Kvočka, T.864. To su potvrdili i drugi svjedoci, npr. Milenko Jasnić: “Željko nam je rekao da će funkcionisati 10 ili 15 dana dok se ne ustanovi ko je napao Prijedor, ko je dobio – nabavio oružje, ko je odgovoran i tako dalje.”, T.11534.

^[5] Dokazi pokazuju da su predstavnici medija obišli logore krajem jula i u augustu 1992. Vidi npr. svjedokinja B, T. 2418-2419; nadalje, Radić je svjedočio da su ga neki novinari snimili fotoaparatom dok su obilazili logor. Mlađo Radić, T. 11180.

^[6] Emir Beganović, koji je bio zatočen u Omarskoj za sve vrijeme funkcionisanja ovog logora, procjenjuje da je u njemu bilo zatočeno 3.000 ljudi: T.1391, a tako tvrdi i bivši zatočenik svjedok AK, T.2008. Vidi i svjedočenje zatočenice Zlate Cikote, koja procjenjuje da je hranu dobivalo 600 ljudi na sat, tokom 4 ili 5 sati dnevno, T.3327. Svjedok odbrane Čedo Veluta potvrđuje da je u logoru bilo zatočeno nekoliko hiljada lica. Čedo Veluta, T. 7455. Svjedok odbrane Dragan Popović, stražar u logoru, procjenjuje da je tamo bilo 2.000 do 2.500 zatvorenika. Dragan Popović, T. 7727. Daktilografkinja Nada Markovska procjenjuje da je u logoru moglo biti više od 2.000 zatvorenika odjednom. Nada Markovska, T. 7800.

^[7] Za detaljniji prikaz, vidi Prilog A “Istorijat postupka”. Pretresno vijeće je uzelo u obzir, kao potvrdu dosljednog načina ponašanja, iskaze nekih svjedoka odnosno navodna krivična djela koja nisu obuhvaćena optužnicom ni sadržana u prilozima optužnici, ako je smatralo da su vjerodostojni i ako su optuženi bili dovoljno unaprijed obaviješteni u skladu s pravilom 93.

^[8] Za detaljniji prikaz, vidi Prilog D, Izmijenjena optužnica.

^[9] Vidi Odluku po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, 15. decembra 2000.

^[10] Presuda o kazni u predmetu Tadić od 26. januara 2000.

^[11] Odluka kojom se formalno prima na znanje. Usaglašene činjenice sadržane su u Prilogu 1 “Zahtjeva Tužilaštva za primanje na znanje činjenica o kojima je presuđeno” od 11. januara 1999.

^[12] Predtekst i kontekst ratnih zbivanja u Prijedoru, mišljenje vještaka Nenada Kecmanovića, D34/3.

^[13] Revizija izvještaja vještaka “Nalaz i mišljenje dr. Nenada Kecmanovića”, koju je sastavio dr. Robert J. Donia i koja je zavedena 30. marta 2001.

^[14] Odluka kojom se formalno prima na znanje, 8. juni 2000., par. 49.

^[15] Odluka kojom se formalno prima na znanje, par. 1.

^[16] Odluka kojom se formalno prima na znanje, par. 48 i 58.

^[17] Odluka kojom se formalno prima na znanje, par. 62 i 63.

^[18] Odluka kojom se formalno prima na znanje, par. 70.

^[19] Odluka kojom se formalno prima na znanje, par. 113.

^[20] Emir Beganović, T.1345.

^[21] Azedin Oklopčić, T. 1679.

^[22] Emir Beganović, T. 1350-1354.

^[23] Vidi, npr. svjedok AJ, T.1573; Azedin Oklopčić, T.1688; svjedok DA/3, T. 7876-7877.

^[24] Sifeta Sušić, T. 2993; svjedok Y, T. 3580-3581; Nusret Sivac, T. 3970-3971; svjedokinja J, T. 4735-4736.

^[25] Kvočka je svjedočio da mu je 28. maja naređeno da aktivira rezervne policijske snage da rade u centru i da je te večeri s ljudima došao u logor Omarska i tamo zatekao zatvorenike, T. 848-862.

^[26] Dokazni predmet P 2/4.11.

^[27] Miroslav Kvočka, T.864.

^[28] Mirko Ješić, T. 11712. Spiskovi datirani od 6. do 23. jula 1992., koje je potpisao Simo Drljača, predočeni su kao dokazni predmet odbrane D39/5.

^[29] Svjedokinja B, T. 2369.

^[30] Dokazni predmet D38/1, str. 6; vidi takođe Mirko Ješić, T. 11703.

^[31] Dokazni predmet P 2/3.33, str. 1, 6. Službeni izvještaj o logorima objašnjava da su ta lica “dovedena sa prostora gdje su izvođena borbena dejstva, a tu su se zatekla zbog toga što im je od strane njihovih ekstremista onemogućeno izvlačenje na bezbjedan prostor”. Vidi i svjedokinju Nadu Markovski, T. 7788.

^[32] Dokazni predmet D38/1, str. 6. Kvočka je takođe izjavio da je čuo stražare kako govore o kategorijama i da ga je jednom prilikom Gruban upozorio da je njegov šurjak u kategoriji onih koji idu u Manjaču. Miroslav Kvočka, T. 8222.

^[33] Dokazni predmet P 3/204.

^[34] Identifikovane su kao: Edna Dautović, Sadeta Medunjanin i Hajra Hadžić.

^[35] Dokazni predmet P 2/3.33, str. 4. Oni koji su transportovani u Trnopolje su na kraju u novembru 1992. autobusom prebačeni na područja van teritorije pod srpskom kontrolom. Zatočenici su autobusima prevezeni u Skender Vakuf, Bugojno, Karlovac i Gradišku, kao što Drljača izvještava u svom “Izvještaju o radu Stanice javne bezbjednosti Prijedor za posljednjih 9 mj. 1992. g.” svoje nadređene u Ministarstvu za unutrašnje poslove. Vidi dokazni predmet P 2/4.10, str. 5-6.

^[36] Radić je izjavio da je logor raspušten 12. i 13. augusta, T. 11274. Međutim, prema izvještaju od 18. augusta 1992., koji je sastavila posebno ustanovljena komisija za zatočeničke centre na banjalučkom području odgovornosti: dokazni predmet odbrane D 38/1, str. 6 (u daljnjem tekstu: službeni izvještaj), navodno je 18. augusta 1992. u centru bilo još 179 osoba. Trebalo je da budu ispitani u roku od 7 dana. To se uglavnom podudara s informacijama koje je Prcać dao optužbi. Vidi dokazni predmet P3/167, str. 15 (u kojem se navodi da je 175 ljudi ostalo u centru po prestanku njegovog rada krajem augusta 1992).

^[37] Dokazni materijal D 38/1, str. 6.

^[38] Vidi supra, fusnota 6.

^[39] Zlata Cikota, T. 3333, 3303-3336; Emir Beganović, T. 1391 (koji procjenjuje da je bilo “30 ili možda 35 žena” u logoru).

^[40] Njih je bilo “preko 90”, prema iskazu zatočenika Emira Beganovića, T. 1391. Službeni izvještaj o logorima navodi 28 zatočenika mlađih od 18 godina i 68 ljudi starijih od 60 godina.

^[41] Prema službenom izvještaju, “od ukupno 3.334 lica privedena u Istražni centar u Omarskoj od 27.05. do 16.08.1992. god. Muslimana je 3.197, Hrvata 125, Srba 11, ostalih jedan.” Dokazni predmet D38/1, str. 6-7. To je potvrdio Mirko Ješić, jedan od tri šefa inspektora u logoru. Mirko Ješić, T. 11752; vidi takođe, npr. Emir Beganović, T. 1391-1392; svjedok AJ, T. 1591; Mirsad Ališić, T. 2476.

^[42] Svjedok AK, T. 2004.

^[43] Pretpretresni podnesak optužbe, par. 26.

^[44] Miroslav Kvočka, T. 910-911.

^[45] Vidi Instrukciju o pravilima ponašanja i međusobnim odnosima radnika u Ministarstvu za unutrašnje poslove, dokazni predmet D 3/275 (b) (u daljnjem tekstu: Izvještaj Dušana Lakčevića).

^[46] Zdravko Samardžija, T. 6967-6972.

^[47] Vidi Izvještaj Dušana Lakčevića.

^[48] Miroslav Kvočka, T. 759-760.

^[49] Dokazni predmet P 3/203, str. 135.

^[50] Vidi dokazni predmet D40/1.

^[51] Bogdan Delić, T. 9180-9181.

^[52] Dokazni predmet P 2/4.11. Za informacije u vezi osnivanja Kriznog štaba i članstva Sime Drljače, vidi dokazni predmet P 2/5.30.

^[53] Relevantna odluka Kriznog štaba ne postoji među dokaznim predmetima. Međutim, dokazni predmet P 2/2.8, u kojem se iznose zaključci sa sastanka Kriznog štaba ARK-a od 26. maja 1992., daje jasno do znanja da su “Krizni štabovi sada najviši organi vlasti u opštinama”.

^[54] Kopija naloga je poslata Kriznom štabu, koordinatorima službi bezbjednosti, Centru službi bezbjednosti Banja Luka, načelniku policije (Jankoviću), rukovodiocu obezbjeđenja i direktoru rudnika željezne rude, po tom redoslijedu.

^[55] Dokazni predmet P 2/4.11, par. 3; to je potvrdio i Mirko Ješić, T. 11704, Nada Markovska, T. 7764-7766, i svjedok DD10, T. 10665-10666.

^[56] Svjedok Y, T. 3630; svjedok AM, T. 3926.

^[57] Štaviše, Kvočka je rekao da Željko Meakić mora da je vidio ovo naređenje, jer su uputstva koja su proslijeđena stražarima odražavala odredbe ovog paragrafa. Mirko Ješić je posvjedočio da su stražari sastavili spisak zatočenih ljudi za svaku prostoriju kako bi isljednici znali ko se nalazi u logoru i gdje. T. 11717.

^[58] Dokazni predmet P 2/4.11, par. 11, što je potvrdio i Mirko Ješić, T. 11705.

^[59] Dokazni predmet P 2/4.11, par. 12.

^[60] Prema Mirku Ješiću, Ranko Mijić je u službi javne bezbjednosti bio jedan nivo iznad Željka Meakića koji je bio komandir, a Mijić je direktno odgovarao Simi Drljači za sve što se dešavalo u logoru Omarska”. T. 11773-1174. Pretresno vijeće primjećuje, međutim, da se ova analiza ne podudara sa uputstvima o podnošenju izvještaja koja su sadržana u naređenju.

^[61] Vidi, npr. svjedok Y, T. 3630.

^[62] Dokazni predmet 2/4.11, par. 14.

^[63] Pero Rendić, T.7321.

^[64] Pero Rendić, T. 7338. Vidi i T. 7323.

^[65] Pero Rendić, T. 7335-7336.

^[66] Iskaz svjedoka odbrane Draška Đervide protivrječi ovom iskazu. Draško Đervida je izjavio da je radio u kuhinji u sklopu intendantskog voda, kao podređeni Pere Rendića, zajedno s još desetak drugih vojnika. Draško Đervida, T. 10392.

^[67] Pero Rendić, T. 7322. Pretresno vijeće primjećuje da se ime “Mirko Babić” pojavljuje u dokaznom predmetu optužbe 3/208 u kategoriji radnika u smjeni kojima su trebale propusnice za ulazak u logor Omarska. Svjedok odbrane Obrad Popović, koji je radio kao portir na jednom od ulaza u logor, posvjedočio je da mu je nadređeni bio Duško Tubin, član uprave rudnika. Obrad Popović, T. 11559. Međutim, valja imati u vidu da se Duško Tubin ne pojavljuje u dokaznom predmetu 3/208.

^[68] Čedo Veluta, T. 7434.

^[69] Svjedokinja J, T. 4847.

^[70] Čedo Veluta, T. 7635-7636.

^[71] Čedo Veluta, T. 7440-7441.

^[72] Čedo Veluta, T. 7473-7474.

^[73] Mirko Ješić, T. 11705 (potkrepljuje ovu činjenicu).

^[74] Mirko Ješić, par. 17 (odnosi se na dokazni predmet 2/4.11).

^[75] Miroslav Kvočka, T. 8292.

^[76] Mirko Ješić, T. 11761.

^[77] Dokazni predmet D1/20.

^[78] Miroslav Kvočka, T. 916-918.

^[79] Mirko Ješić, T. 11714.

^[80] Dokazni predmet D18/1.

^[81] Miroslav Kvočka, T. 921-922.

^[82] Dokazni predmet D18/1; Miroslav Kvočka, T. 920.

^[83] Miroslav Kvočka, T. 917.

^[84] Novak Pusac, T. 7239.

^[85] Postoje različita imena u transkriptu – Drago u T. 7238, Zdravko u T. 7243.

^[86] Novak Pusac, T. 7236-7238.

^[87] Novak Pusac, T. 7243.

^[88] Svjedokinja B, T. 2350; Mirsad Ališić, T. 2509, 2529; Abdulah Brkić, T. 4499-4500; svjedokinja AT, T. 6066. Vidi i dokazni predmet optužbe 3/208, koji je Željko Meakić potpisao 29. juna 1992, u kojem se navodi da: “Svi ostali koji ulaze u krug sabirnog centra su isključivo radnici milicije koji su raspoređeni u tri smjene.” Prema iskazu nekih svjedoka, na početku su bile samo dvije smjene, ali su se uskoro pretvorile u tri, npr. Milenko Jasnić, T. 11533.

^[89] Svjedok AK, T. 2019; svjedokinja J, T. 4747.

^[90] Povela se rasprava o tome da li je pravilni termin “vođa smjene” ili “komandir smjene”. Optužba je koristila termin “komandir smjene straže” u svom Završnom podnesku, dok su optuženi Kvočka i Radić prilikom razgovora i tokom svjedočenja koristili termin koji je preveden kao “vođa smjene straže”. Pretresno vijeće smatra da ta dva termina imaju jednako značenje, ali će, u svrhu jezične dosljednosti u ovoj presudi, koristiti samo jedan termin i dati prednost terminu kojim se koristila odbrana, dakle “vođa smjene straže”.

^[91] Vidi, npr. Mlađo Radić, T. 1040.

^[92] Mlađo Radić, T. 1040; Nada Markovski, T. 7763-7764.

^[93] Želimir Skrbić, T. 8589-8590; Milenko Jasnić, T. 11532.

^[94] Dokazni predmet P 3/208 daje popis “pripadnika vojne jedinice koji su pomagali” kao radnici u logoru. Oni su nosili stare uniforme JNA i imali vlastitog starješinu, prema riječima Kvočke, T. 8331.

^[95] Vojne uniforme JNA, policijske uniforme, plave ili zelene maskirne odore ili dijelove različitih uniformi: svjedok AK, T. 2004-2005; svjedok AI, T. 2110; svjedok DC5, T. 8913. Kvočka je objasnio da nije bilo dovoljno standardnih uniformi za sve tada pozvane rezerviste u policiji, T. 776.

^[96] Svjedok AK, T. 2010; Ermin Striković, T. 3569.

^[97] Miroslav Kvočka, T. 911; Mlađo Radić, T. 1035.

^[98] Miroslav Kvočka, T. 8122.

^[99] To su potvrdili svjedoci odbrane koji su govorili o javnom premlaćivanju, npr. svjedok DC2, T. 8803.

^[100] Svjedok DC5, T. 8907.

^[101] Svjedok AK, T. 2073-2074. Slično tome, zatočenik Abdulah Brkić posvjedočio je da su stražari imali veliku slobodu i da se činilo da mogu da rade što god požele. Abdulah Brkić, T. 4548.

^[102] Azedin Oklopčić, T. 1757-1758.

^[103] Vidi, npr. Azedin Oklopčić, T. 1753-1755; svjedok AK, T. 2014-2015.

^[104] Vidi utvrđeno stanje u odnosu na Žigića, infra. Na primjer, jedne noći je naišla grupa vojnika u povratku s fronte i tukla zatvorenike u bijeloj kući: svjedok T, T. 2728-2729.

^[105] Azedin Oklopčić, T. 1714.

^[106] Azedin Oklopčić, T. 1706.

^[107] Vidi Prilog E.

^[108] Svjedokinja B.T. 2335.

^[109] Svjedok AM, T. 3928.

^[110] Vidi, npr. svjedokinja J, T. 4763; Azedin Oklopčić, T. 1695; Mirsad Ališić, T. 2472.

^[111] Svjedokinja B, T. 2362; Kerim Mešanović, T. 5189.

^[112] Fadil Avdagić, T. 3431.

^[113] Vidi, npr., Azedin Oklopčić, T. 1698-1699.

^[114] Pero Rendić, T. 7333.

^[115] Dragan Velaula, T. 11612.

^[116] Pero Rendić, T. 7376-8.

^[117] Pero Rendić, T. 7375-6.

^[118] Pero Rendić, T. 7334.

^[119] Pero Rendić, T. 7324.

^[120] Pero Rendić, T. 7330 i 7371; Dragan Velaula, T. 11596

^[121] Dragan Velaula, T. 11596.

^[122] Čedo Veluta, T. 7444; Novak Pusac, T. 7248.

^[123] Dragan Velaula, T. 11613.

^[124] Novak Pusac, T. 7250.

^[125] Sifeta Sušić, T. 3107; Zlata Cikota, T. 3328.

^[126] Zlata Cikota, T. 3328.

^[127] Zlata Cikota, T. 3327; svjedok Y, T. 3660.

^[128] Nusret Sivac, T. 4075-4076; Čedo Veluta, T. 7475.

^[129] Svjedokinja B, T. 2365.

^[130] Vidi, npr. Đorđe Stupar, koji je svjedočio da je krajem juna 1992. godine nestalo struje i da je nije bilo sljedeća 42 dana: “Vrućine su bile strašne. Bilo je teško sačuvati hranu. Nemate frižidera; ne možete da ga koristite. Morate da kuvate na vatri. Napolju je bilo 40 stupnjeva ₣celzijusağ, a otprilike toliko i unutra.” Đorđe Stupar, T. 7279.

^[131] Vidi, npr. Jasmir Okić je izgubio 27 kila, T. 2586; Nusret Sivac je izgubio 34 kile, T. 4089; svjedok AJ je izgubio 36, T. 1612.

^[132] Vidi, npr. Zlata Cikota, T. 3331; Emir Beganović, T. 1399.

^[133] Zlata Cikota, T. 3332.

^[134] Čedo Vuleta, T. 7437-7438.

^[135] Čedo Vuleta, T. 7445-7446.

^[136] Čedo Vuleta, T. 7472.

^[137] Čedo Vuleta, T. 7446.

^[138] Čedo Vuleta, T. 7453.

^[139] Čedo Vuleta, T. 7472-7473.

^[140] Npr. DC1, T. 8768; Vinka Anđić, T. 9129.

^[141] Prema procjeni Milenka Jasnića, stražara u hangaru, radilo se o 1.000-2.000 zatočenika, T. 11557.

^[142] Svjedok DC5, T. 8909-8910; svjedok DC1, T. 8766.

^[143] Svjedok Y, T. 3617.

^[144] Sabit Murčehajić, T. 4171.

^[145] Fadil Avdagić, T. 3431, svjedok DC5, T. 8875. Ljuban Anđić, medicinski tehničar, potvrdio je da nije bilo dovoljno nužnika u logoru za taj broj zatočenika, T. 7591.

^[146] Svjedok AJ, T. 1597.

^[147] Zuhra Hrnić, T. 3138.

^[148] Svjedok AI, T. 2143.

^[149] Miroslav Kvočka, T. 8195.

^[150] Vinka Anđić, T. 9132.

^[151] Svjedok Y, T. 3648. Premda su svjedoci izjavili da je ovu naredbu dao Kvočka, Pretresno vijeće se uvjerilo da to nije bio optuženi Kvočka, već jedan drugi stražar koji se tako zove. Svjedok je rekao da se ovaj događaj zbio negdje u zadnjoj sedmici jula 1992., nakon što je Kvočka otišao.

^[152] Slobodan Gajić, T. 11686.

^[153] Svjedok AJ je svjedočio, na primjer, da su gotovo svi zatočenici u Mujinoj sobi imali dizenteriju, T. 1598.

^[154] Ljuban Anđić, T. 7591.

^[155] Ljuban Anđić, T. 7569; Slobodan Gajić, T. 11674.

^[156] Slobodan Gajić, T. 11687.

^[157] Vinka Anđić, T. 9130.

^[158] Branko Starkević, T. 9268.

^[159] Ermin Striković, T. 3550; Hase Ičić, T. 4664. Svjedokinja A je izjavila da žene nisu imale nikakvu zdravstvenu zaštitu, T. 5496.

^[160] Ljuban Anđić, T. 7534. Dr. Popović je predala afidavit u potvrdu iskaza dr. Gajića, vidi “Odluka o zahtjevu Dragoljuba Prcaća za uvođenje dokaza putem afidavita (pravilo 94 ter)”, 17. maj 2001.

^[161] Slobodan Gajić, T. 11672.

^[162] Slobodan Gajić, T. 11686.

^[163] Ljuban Anđić, T. 7559.

^[164] Uključujući Safeta Ramadanija i Nezira Kraka koji su bolovali od hroničnog srčanog oboljenja, prema riječima Ljubana Anđića, T. 7590. Umro je i dijabetičar Ismet Hodžić. T. 2566-2567. Službeni izvještaj o logorima bilježi da su dvije osobe umrle prirodnom smrću. Dokazni predmet D 38/1(b), str. 7.

^[165] Međutim, rekao je da je bilo nestašice inzulina. Slobodan Gajić, T. 11682.

^[166] Slobodan Gajić, T. 11673, 11685.

^[167] Slobodan Gajić, T. 11685.

^[168] Slobodan Gajić, T. 11686.

^[169] Slobodan Gajić, T. 11692.

^[170] Prema iskazu svjedoka, taj zatočenik je bio Srbin. Ljuban Anđić, T. 7560-7561.

^[171] Ljuban Anđić, T. 7561.

^[172] Slobodan Gajić, T. 11688.

^[173] Slobodan Gajić, T. 11689.

^[174] Ljuban Anđić, T. 7586.

^[175] Ljuban Anđić, T. 7571.

^[176] Svjedok AJ, T. 1592; svjedok Y, T. 3637.

^[177] Standardna minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima, Rezolucija br. 663 ECOSOC-a od 31. jula 1957. i Rezolucija br. 2076 od 13. maja 1977; Osnovna načela za postupanje sa zatvorenicima, Rezolucija Generalne skupštine br. 45/111 od 14. decembra 1990; Skup načela za zaštitu svih osoba u bilo kom obliku zatočeništva ili zatvora, Rezolucija Generalne skupštine br. 43/173 od 9. decembra 1988.

^[178] Dok su vojni isljednici ponekad sami obavljali ispitivanja, pripadnici službi državne i javne bezbjednosti uvijek su radili u ekipama: Mirko Ješić, T. 11766.

^[179] Mirko Ješić, T. 11716-11717.

^[180] Mirko Ješić, T. 11772.

^[181] Svjedok AJ, T. 1609; svjedok AM, T. 3926; svjedokinja J, T. 4755-4756.

^[182] Mirko Ješić, T. 11720-11722.

^[183] Mirko Ješić, T. 11705.

^[184] Mirko Ješić, T. 11764-11765.

^[185] Mirko Ješić je potvrdio da se hapšenja nisu odvijala u skladu s nekom redovnom procedurom hapšenja i da zatočenici nisu obaviješteni o razlozima njihovog hapšenja, T. 11764-11765.

^[186] Svjedokinja J, T. 4760.

^[187] Svjedokinja B, T. 2371; Nada Markovska, T. 7772; svjedok DA/3, T. 7894; Mirko Ješić, šef inspektora iz službe državne bezbjednosti, vidio je jednom prilikom kako inspektor maltretira nekog osumnjičenog. T. 11731-11732.

^[188] Svjedokinja B, T. 2372; vidi i Sifeta Sušić, T. 3017: “Jednog dana sam vidjela nešto što je ličilo na bič. Imalo je drvenu ručku omotanu užetom, veoma dugačak bič, a na kraju tog biča nalazila se željezna kuglica… Dobro se sjećam da je tamo bila i željezna vješalica, vješalica za odjeću, koja se nalazila u blizini utičnice. A na toj vješalici, koja se koristila za kišobrane, nalazila se žica, a ta se žica mogla uključiti u utičnicu.”

^[189] Vidi, npr. svjedok Y, T. 3627-3630; svjedok T, T. 2663; svjedok AJ, T. 1610; svjedok DC5, T. 8879-8880.

^[190] Svjedok DC7, T. 9019-9020.

^[191] Svjedok AI, T. 2116; svjedokinju J nisu tukli za vrijeme ispitivanja. T. 4755.

^[192] Svjedok AK, T. 1993.

^[193] Emir Beganović, T. 1357.

^[194] Vidi, npr. Zijad Mahmuljin; Zlatan Bezirević; Nedzad Serić. Nusret Sivac, T. 4085-4088.

^[195] Vidi batinanje Bajrama Zgoga: Nusret Sivac, T. 4084-4085; Mirsad Ališić, T. 2497-2498.

^[196] Svjedok AK je procijenio da ih je bilo 150 na 30 metara kvadratnih, T. 1995-1996; Fadil Avdagić je procijenio da ih je bilo 200-300 na 25 metara kvadratnih, T. 3430.

^[197] Svjedok AK, T. 1996.

^[198] Svjedok AJ, T. 1599; 2191-2192.

^[199] Svjedok AI, T. 2142.

^[200] Fadil Avdagić, T. 3426-3429. Jasmir Okić je dao informaciju da je Mehmed Ališić iz te sobe pogođen iz vatrenog oružja u julu. Jasmir Okić, T. 2578-2579.

^[201] Svjedok Y, T. 3618.

^[202] Svjedok T, T. 2746.

^[203] Svjedok AI, T. 2141.

^[204] Svjedok DC5, T. 8883.

^[205] Svjedok AI, T. 2142.

^[206] Svjedok Y, T. 3634-3635.

^[207] Mirsad Ališić, T. 2493.

^[208] Svjedok DC1, T. 8766-8767.

^[209] Sifeta Sušić, T. 2999.

^[210] Sifeta Sušić je procijenila da je tamo bilo više od stotinu zatočenika. Sifeta Sušić, T. 2999. Nusret Sivac je procijenio da je u julu bilo 500 zatočenika. Nusret Sivac, T. 4070. Međutim, svjedok T je po dolasku u logor početkom juna vidio samo 40-50 ljudi. Svjedok T, T. 2743.

^[211] Vidi, npr. svjedok DC5, T. 8880-8881.

^[212] Vidi, npr. svjedok DD5, T. 10061.

^[213] Mirsad Ališić, T. 2482.

^[214] Mlađo Radić, T. 11294.

^[215] Mirsad Ališić, T. 2482-2483.

^[216] Azedin Oklopčić, T. 1723; Mirsad Ališić, T. 2482-2486. Ovaj svjedok je dao informaciju i o Mehmedu Ališiću koji je pogođen iz vatrenog oružja na pisti kada je odbio da sjedne. T. 2490.

^[217] Nusret Sivac, T. 4081-4083.

^[218] Azedin Oklopčić, T. 1714.

^[219] Vidi, npr. Zuhra Hrnić, T. 3131; Gavranović i Alagić: svjedok Y, T. 3632-3634.

^[220] Svjedok AI, T. 2133.

^[221] Mirsad Ališić, T. 2480-2481.

^[222] Zuhra Hrnić, T. 3132.

^[223] Svjedok DC7, T. 9021-9022.

^[224] Svjedok DC3, T. 8832.

^[225] Svjedok Y, T. 3636-3637.

^[226] Svjedok Y, T. 3637. Svjedok AI je izjavio da je vidio tijela kraj crvene kuće, svjedok AI, T. 2122.

^[227] Nusret Sivac, T. 4087.

^[228] U grobnici na lokalitetu Kevljani, koja se nalazi na livadi, otkriveno je 25 grobova, od kojih je 10 bilo opljačkano prije ekshumacije. Ekipa koja je radila na ekshumacijama zabilježila je 72 tijela i neke raskomadane dijelove tijela. Devedeset i tri posto (93%) tijela imalo je prave ante mortem povrede, kao što su frakture kostiju i rane prouzrokovane vatrenim oružjem, a najčešća uočena povreda bila je prijelom rebara (u 86% slučajeva). Izvještaji s obdukcije dokumentiraju okrutnost kojoj su te osobe bile izložene prije smrti. Bilo je i dokaza koji povezuju ta tijela s logorom Omarska, kao što su uzorci željezne rude i šljake otkriveni u četiri groba koji odgovaraju onima koji se nalaze u blizini “zgrade hangara” u logoru. U grobnici na lokalitetu Donji Dubovik-Jama Lisac, ekipa koja je radila na ekshumacijama pronašla je ostatke najmanje 51 osobe u jami koja se zove “Jama Lisac”, a utvrđeno je da su dva tijela pripadala ženama, dok su ostala tijela pripadala muškarcima. Kasnije su ove dvije žene identifikovane kao Edna Dautović i Sadeta Medunjanin, bivše zatvorenice logora Omarska. Devedeset posto (90%) svih tijela pronađenih na tom lokalitetu imalo je rane od vatrenog oružja. Ostaci su takođe pokazivali znakove da su žrtvama nanesene traumatske povrede udarcima tupim predmetom. (Vidi dokazni predmet 3/155a, “Sažetak sudsko-medicinskog dokaznog materijala Tužilaštva koji će iznijeti istražitelj Tariq Malik”.)

^[229] Hase Ičić, T. 4666.

^[230] Svjedok AM, T. 3929-3930.

^[231] Ermin Striković, T. 3542-3543.

^[232] Zuhra Hrnić, T. 3136. To bi mogao da bude isti događaj koji je pomenuo Mirko Ješić, koji je rekao Pretresnom vijeću da je negdje sredinom jula ubijena grupa od otprilike 18 zatvorenika, T. 11753-11754.

^[233] Vidi supra: “Pozadina, kontekst i formiranje logora”.

^[234] Svjedok AM, T. 3931.

^[235] Svjedok AM, T. 3930-3933. Svjedok je kasnije čuo da su ti ljudi došli iz Keraterma i da su trebali biti “razmijenjeni”.

^[236] Svjedokinja J, T. 4774-4775; svjedokinja F, T. 5382-5383; svjedokinja B, T. 2338, 2430; Nedžija Fazlić, T. 5102; Sifeta Sušić, T. 3018-3019.

^[237] Sifeta Sušić, T. 3020-3021.

^[238] Svjedokinja J, T. 4769; Zlata Cikota, T. 3337-3338.

^[239] Svjedokinja J, T. 4774-4775; svjedokinja AT, T. 6083; svjedokinja K, T. 4983; svjedokinja A, T. 5486; svjedokinja F, T. 5382; Sifeta Sušić, T. 3018.

^[240] Svjedokinja J, T. 4779-4782.

^[241] Svjedokinja J, T. 4782-4783.

^[242] Svjedokinja F, T. 5383.

^[243] Svjedokinja F, T. 5385-5386.

^[244] Svjedokinja F, T. 5386-5387.

^[245] Svjedokinja F, T. 5389-5390.

^[246] Svjedokinja U, T. 6201, 6202-6203.

^[247] Svjedokinja U, T. 6203.

^[248] Svjedokinja U, T. 6229-6230.

^[249] Svjedokinja B, T. 2383-2384.

^[250] Nedžija Fazlić, 5096-5097.

^[251] Nedžija Fazlić, T. 5098-5099.

^[252] Vinka Anđić, T. 9133.

^[253] Sifeta Sušić, T. 3104-3105. Prema iskazu Nedžije Fazlić, jednom prilikom je otišla u kantinu s drugim ženama i tamo zatekla zatočenicu po imenu Mirsada kako plače, jer ju je te noći izveo napolje stražar po imenu Lugar. Kada su žene prišle Mirsadi da joj pomognu, Lugar je otišao do njih, uperio pušku i rekao da niko ne smije da joj se približi. Nedžija Fazlić, T. 5102-5103.

^[254] Svjedokinja J, 4774-4776.

^[255] Svjedokinja F, T. 5382-5383.

^[256] Svjedokinja A, T. 5488-5489.

^[257] Svjedokinja B, T. 2338.

^[258] Zuhra Hrnić, T. 3138-3139. Prema iskazu svjedokinje U, Radić je odveo jednu zatočenicu napolje, koja je, kad se vratila, izgledala uplašeno, bila tiha i sva crvena u licu. Svjedokinja U, T. 6217.

^[259] Safet Taći, T. 3758; svjedok AD, T. 3795.

^[260] Svjedokinja B, T. 2331.

^[261] Safet Taći, T. 3757; svjedok AD, T. 3813.

^[262] Svjedok Y, T. 3603.

^[263] Svjedok Y, T. 3605.

^[264] Svjedok Y, T. 3605.

^[265] Svjedok AD, T. 3837.

^[266] Svjedok Y, T. 3601; svjedok AD, T. 3836.

^[267] Svjedok AD, T. 3836.

^[268] Svjedok AD, T. 3836.

^[269] Svjedok DD/8, T. 10879.

^[270] Abdulah Brkić, T. 4486.

^[271] Svjedok AD, T. 3835.

^[272] Svjedok AD, T. 3835-3836; svjedok N, T. 3890.

^[273] Svjedok AE, T. 4295.

^[274] Safet Taći, T. 3758.

^[275] Svjedokinja K, T. 4959.

^[276] Vidi, npr, svjedok AD, T. 3851; svjedok AE, T. 3837-3838, 3879.

^[277] Vidi, npr. svjedok AE, T. 4272-4273.

^[278] Vidi Odluku po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, par. 63.

^[279] Vidi Odluku kojom se formalno prima na znanje, 8. juni 2000.

^[280] Vidi Odluku kojom se formalno prima na znanje, 8. juni 2000.

^[281] To znači da je "dovoljno da su navodni zločini bili usko povezani uz neprijateljstva koja su se dešavala na drugim delovima teritorija pod kontrolom sukobljenih strana." Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 70.

^[282] Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 70.

^[283] Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 94.

^[284] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 609; Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 143; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 406.

^[285] Vidi npr. Prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 407; Prvostepenu presudu u predmetu Tadić, par. 614-616; Drugostepenu presudu u predmetu Čelebići, par. 420.

^[286] Vidi Odluku kojom se formalno prima na znanje.

^[287] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 410.

^[288] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 251.

^[289] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 248.

^[290] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 248.

^[291] U verzijama Statuta na engleskom i francuskom jeziku korištena je različita terminologija. U verziji na francuskom jeziku korišten je izraz "assassinat", dok je u verziji na engleskom jeziku korišten izraz "murder". Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 216; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 235; Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par 588.

^[292] Vidi posebno Prvostepenu presudu u predmetu Akayesu, par. 589; Prvostepenu presudu u predmetu Čelebići, par. 439; Prvostepenu presudu u predmetu Blaškić, par. 153, 181 i 217; Prvostepenu presudu u predmetu Krstić, par. 485.

^[293] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 162.

^[294] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 594.

^[295] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 496.

^[296] Ni u članu 7(2)(e) Rimskog statuta, koji se odnosi na mučenje kao zločin protiv čovječnosti, ne postavlja se zahtjev za djelovanjem države: "(e) Izraz žmučenjež znači namjerno nanošenje teškog bola ili patnje, bilo fizičke ili duševne, osobi koja je lišena slobode ili je pod nadzorom optuženog, osim onog koje predstavlja bol ili patnju nastalu, sadržanu ili posljedičnu samo izvršavanju neke zakonite kazne".

^[297] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 470.

^[298] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 162.

^[299] Vidi na primjer Ireland v. United Kingdom, 18. januar 1978., serija A br. 25, par. 167 u kojem je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) naznačio da se razlika između pojmova mučenja, nečovječnog postupanja i ponižavajućeg postupanja "izvodi uglavnom iz razlike u intenzitetu nanesene patnje." Vidi i Human Rights Committee /Odbor za ljudska prava/ 20/44 od 3. aprila 1992., par. 4.

^[300] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 468.

^[301] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 469.

^[302] Stav Pretresnog vijeća je u tom smislu sukladan stavu ESLJP-a u odnosu na član 3 Evropske konvencije u kojem je naznačeno da najmanji zahtijevani stepen težine nužno predstavlja relativnu procjenu koja "ovisi o svim okolnostima datog predmeta, kao što su priroda i kontekst postupanja, njegovo trajanje, fizičke i psihičke posljedice tog postupanja i, u nekim slučajevima, pol, dob i zdravstveno stanje žrtve." Ireland v. United Kingdom, 18. januar 1978., serija A br. 25, par. 162.

^[303] Specijalni izvjestitelj UN-a o mučenju, problemu mučenja i drugih surovih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kazni, UN Doc. A/56/156, 3. juli 2001., par. 8 et seq. Odbor za ljudska prava je 1998. godine u svojim zaključnim zapažanjima o Izraelu zaključio da metode isljeđivanja kao što su vezivanje lisicama, navlačenje kapuljača, drmanje i uskraćivanje spavanja čine kršenje člana 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u svim okolnostima, bilo da se koriste pojedinačno ili kombinovano. "Consideration of Reports Submitted by States Parties under Article 40 of the Covenant", UN doc. CCPR/C/79/Add.93, 18. august 1998., par. 19. U predmetu Domukovsky et al. v. Georgia, Odbor za ljudska prava je kumulativni učinak teških batinanja, fizičkih i moralnih pritisaka, uključujući nanošenje potresa mozga, loma kostiju, opekotina, rana, ožiljaka i prijetnje porodici, opisao kao mučenje i nečovječno postupanje. Odbor za ljudska prava, 623-624, 626, 627/95, par. 18.6. Vidi, međutim, presudu od 18. januara 1978., serija A/25 (1979-1980.) 2 EHHR 25, par. 167 u predmetu Ireland v. United Kingdom, u kojoj je zaključeno da kumulativni učinak stavljanja kapuljača preko glava zatočenika, podvrgavanja zatočenika neprekidnoj i nepodnošljivoj buci, uskraćivanja spavanja, davanja zatočenicima nedovoljne količine hrane i pića, te tjeranja zatočenika da dugo stoje u nekom bolnom položaju, predstavlja nečovječno postupanje, ali ne čini mučenje. Savremena sudska praksa i analiza više odražavaju opšteprihvaćenu svijest o različitim oblicima koje mučenje može poprimiti. Vidi, naprimjer, Rhonda Copelon, Recognizing the Egregious in the Everyday, Domestic Violence as Torture, 25 Colum. Hum. Rts. L. Rev 291 (1994).

^[304] Na primjer, Evropska komisija za ljudska prava smatrala je da ponavljano silovanje tokom zatočeništva čini mučenje. Aydin v. Turkey, 26. august 1997. (1998) 25 EHRR 251, par. 82.

^[305] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 495-496 i 941-943, Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 163 i 171, Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 597-598.

^[306] Muteba v. Zaire (124/82), Miango Muiyo v. Zaire (194/85) i Kanana v. Zaire (366/89).

^[307] Grille Motta, br. 11/1977; Lopez Burgos, br. 52/1979; Sendic, br. 63/1979; Angel Estrella, br. 74/1980; Arzuaga Gilboa, br. 147/1983; Cariboni, br. 159/1983; Berberretche Acosta, br. 162/1983; Herrera Rubio v. Colombia, br. 161/1983; Lafuente Penarrieta et al. v. Bolivia, br. 176/1984.

^[308] Presuda MVSDI-ja, str. 406.

^[309] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 267.

^[310] Aksoy v. Turkey, Presuda od 18. decembra 1996., ESLJP.

^[311] Prvostepena presuda u predmetu  Akayesu, par. 594.

^[312] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 162.

^[313] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 470.

^[314] Vidi, npr., Prvostepenu presudu u predmetu Čelebići, par. 494; Prvostepenu presudu u predmetu Furundžija, par. 162; Prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 485.

^[315] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 941, 963.

^[316] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 941.

^[317] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 552; Prvostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 41; Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 186; Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 424; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 265. Vidi i odluku ESLJP-a u predmetu Costello-Roberts, u kojoj je utvrđeno da dugotrajne posljedice nisu neophodne da bi zlostavljanje ušlo u opseg člana 3 Povelje tog tijela. Costello-Roberts, 25. mart 1993., serija A br. 247-C.

^[318] U Prvostepenoj presudi u predmetu Čelebići naznačeno je da surovo postupanje "ima u Statutu isto značenje i stoga vrši istu funkciju tj. uključuje sve ostale nespecificirane elemente zajedničkog člana 3, kao što ima nečovječno postupanje u odnosu na teške povrede Ženevskih konvencija." Par. 552. U njoj je nečovječno postupanje definisano kao "postupanje kojim se ŠsmišljenoĆ nanosi ozbiljna duševna i tjelesna patnja koja ne dostiže tešku duševnu i tjelesnu patnju potrebnu da bi se krivično djelo kvalifikovalo kao mučenje." Par. 542.

^[319] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 510; vidi takođe Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 245. Krivično djelo "hotimičnog nanošenja teške patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja", koje predstavlja teško kršenje Ženevskih konvencija iz 1949., zahtijevalo je isti stepen patnje kao i mučenje.

^[320] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 700.

^[321] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 54; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 502.

^[322] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 514.

^[323] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 56.

^[324] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 56.

^[325] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 507.

^[326] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 509.

^[327] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 512.

^[328] Vidi, npr., Prvostepenu presudu u predmetu Aleksovski, par 54.

^[329] Portorreal v. Dominican Republic, Odbor za ljudska prava, br. 188/84; vidi i Brown v. Jamaica, Odbor za ljudska prava, br. 775/97; Estrella v. Uruguay, Odbor za ljudska prava, br. 79/1980; Greek Case (1969) 12 Y.B.E. Comm. H.R.; Cyprus v. Turkey, (1976) 4 E.H.R.R. 482, 541.

^[330] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 229.

^[331] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 184-210.

^[332] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 272; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 766-774.

^[333] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 688.

^[334] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 185.

^[335] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 460.

^[336] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 460.

^[337] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 440.

^[338] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 442.

^[339] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 495. Vidi i Prvostepenu presudu u predmetu Akayesu, par. 688.

^[340] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 271.

^[341] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 460.

^[342] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 688.

^[343] Seksualno zlostavljanje takođe uključuje takva krivična djela kao što su seksualno sakaćenje, prisilni brak i prisilni pobačaj, kao i polne delikte koji su eksplicitno navedeni u Statutu MKS-a kao ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, to jest "silovanje, seksualno porobljavanje, prisilna prostitucija, prisilna trudnoća, prisilna sterilizacija" i drugi slični oblici nasilja. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, UN doc A/CONF.183/9, 17. juli 1998., član 7(1)(g), član 8(2)(b)(xxii) i član 8(2)(e)(vi).

^[344] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 688.

^[345] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 715.

^[346] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 621.

^[347] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 605.

^[348] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 193.

^[349] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 619; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 195.

^[350] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 622.

^[351] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 629.

^[352] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 234.

^[353] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 220.

^[354] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 629.

^[355] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 631.

^[356] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 717.

^[357] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 631.

^[358] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 234, Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 205.

^[359] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 203.

^[360] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 204.

^[361] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 206.

^[362] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 617-618. U ovom predmetu, premda krivična djela silovanja nisu nužno bila sistematska jer su smatrana uzgrednim, ipak je utvrđeno da su bila predvidljiva posljedica progona počinjenih u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata.

^[363] Vidi, npr., U.S. v. Ernst von Weizsaker, svezak XIV, Trials of War Criminals before the Nuremberg Military Tribunals under Control Council Law No.10, str. 471 Šu daljnjem tekstu: predmet MinistarstvaĆ.

^[364] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 192.

^[365] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 732. U ovom predmetu Pretresno vijeće je eksplicitno definisalo da prisiljavanje na golotinju i silovanje predstavljaju seksualno nasilje kao dio genocida i zločina protiv čovječnosti počinjenih u Ruandi. Vijeće je smatralo da je seksualno nasilje "korak u procesu uništenja grupe Tutsi - uništenja duha, volje za životom, te i samog života."

^[366] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 652; vidi i Prvostepenu presudu u predmetu Blaškić, par. 236; i Prvostepenu presudu u predmetu Jelisić, par. 71.

^[367] To je u skladu sa MKSR-ovim tumačenjem zločina protiv čovječnosti kod presuđivanja o zločinima počinjenim na "nacionalnoj, političkoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi." Na primjer, Akayesu, koji je Hutu, teretio se odgovornošću za činjenje zločina protiv čovječnosti nad pripadnicima grupe Tutsi, kao i nad pripadnicima Hutua koji su bili umjerenih nazora ili se sumnjalo da su simpatizeri Tutsija. Vidi Prvostepenu presudu u predmetu Akayesu, osuđujuće presude za zločine protiv čovječnosti.

^[368] Izmijenjena optužnica, par. 24-33.

^[369] Izmijenjena optužnica, par. 5, 6.

^[370] Izmijenjena optužnica, par. 15.

^[371] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par 714.

^[372] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 236.

^[373] Prvostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 71.

^[374] Oznaka "bosanski Muslimani, bosanski Hrvati i drugi nesrpski civili" mnogo se koristi u Presudi o kazni u predmetu Todorović. Na primjer, u toj presudi usvojena je oznaka "nesrpska grupa" u vezi s nalazom o zločinu progona u tom predmetu. Presuda o kazni u predmetu Todorović, par. 12.

^[375] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 212 (naglasak u originalu).

^[376] Vidi Prvostepenu presudu u predmetu Kordić, par. 211-212.

^[377] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 636.

^[378] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 627.

^[379] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 220.

^[380] Prvostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 73.

^[381] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 780, 790, 814 i 828.

^[382] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 829 i 831.

^[383] Pretresno vijeće primjećuje da je u praksi Međunarodnog suda utvrđeno da zločini protiv čovječnosti mogu biti počinjeni iz čisto ličnih razloga. Vidi, npr., Drugostepenu presudu u predmetu Tadić, par. 248 et seq.

^[384] Vidi, npr., Odluku o formi izmijenjene optužnice u predmetu Talić, par. 48.

^[385] Joint Submission of the Prosecution and the Accused Dragan Kolundžija of a Plea Agreement, 30. august 2001. /Zajednički podnesak optužbe i optuženog Dragana Kolundžije u vezi sa sporazumom o izjašnjavanju o krivici/; Admitted Facts Relevant to the Plea Agreement of Dragan Kolundžija, 4. septembar 2001. /Usaglašene činjenice od značaja za sporazum o izjašnjavanju o krivici Dragana Kolundžije/; Joint Submission of the Prosecution and the Accused Duško Sikirica and Admitted Facts, 6. septembar 2001. /Zajednički podnesak optužbe i optuženog Duška Sikirice i usaglašene činjenice/; Joint Submission of the Prosecution and the Accused Damir Došen and Admitted Facts, 6. septembar 2001. /Zajednički podnesak optužbe i optuženog Dragana Došena i usaglašene činjenice/. Sikirica je bio komandir obezbjeđenja, a Došen i Kolundžija su bili vođe smjene straže u logoru Keraterm.

^[386] Usmena odluka u vezi sa sporazumom o izjašnjavanju o krivici optuženog Dragana Kolundžije, 4. septembar 2001.; Usmena odluka u vezi sa sporazumom o izjašnjavanju o krivici optuženih Duška Sikirice i Damira Došena, 19. septembar 2001.

^[387] Na primjer, u sporazumu o potvrdnom izjašnjavanju o krivici Kolundžije navodi se da, iako ne postoje dokazi o tome da je Kolundžija počinio ili odobrio zlostavljanje zatočenika, "postoji mnogo dokaza da je u logoru Keraterm zlostavljanje bilo redovna pojava i da je optuženi radio kao vođa smjene u logoru Keraterm u periodu na koji se odnosi optužnica." Dalje, u Admitted Facts Relevant to the Plea Agreement of Dragan Kolundžija /Usaglašene činjenice od značaja za sporazum o izjašnjavanju o krivici Dragana Kolundžije/ prihvata se da "usprkos tome što je bio svjestan nečovječnih uslova u logoru, on prihvata odgovornost za to što je nastavio da radi kao vođa smjene". (par. 5) (naglasak dodat). U paragrafu 13 Admitted Facts of Došenžs Plea Agreement /Usaglašene činjenice sporazuma o Došenovom potvrdnom izjašnjavanju o krivici/, primjećuje se da "postoje dokazi da su se dešavala batinanja u onim periodima kada je na dužnosti bila smjena optuženog Došena i da je on katkada znao za ta batinanja."

^[388] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 729, Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 566.

^[389] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 243.

^[390] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par 271, 272.

^[391] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 566.

^[392] Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda, usvojena 27. juna 1981., član 5.

^[393] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 730.

^[394] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 239.

^[395] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 566, Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 523.

^[396] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 566.

^[397] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 566.

^[398] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 566.

^[399] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 820-825 (članovi 2, 3 i 5), Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 556-557 (članovi 3 i 5), Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 674 (članovi 3 i 5).

^[400] Drugostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 82.

^[401] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 412.

^[402] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 413.

^[403] Drugostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 82.

^[404] Drugostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 82.

^[405] Drugostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 82.

^[406] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 542 et seq.

^[407] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 49 et seq; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 514.

^[408] Vidi Prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 557.

^[409] Pretresno vijeće primjećuje da, prema članu 3 Statuta, kršenja zakona i običaja ratovanja, silovanje takođe predstavlja jedan od zločina od kojeg eksplicitno štiti član 27 Četvrte Ženevske konvencije, član 76(1) Dopunskog protokola I i član 4(2)(e) Dopunskog protokola II. Silovanje je ratni zločin i prema tim odredbama, a ne samo prema zajedničkom članu 3 Ženevskih konvencija.

^[410] Izmijenjena optužnica, par. 16.

^[411] U predmetu Čelebići Pretresno vijeće je utvrdilo sljedeće: "Jasno je da član 7(1) Statuta obuhvata razne modalitete učestvovanja, od kojih su neki direktni, a neki manje direktni. Ta riječ “učestvovati” je dovoljno širok pojam da obuhvati sve oblike odgovornosti sadržane u članu 7(1) Statuta." Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 351.

^[412] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 601; Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 482; Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 280; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 387.

^[413] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 601; Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 188; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 390.

^[414] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 601; Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 162-164.

^[415] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 185-229. Žalbeno vijeće je, opisujući istu vrstu učešća, naizmjenično koristilo još nekoliko izraza, kao što je "zajednički cilj".

^[416] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 185-229.

^[417] Pretpretresni podnesak optužbe, par. 216.

^[418] Kvočkin završni podnesak, par. 56.

^[419] Vidi posebno Drugostepenu presudu u predmetu Kupreškić, par. 124.

^[420] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 190.

^[421] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 602.

^[422] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 351, uz pozivanje na član 21(4)(a) Statuta.

^[423] O ovom pitanju vidi i Prvostepenu presudu u predmetu Furundžija, par. 189; Prvostepenu presudu u predmetu Kupreškić, par. 746; Prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 388.

^[424] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 188; vidi i Prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 390.

^[425] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 376.

^[426] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 688; Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 327.

^[427] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 482; Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 280.

^[428] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 387.

^[429] Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 387.

^[430] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 482.

^[431] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 393.

^[432] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 249; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 391.

^[433] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 249; Vidi i Drugostepenu presudu u predmetu Tadić, par. 229.

^[434] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 484.

^[435] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 233; Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 61.

^[436] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 674; Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 326; Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 61.

^[437] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 246.

^[438] Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 162.

^[439] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 62.

^[440] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 284. Primjeri su navedeni u Prvostepenoj presudi u predmetu Tadić, par. 686; Prvostepenoj presudi u predmetu Čelebići, par. 842; Prvostepenoj presudi u predmetu Akayesu, par. 705.

^[441] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 393; vidi i Prvostepenu presudu u predmetu Tadić, par. 689; Prvostepenu presudu u predmetu Aleksovski, par. 64.

^[442] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 65; Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 693.

^[443] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 87.

^[444] Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 88.

^[445] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 690.

^[446] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 693.

^[447] Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 274.

^[448] Prvostepena presuda u predmetu  Kordić, fusnota 536.

^[449] Prvostepena presuda u predmetu  Kordić, par. 802.

^[450] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 227(ii). Žalbeno vijeće je ponovno potvrdilo ovu tvrdnju u Drugostepenoj presudi u predmetu Furundžija, par. 119.

^[451] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 227.

^[452] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 196-204.

^[453] Trial of Martin Gottfried Weiss and thirty-nine others, General Military Government Court of the United States Zone, Dachau, Njemačka, 15. novembar - 13. decembar 1945., Law Reports of Trials of War Criminals, Selected and Prepared by the United Nations War Crimes Commission, Published for the United Nations War Crimes Commission by his Majestyžs Stationary Office, London 1947. (u daljnjem tekstu: UNWCC), sv. XI, str. 5 (u daljnjem tekstu: Koncentracioni logor Dachau); vidi i Trial of Josef Kramer and 44 others, British Military Court, Luneberg, 17. septembar - 17. novembar 1945., Law Reports of Trials of War Criminals, Selected and Prepared by the United Nations War Crimes Commission, Published for the United Nations War Crimes Commission by his Majestyžs Stationary Office, London 1947. (u daljnjem tekstu: UNWCC), sv. II, str. 1 (u daljnjem tekstu: Belsen).

^[454] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 202.

^[455] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 202 (gdje se citira Koncentracioni logor Dachau, str. 14 i Belsen, str. 121).

^[456] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 202 (gdje se citira Belsen, str. 121).

^[457] Predmet Koncentracioni logor Dachau, str. 14.

^[458] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 203.

^[459] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 220.

^[460] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 227.

^[461] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 229 (iii).

^[462] On je prethodno u prvostepenom postupku osuđen za više zločina, i to kao počinilac ili pomagač i podržavalac. Osuđujuća presuda u žalbenom postupku koja se ovdje navodi rezultat je žalbe optužbe na oslobađajuću presudu Pretresnog vijeća.

^[463] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 231-232.

^[464] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 782. Vidi i par. 814 u vezi s Dragom Josipovićem i par. 828 u vezi s Vladimirom Šantićem.

^[465] Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, par. 803.

^[466] Predmet Koncentracioni logor Dachau, str. 13.

^[467] Predmet Koncentracioni logor Dachau, str. 13.

^[468] Predmet Koncentracioni logor Dachau, str. 15-16 (citat izostavljen).

^[469] The United States of America v. Otto Ohlenforf et al., Trials of War Criminals Before the Nuremberg Military Tribunals under Control Council Law No. 10, sv. IV, str. 373 (u daljnjem tekstu: Einsatzgruppen). Optuženi su bili Von Radetzky, Ruehl, Schubert i Graf.

^[470] Vidi Einsatzgruppen, str. 581 i 587.

^[471] Na primjer, u vezi sa sviješću optuženog koja mu se pripisuje na osnovu njegovog statusa u organizaciji, Vojni sud je zapazio sljedeće: "ukoliko bi se utvrdilo da je Ruehl zaista služio kao komandant jedinice, čak i na kratke periode u ono vrijeme kad je Kommando bila angažovana na operacijama likvidiranja, onda bi njegova krivica po tačkama jedan i dva bila konačna." Einsatzgruppen, str. 579.

^[472] (i) Pomagač i podržavalac je uvijek saučesnik u krivičnom djelu koje je počinila druga osoba, glavni počinilac.

(ii) U slučaju pomaganja i podržavanja nije potreban dokaz o zajedničkom dogovorenom planu, a pogotovo ne prethodno postojanje takvog plana. Nije potreban nikakav plan niti dogovor; dapače, glavni počinilac ne mora ni da zna za doprinos saučesnika.

(iii) Pomagač i podržavalac izvršava djela konkretno usmjerena na pomaganje, ohrabrivanje ili davanje moralne podrške počinjenju nekog konkretnog krivičnog djela (ubistva, istrebljenja, silovanja, mučenja, bezobzirna razaranja civilne imovine, itd.), i ta podrška ima značajnog učinka na počinjenje krivičnog djela. Nasuprot tome, u slučaju djelovanja radi sprovođenja zajedničke nakane ili plana, dovoljno je da učesnik izvrši djela koja su na neki način usmjerena sprovođenju zajedničkog plana ili nakane.

(iv) U slučaju pomaganja i podržavanja, traženi element svijesti je znanje da djela koja čini pomagač i podržavalac pomažu počinjenju konkretnog krivičnog djela od strane glavnog počinioca. Nasuprot tome, u slučaju zajedničke nakane ili plana traži se više (to jest, ili umišljaj da se počini krivično djelo ili umišljaj da se sprovede zajednički zločinački plan plus predviđanje da će se vjerovatno počiniti krivična djela van zajedničke zločinačke nakane), kao što je gore navedeno.

Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 229.

^[473] Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 229 (iii).

^[474] Odluka o formi Izmijenjene optužnice u predmetu Talić, par 27.

^[475] Predmet Koncentracioni logor Dachau, str. 13.

^[476] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 642.

^[477] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 644.

^[478] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 643.

^[479] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 644.

^[480] Vidi Trial of Robert Wagner and Six Others, Permanent Military Tribunal in Strasbourg /Stalni vojni sud u Strasbourgu/, Strasbourg, Francuska, 23. april - 3. maj 1946., i Court of Appeal /Žalbeni sud/, 24. juli 1946., UNWCC, sv. III, str. 23-55; Trial of Josef Altstoetter et al., Trials of War Criminals Before the Nuremberg Military Tribunals Under Control Council Law No. 10 /Suđenja ratnim zločincima pred nirnberškim vojnim sudovima po zakonu br. 10 Kontrolnog savjeta/, 17. februar - 4. decembar 1947., UNWCC, sv. III, str. 1-110.

^[481] Vidi Trial of Alfons Klein and Six Others, U.S. Military Commission Appointed by the Commanding General Western Military District /Vojna komisija SAD-a koju je imenovao komandant Vojne zone zapad/, USFFT, Wiesbaden, Njemačka, 8-15. oktobar 1945., UNWCC, sv. I, str. 46-54 (u daljnjem tekstu: suđenje Hadamer).

^[482] Trial of Bruno Tesch and Two Others, British Military Court /Britanski vojni sud/, Hamburg, Njemačka, 1-8. mart 1946., UNWCC, sv. I, str. 93-103 (u daljnjem tekstu: predmet Ciklon B).

^[483] Trial of Max Wielen and 17 Others, British Military Court, Hamburg, Njemačka, 1. juli - 3. septembar 1947., UNWCC, sv. XI. str. 31-53 (1947), (u daljnjem tekstu: predmet Stalag Luft III).

^[484] Predmet Stalag Luft III, str. 34-35.

^[485] Predmet Stalag Luft III, str. 36.

^[486] Odbrana je tvrdila: "Optuženi nisu ništa pripremali, planirali, niti su kovali bilo kakvu urotu. Nisu se međusobno konsultovali... niti su se konsultovali sa svojim pretpostavljenima... Nedostaju svi faktori na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o saradnji ili učešću u zajedničkom planu ili zavjeri, a koji bi potvrdili tvrdnju optužbe da su oni imali zajedničkog udjela ili da su pomagali ili podržavali činjenje zločina kojima se terete." Predmet Stalag Luft III, str. 37-38.

^[487] Predmet Stalag Luft III, str. 46 (kurziv dodat).

^[488] U Izvještajima sa suđenja dalje je primijećeno da se različitost uloga koje su optuženi odigrali u okviru cjelokupnosti krivice ne odražava u fazi utvrđivanja stepena krivice, nego u fazi izricanja kazni: "Stepen učešća može da varira... Iako su svi učesnici proglašeni krivim, bez obzira na to da li su izdali naređenje za otvaranje vatre ili su lično ispalili smrtonosni hitac, ili su bili pratnja ili vršili obezbjeđenje, važnost uloge koju su igrali izražena je u težini izrečenih kazni." Predmet Stalag Luft III, str. 46. U skladu s tim, komandant koji je izdao naređenja, ljudi koji su ispalili hice i oni koji su bili u pratnji osuđeni su na smrt, dok su dvojica vozača osuđeni na po 10 godina zatvora. Wielen je osuđen na doživotnu robiju, usprkos tvrdnji odbrane da "čak i da je žrtvovao svoj život" nije mogao spriječiti činjenje zločina. Str. 39.

^[489] Trial of Otto Sandrock and Three Others, British Military Court for the Trial of War Criminals /Britanski vojni sud za suđenja ratnim zločincima/, Almelo, Nizozemska, 24-26. novembar 1945., UNWCC, sv. I, str. 35-43. U Izvještajima sa suđenja zaključeno je da je ovaj stav "u skladu s pravilima krivičnog prava utvrđenim u civilizovanim državama, prema kojima krivično odgovorni nisu samo neposredni izvršioci, nego i pomagači i podržavaoci, saučesnici, itd." str. 43.

^[490] Vidi UNWCC, sv. XI, str. 42-43 (izvaci iz predmeta Kiel Gestapo).

^[491] Predmet Kiel Gestapo, str. 43-44.

^[492] Vidi, na primjer, Trial of Lieutenant-General Baba Masao, Australian Military Court /Australski vojni sud/, Rabaul, 28. maj - 2. juni 1947., UNWCC, sv. XI, str. 56-61.

^[493] Trial of Rear-Admiral Nisuke Masuda and Four Others of the Imperial Japanese Navy, U.S. Military Commission /Vojna komisija SAD-a/, United States Naval Base, Kwajalein Island, Kwajalein Atoll, Marshall Islands, 7-13. decembar 1945., UNWCC, sv. I, str. 71 et seq. (u daljnjem tekstu: predmet Jaluit Atoll).

^[494] Predmet Jaluit Atoll, str. 73.

^[495] Predmet Jaluit Atoll, str. 76. Vidi i Trial of Willy Zuehlke, Netherlands Special Court in Amsterdam and the Netherlands Special Court of Cassation /Nizozemski specijalni sud u Amsterdamu i Nizozemski specijalni kasacioni sud/, Amsterdam, 3. august 1948. i 6. decembar 1948., UNWCC, sv. XIV, str. 139-151, 1948., na kojem je jedan zatvorski stražar osuđen za progone nad Jevrejima jer ih je protivzakonito držao u zatočeništvu. U Izvještajima sa suđenja zabilježeno je da ovaj predmet pokazuje da se i oni koji su se našli u ulozi "posve instrumentalne prirode jednako smatraju odgovornima kao saučesnici."

^[496] Trial of Heinrick Gerike and Seven Others, British Military Court, Brunswick, 20. mart - 3. april 1946., UNWCC, sv. VII, str. 76-81 (Velpke Childrenžs Home, u daljnjem tekstu: Dom za djecu "Velpke").

^[497] Dom za djecu "Velpke", str. 76-77.

^[498] Dom za djecu "Velpke", str. 77.

^[499] Dom za djecu "Velpke", str. 76-77. Za doktora je navedeno da je preuzeo dio odgovornosti za tu djecu time što je povremeno dolazio da ih liječi.

^[500] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 46-54. Civilno osoblje sanatorijuma optuženo je da je "djelovalo udruženo i u cilju ostvarivanja zajedničke namjere, te da je djelovalo za i u ime njemačkog Reicha . . . Šjer jeĆ hotimično, namjerno i protivzakonito pomagalo, podržavalo i učestvovalo u lišavanju života ljudskih bića poljske i ruske nacionalnosti". Suđenje u predmetu Hadamar, str. 47.

^[501] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 48.

^[502] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 48.

^[503] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 49.

^[504] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 49. On je izjavio da je osoblje u početku moglo da napusti tu instituciju, ali da to njemu, kao "dužnosniku", a ne "zaposlenom", nije bilo dopušteno; na kraju ni zaposleni nisu mogli da odu odatle zbog manjka osoblja.

^[505] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 51.

^[506] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 51. Kad je Blum otišao iz te ustanove, nadzor nad pokopima preuzeo je Willig.

^[507] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 48. "Žrtve su nagovarane da prime injekcije i uzmu lijekove tako što ih se uvjeravalo da je to u svrhu liječenja bolesti od kojih su navodno bolovali ili u svrhu vakcinisanja protiv zaraznih bolesti."

^[508] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 50.

^[509] Suđenje u predmetu Hadamar, str. 50-51. Međutim, u Willigovoj pretpretresnoj izjavi on je naveo da mu nikad nisu prijetili, ali da je jednom zatražio premještaj, što je odbijeno, te da "nije mogao tražiti da ga se otpusti jer bi izgubio pravo na penziju i vjerovatno bi ga zatvorili."

^[510] Presuda Tokijskog suda, the International Military Tribunal for the Far East /Međunarodni vojni sud za Daleki istok/, 29. april 1946 - 12. novembar 1948., Poglavlje X (urednici Roling i Ruter), 1977., str. 458 (u daljnjem tekstu: presuda MVSDI-a).

^[511] Presuda MVSDI-a, str. 457-458. U to vrijeme Muto je bio načelnik štaba generala Yamashite. U presudi se primjećuje da su ga "okolnosti, u onoj mjeri u kojoj je bio upućen u njih, navele da posumnja da se sa zarobljenicima ne postupa onako kako bi trebalo." U ovom slučaju, ono što ga je navelo na sumnju bio je manjak informacija u izvještajima. Da je dobio izvještaje o zločinima i propustio da ih obustavi, znajući da se oni čine, a da su pritom njegovi podređeni znali da je on dobio te izvještaje, ali da nije naredio da se prestane s činjenjem zločina, te da je na osnovu toga razumno zaključeno da je prešutno odobrio zločine, onda je mogao snositi odgovornost i prema članu 7(1) i članu 7(3).

^[512] Presuda MVSDI-a, str. 455.

^[513] Vrhovni sud Južnoafričke republike je u predmetu S v Safatsa veoma jasno artikulisao načelo zajedničkog cilja kako se ono primjenjuje na sudovima u Južnoj Africi. Taj sud je osudio šest od osam optuženih za ubistvo jer su učestvovali u napadu rulje koji je doveo do smrti jedne osobe. Sud je utvrdio da je ponašanje optuženih bilo u rasponu od pripremanja zapaljivih materijala, držanja žrtve za druge napadače, poticanja rulje da ubije žrtvu, gađanja kamenjem i pripadanja dijelu grupe koja je napala žrtvu. Sud je osuđujuće presude zasnovao na doktrini o zajedničkom cilju. Sud je odbacio tvrdnje optuženih da se ne mogu smatrati krivim u nedostatku bilo kakvog dokaza o tome da je njihovo pojedinačno učešće ili ponašanje direktno doprinijelo smrti žrtve. Sud je utvrdio da "djela svakog od šestorice optuženih koji su osuđeni za ubistvo manifestuju aktivno povezivanje s postupcima rulje koji su uzrokovali smrt preminuloga. Ovi optuženi su s ruljom dijelili zajednički cilj da se ubije preminuli i svaki je od njih u vezi s njegovom smrću posjedovao potrebni dolus. Stoga se postupci rulje koji su doveli do smrti preminuloga moraju pripisati svakom od ovih optuženih." S v Safatsa and Others, 1988. (1) SA 868 (A), str. 901, redigovana verzija preštampana u Juta, The South African Law Reports, 868, 899 (mart 1988.). Sud je, osvrćući se na svoju praksu, s odobravanjem citirao sljedeću postavku:

žUdruživanje sa zajedničkim protivzakonitim ciljem predstavlja učešće - actus reus. Nije neophodno pokazati da je svaki učesnik izvršio neko određeno djelo u svrhu postizanja zajedničkog cilja. Udruživanje u zajedničkoj nakani čini djelo glavnog prekršioca djelom svih učesnika... Štaviše, nije neophodno pokazati da je postojala uzročno-posljedična veza između ponašanja svakog pojedinca u zajedničkom cilju i protivpravne posljedice.ž

Id. u 899 (gdje se citira predmet S v Maxaba en Andere 1981. (1) SA 1148 (A), u 1155E-G, sa fusnotama). Ovaj koncept nije stran sistemima kontinentalnog prava. U Austriji je u sudskoj praksi ustanovljeno da je saučesnik onaj ko doprinese činjenju nekog krivičnog djela od strane druge osobe time što olakša činjenje ili ga podrži "na bilo koji mogući način". OGH 10.11. 1992. 140s 122/92 u JBI 1994., 268. To olakšavanje činjenja može biti u obliku fizičke ili psihološke podrške, savjeta ili ohrabrenja. Iako se u Austriji razlikuje krivična odgovornost za saizvršilaštvo od one za saučesništvo, za obje teorije je zajedničko izvođenje zajedničke namjere iz djela počinjenih od strane različitih pojedinaca iz grupe. Na primjer, osoba može biti osuđena za podmetanje požara kao glavni izvršilac ili saizvršilac ako se nalazila na mjestu tog zločina zajedno s drugim saizvršiocima, čak i ako nije lično izvršila actus reus podmetanja požara, nego je bila dio grupe koja je imala zajedničku namjeru da izvrši podmetanje požara i koja je izvršila taj zločin. Ta se osoba stoga može smatrati odgovornom za saizvršilaštvo zato što je čuvala stražu ili obezbijedila materijal. OGH 15.9. 1999. 12 Os 74/99. Portugalski krivični zakon predviđa jednake kazne za onoga koji je pokretač zločinačkog poduhvata i za osobu koja pomaže zločinački poduhvat. Krivični zakon Portugala, član 299.2 (kojim se ta krivična djela kažnjavaju zatvorom u trajanju od jedne do pet godina). U Sjedinjenim Američkim Državama, saveznim zakonima o drogama regulisano je da "zahtjev za postojanjem povezanosti kojim se pokazuje zajednički zločinački poduhvat jeste fleksibilan, tako da veza optuženog sa drugim osobama ne mora da postoji u istom trenutku, a te osobe ne moraju da budu u vezi jedna s drugom i mogu da igraju različite uloge u zločinačkom poduhvatu." U.S. v. Long, 190 F.3d 471, 475 (6th Cir. 1999). Tako bi posrednik ili kurir, osoba koja pohranjuje drogu ili osoba koja prikuplja ili pere imovinsku korist od droge, bili u dovoljnoj mjeri povezani sa zajedničkim zločinačkim poduhvatom da bi se mogla utvrditi njihova krivična odgovornost. Id.

^[514] Ovo odražava stav iz međunarodnog običajnog prava. U Kvočkinom završnom podnesku takođe se navodi ekvivalent te odredbe iz "Pravila o primjeni međunarodnog ratnog prava u oružanim snagama SFRJ", 1988.: Kvočkin završni podnesak, par. 92.

^[515] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 346; Prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 69; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 401; Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 294; Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 395.

^[516] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 182 et seq. Vidi i Drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, par. 76.

^[517] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 196.

^[518] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 192.

^[519] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 256.

^[520] Žalbeno vijeće je navelo da "Uopšteno govoreći, činjenica da je neko imao ovlasti de iure sama po sebi ne mora biti dovoljna da bi mu se pripisala komandna odgovornost ako se to ne ogleda u efektivnoj kontroli, premda sud može uzeti kao prezumpciju da posjedovanje takvih ovlasti prima facie povlači efektivnu kontrolu, izuzev ako se ne dokaže suprotno", Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 197.

^[521] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 302.

^[522] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 226.

^[523] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 241.

^[524] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 238; Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 393.

^[525] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 238.

^[526] Pretpretresni podnesak optužbe, par. 109 i 112. Logor Trnopolje se ne spominje u ovim paragrafima.

^[527] Što uključuje ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima, za što se tereti u tački 1 optužnice.

^[528] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 616.

^[529] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihološko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[530] Završni podnesak optužbe, par. 179.

^[531] Vidi, npr. svjedok DA/2, T. 7736-7741; Jasminka Kvočka, T. 7916-7918; 7920-7921.

^[532] Miroslav Kvočka, T. 698-707.

^[533] Miroslav Kvočka, T. 721-722.

^[534] “Miroslav Kvočka je pripadao prvoj generaciji koja je diplomirala na redovnoj policijskoj akademiji. Bio je izvrstan učenik i veoma savjestan, odgovoran i dobar policajac. Sve svoje zadatke obavljao je veoma dobro i na vrijeme. Blisko je sarađivao sa mještanima u svom sektoru, pa mu nije bilo teško otkriti neko krivično djelo ili riješiti neki problem. Bio je veoma komunikativan i popularan među mještanima. Mogu takođe reći u prilog tome, mislim da je to bilo osamdesetih godina ili čak ranije, da je Kvočka, kao izvrstan policajac, bio predložen i postavljen na položaj u našoj ambasadi u Francuskoj”. Milutin Bujić, T. 7840-7841. Vidi takođe Lazar Bašrak, T. 7094.

^[535] Nakon službe u stanici Tukovi, Kvočka je premješten u policijsku stanicu Prijedor. Nakon godine dana postao je vođa smjene patrole u policijskoj stanici Prijedor.

^[536] Miroslav Kvočka, T. 686.

^[537] Miroslav Kvočka, T. 727-728.

^[538] Završni podnesak optužbe, par. 142.

^[539] Završni podnesak Kvočke, par. 154 et seq.

^[540] Služba javne bezbjednosti dijelila se na policijske stanice, koje su se dalje dijelile na policijska odjeljenja, npr. Stanično odjeljenje policije Omarska. T. 742-745.

^[541] Milutin Bujić, T. 7822-7823.

^[542] Milutin Bujić, T. 7822-7823.

^[543] Miroslav Kvočka, T. 748.

^[544] Miroslav Kvočka, T. 749.

^[545] Miroslav Kvočka, T. 746-747.

^[546] Dokazni predmet 3/203, str. 3.

^[547] Miroslav Kvočka, T. 754-755.

^[548] Miroslav Kvočka, T. 759-763.

^[549] Dokazni predmet P 3/203, str. 7.

^[550] Miroslav Kvočka, T. 8090-8091.

^[551] Miroslav Kvočka, T. 759-760, 8118-8119.

^[552] Milutin Bujić, T. 7859.

^[553] Milutin Bujić, T. 7860.

^[554] Miroslav Kvočka, T. 769-770.

^[555] Milutin Bujić, T. 7843, 7869.

^[556] Kvočka je postavljen na ovaj položaj 21. marta 1990., a odlukom od 17. juna 1992. koju je potpisao Stojan Župljanin, načelnik Centra bezbjednosti u Banjoj Luci, a odlukom od 27. oktobra 1993. koju je potpisalo Ministarstvo za unutrašnje poslove, produženo mu je vršenje funkcije vođe patrole u tom sektoru. Ministarstvo za unutrašnje poslove Republike Srpske postavilo ga je 1. septembra 1992. za vođu smjene u stanici policije Prijedor. Kvočka je napustio službu u novembru 1996. nakon što je Međunarodni sud podigao optužnicu protiv njega. U svom razgovoru s optužbom, Kvočka tvrdi da je u pogledu rangova postojala “mala razlika između policajca koji je bio zadužen za neko selo, ili područje, na primjer, i onog koji nije bio zadužen.” Dokazni predmet P 3/203, str. 3.

^[557] Dokazni predmet 3/203, str. 6.

^[558] Miroslav Kvočka, T. 8179.

^[559] Dokazni predmet P 3/203, str. 2.

^[560] Dokazni predmet P 3/203, str. 21.

^[561] Dokazni predmet P 3/203, str. 21.

^[562] Miroslav Kvočka, T. 8285.

^[563] Miroslav Kvočka, T. 849.

^[564] Fadil Avdagić, T. 3421-3422; svjedok AQ, T. 5660; Kvočka, T. 849, 858-860.

^[565] Miroslav Kvočka, T. 850-856.

^[566] Miroslav Kvočka, T. 857-858 i 8062.

^[567] Miroslav Kvočka, T. 860-861.

^[568] Miroslav Kvočka, T. 860-861.

^[569] Miroslav Kvočka, T. 862-864.

^[570] Miroslav Kvočka, T. 881.

^[571] Miroslav Kvočka, T. 882-887.

^[572] Miroslav Kvočka, T. 888.

^[573] Odluka po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, par. 61.

^[574] Završni podnesak Kvočke, par. 179.

^[575] Miroslav Kvočka, T. 888-889, T. 8289. Vidi i dokazni predmet D23/1, ljekarska potvrda koju je dr. Ivić izdao Kvočki za bolovanje od 16. do 19. juna 1992.

^[576] Dokazni predmet 3/203, str. 128.

^[577] Dokazni predmet 3/203, str. 127.

^[578] Miroslav Kvočka, T. 956.

^[579] Dokazni predmet D13/1.

^[580] Lazar Bašrak, T. 7092-7093.

^[581] Ljuban Anđić, T. 7545; Nada Markovska, T. 7770-7771.

^[582] Nusret Sivac, T. 3984; Kerim Mešanović, T. 5179. Međutim, prema Kvočkinom iskazu, automatsku pušku koja mu je dodijeljena obično nije nosio, već je to oružje ostavljao u kancelariji policije ili u službenom vozilu. T. 876-877. Svjedok AK je rekao da je Kvočka nosio pištolj i pušku, ali da je pušku nosio samo prvih nekoliko dana u logoru. T. 2013.

^[583] Azedin Oklopčić, T. 1758; svjedok AI, T. 2125; svjedok AK, T. 2017; Sifeta Sušić, T. 3007.

^[584] Svjedok AK, T. 2046; svjedokinja K, T. 5015.

^[585] Kerim Mešanović, T. 5181 i 5201.

^[586] Kerim Mešanović, T. 5180; Zlata Cikota, T. 3309-3312 i 3313; Sifeta Sušić, T. 3017. Sifeta Sušić je izjavila da je razgovarala sa Kvočkom na dan njenog dolaska u logor 24. juna 1992. i u nekoliko navrata nakon toga.

^[587] Dokazni predmet 3/203, str. 127.

^[588] Dokazni predmet D13/1; dokazni predmet D53/1.

^[589] Dokazni predmet D15/1.

^[590] Miroslav Kvočka, T. 8079.

^[591] Završni podnesak Kvočke, par. 181.

^[592] Dokazni predmet 3/203, str. 52 i 53.

^[593] Miroslav Kvočka, T. 8401.

^[594] Miroslav Kvočka, T. 8408.

^[595] Dokazni predmet 3/203, str. 39; Miroslav Kvočka, T. 8285.

^[596] Dokazni predmet 3/203, str. 39; Miroslav Kvočka, T. 8285.

^[597] Miroslav Kvočka, T. 8124-8126.

^[598] Miroslav Kvočka, T. 8121. Kvočka je osim toga izjavio: “Svaki policajac koji je redovito obavljao policijski posao znao je to, a i Željko je to naglasio, da je jedna od dužnosti policije bila da spriječi bjekstvo, što je podrazumijevalo i sprečavanje, po mogućnosti i po potrebi, svakog napada na zatvorenike”.

^[599] Završni podnesak optužbe, par. 112.

^[600] Dokazni predmet 3/203, str. 59.

^[601] Miroslav Kvočka, T. 8156.

^[602] Dokazni predmet 3/203, str. 59.

^[603] Miroslav Kvočka, T. 969-970.

^[604] Miroslav Kvočka, T. 8155.

^[605] Miroslav Kvočka, T. 8408-8409.

^[606] Dokazni predmet D43/1 (skica 3).

^[607] Miroslav Kvočka, T. 8387.

^[608] Miroslav Kvočka je takođe izjavio da “kad je Željko Meakić izbivao, niko nije mogao da daje naređenja”. Dodao je da su se dežurni policajci izmjenjivali. Kvočka je rekao da bi obično bilo nekoliko ravnopravnih dežurnih policajaca, pa ako su Mlađo Radić i on sâm bili u istoj smjeni, Željko Meakić je mogao da ostavi uputstva Mlađi Radiću. Tada Kvočka nije imao šta da radi. Miroslav Kvočka, T. 8399-8401.

^[609] Miroslav Kvočka, T. 8381.

^[610] Mirsad Ališić, T. 2538.

^[611] Svjedokinja A, T. 5469.

^[612] Svjedok AJ, T. 1647.

^[613] Sifeta Sušić, T. 2978.

^[614] Sifeta Sušić, T. 3007.

^[615] Azedin Oklopčić, T. 1758-1759.

^[616] Svjedok AI, T. 2106.

^[617] Miroslav Kvočka, T. 8413.

^[618] Miroslav Kvočka, T. 8179.

^[619] Dokazni predmet 3/203, str. 16-17.

^[620] Miroslav Kvočka, T. 8181.

^[621] Nusret Sivac, T. 3974.

^[622] Nusret Sivac, T. 3973-3975.

^[623] Sifeta Sušić, T. 2997-2998.

^[624] Svjedokinja J, T. 4845.

^[625] Kerim Mešanović, T. 5190-5191.

^[626] Vidi, npr. svjedok AK, T. 2071-2072.

^[627] Miroslav Kvočka, T. 8387.

^[628] Dokazni predmet P 3/203, str. 108.

^[629] Dokazni predmet P 3/203, str. 60.

^[630] Miroslav Kvočka, T. 980.

^[631] Miroslav Kvočka, T. 984.

^[632] Miroslav Kvočka, T. 773-778 i 7843.

^[633] Miroslav Kvočka, T. 913-918.

^[634] Miroslav Kvočka, T. 919.

^[635] Miroslav Kvočka, T. 1002.

^[636] Miroslav Kvočka, T. 973.

^[637] Miroslav Kvočka, T. 972.

^[638] Miroslav Kvočka, T. 8146.

^[639] Miroslav Kvočka, T. 868-869.

^[640] Miroslav Kvočka, T. 8277.

^[641] Miroslav Kvočka, T. 975.

^[642] Miroslav Kvočka, T. 937-938.

^[643] Miroslav Kvočka, T. 8114.

^[644] Miroslav Kvočka, T. 974-975.

^[645] Miroslav Kvočka, T. 1000-1001.

^[646] Mirsad Ališić, T. 2485-2486.

^[647] Dokazni predmet 3/203, str. 35-36.

^[648] Dokazni predmet 3/203, str. 39.

^[649] Dokazni predmet 3/203, str. 109.

^[650] Mirsad Ališić, T. 2479-2481; vidi takođe svjedok AK, T. 2010.

^[651] Svjedok AI, T. 2151-2154.

^[652] Dokazni predmet 3/203, str. 45.

^[653] Miroslav Kvočka, T. 8165-8166.

^[654] Miroslav Kvočka, T. 8381-8382.

^[655] Miroslav Kvočka, T. 8378-8379.

^[656] Miroslav Kvočka, T. 975.

^[657] Branko Rosić, T. 7488-7491; Milenko Rosić, T. 7509-7517; Ljuban Anđić, T. 7540-7548.

^[658] Miroslav Kvočka, T. 893-906.

^[659] Miroslav Kvočka, T. 972-973.

^[660] Miroslav Kvočka, T. 8389.

^[661] Svjedok AK, T. 2028-2029.

^[662] Svjedok AK, T. 2072.

^[663] Miroslav Kvočka, T. 8125.

^[664] Miroslav Kvočka, T. 8124-8125. Kvočka je osim toga izjavio: “U sistemu u kom smo živjeli vjerovalo se da policija jednostavno ne može da napada građane. Ako bi se to ipak desilo, u tom slučaju postojalo je nekoliko mogućnosti. O tome sam donekle juče govorio. Ako bismo doslovno tumačili pravila, da se takav incident desi pred mojim očima, da policajac napadne nekog građanina, tada bih naravno intervenisao. Međutim, ovdje su potrebne određene rezerve. Da policajac ošamari nekog građanina, u tom slučaju bih se možda pitao da li imam ovlaštenje da intervenišem ili ne. U tom slučaju, mislim da bih imao obavezu da to prijavim svojim starješinama. Drugo, ako je to kršenje ljudskih prava drastično, ako se radi o pokušaju ubistva ili nekoj drugoj vrsti maltretiranja, tada, a govorim u svoje ime, siguran sam da bih to pokušao da spriječim, naravno, to se događa pred mojim očima, u mom fizičkom prisustvu. U tom slučaju, naravno da bih pokušao da to spriječim. U tom slučaju, mislim da mogu da intervenišem, to jest, mislim da ću – bih intervenisao, makar bih kasnije mogao da imam problema sa dotičnim policajcem. Tada biste vjerovatno imali sukob interesa. On bi vjerovatno mislio da ima pravo da to radi i da (ima) ovlaštenje da to radi, a ja bih vjerovatno mislio da on nema takvo ovlaštenje i tada bi vjerovatno došlo do sukoba između nas dvojice. Ali lično mislim da bih uvijek intervenisao u slučajevima pokušaja ubistva, maltretiranja i u sličnim incidentima.”

^[665] Miroslav Kvočka, T. 8195.

^[666] Miroslav Kvočka, T. 8194.

^[667] Milutin Bujić, T. 7859-7860.

^[668] Miroslav Kvočka, T. 8382.

^[669] Nusret Sivac, T. 3973-3975.

^[670] Sifeta Sušić, T. 3008.

^[671] Miroslav Kvočka, T. 8165-8166.

^[672] Miroslav Kvočka, T. 8125.

^[673] Miroslav Kvočka, T. 8124-8126.

^[674] Miroslav Kvočka, T. 8105-8106.

^[675] Miroslav Kvočka, T. 8375.

^[676] Miroslav Kvočka, T. 8111-8112.

^[677] Dokazni predmet 3/203, str. 133.

^[678] Pretresno vijeće jeste saslušalo iskaze da je Kvočka u dva navrata prijetio zatočenicima, ali ih ne smatra dovoljnom osnovom za zaključak da je lično učestvovao u zlostavljanju zatočenika. Prema svjedočenju Mirsada Ališića, kada je zatočenicima u “Mujinoj sobi” naređeno da odu na pistu, svjedok je putem vidio Kvočku koji je rekao da zatočenici “treba da hodaju sporo, da ne smijemo da se krećemo brzo. Ako iko napravi bilo kakav nagli pokret, da će ga on lično ubiti”. T. 2478. Svjedok AW je rekao da mu je Kvočka na sličan način zaprijetio u vrijeme kad su Kvočka i Momčilo Gruban, koji je navodno bio treći vođa smjene straže u logoru Omarska, krali zlato i nakit od sestre svjedoka AW. Svjedok AW je opisao dan kada mu je Kvočka zaprijetio:“Kvočka je vozio auto. A prije toga su njih dvojica (Gruban i Kvočka) o nečemu razgovarali. On je pogledao u retrovizor, a mogao je da me vidi kako sjedim na stražnjem sjedištu, i rekao: “Ako ne pronađemo zlato i novac, nečije bi tijelo moglo da otpluta Sanom.” Svjedok AW, T. 11952.

^[679] Kvočkina odbrana je predočila i spis vojnog suda u Banjoj Luci, iz kojeg se vidi da su neki ljudi bili krivično gonjeni i osuđeni zbog neodazivanja na poziv za mobilizaciju, izbjegavanja vojne službe, ili namjernog napuštanja i dezertiranja iz oružanih snaga, čime je odbrana nastojala pokazati da optuženi nije imao izbora nego da nastavi obavljati svoje dužnosti u logoru. Dokazni predmet D51/1. Međutim, Pretresno vijeće nije došlo do takvog zaključka na temelju dokumenata koji su prikazani kao dokazni predmet. Okolnosti onih koji su tamo osuđeni ne odgovaraju Kvočkinom položaju. On nije propustio da se odazove na poziv za mobilizaciju i ne može se reći da je jedina alternativa njegovom daljnjem radu u logoru bilo napuštanje njegove ratne obaveze ili upućivanje na liniju fronta.

^[680] Rekao je da je bio crna ovca u krugu srpskog osoblja u logoru i da je želio otići, ali da je takođe želio ostati zbog svojih rođaka i prijatelja i zbog toga što ne bi imao gdje da živi da je napustio policiju. Miroslav Kvočka, T. 8405.

^[681] Branko Starkević, T. 9266.

^[682] Branko Starkević, T. 9289-9291.

^[683] Svjedok DD/10, T. 10699-10700.

^[684] Vidi, npr. drugostepenu presudu u predmetu Erdemović, par. 19.

^[685] Svjedok AK, T. 2073-2074.

^[686] Vidi, npr. dokaze o mučenju. T. 2028-2029; dokaze o ubistvu, T. 2485-2486; dokaze o seksualnom nasilju, T. 5385-5387. Ovi zločini desili su se u vrijeme dok je Kvočka radio u logoru. Nije potrebno dokazati da je svaki zločin počinjen u Kvočkinom prisustvu ili da je znao za svaki pojedini zločin. Na primjer, ako su u periodu kad je Kvočka radio u logoru uokolo ležali leševi, to je dovoljno da bi podlijegao odgovornosti s obzirom na njegov položaj i neprestano prisustvo.

^[687] U drugostepenoj presudi u predmetu Čelebići, kod razmatranja višestrukih osuđujućih presuda po članu 2 i 3 Statuta koje se temelje na istim činjenicama, a za koje je utvrđeno da nemaju materijalno različite elemente, osude po članu 2 su “zadržane”, a osude po članu 3 su “odbačene”.

^[688] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih logoru Omarska.

^[689] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[690] Gostimir Modić, T. 11488.

^[691] Izvještaj Dušana Lakčevića, str. 9. Ovaj vještak je dodao da kriminalistički tehničar mora imati tri do četiri razreda srednje škole i završeni kurs za tehničare kriminalističke laboratorije sa položenim završnim ispitom iz kriminalističke fotografije, uzimanja otisaka prstiju i tragova, str. 6.

^[692] Svjedok DE/1, T. 11626.

^[693] Odluka po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, par. 61.

^[694] Završni podnesak Prcaća, par. 373 et seq.

^[695] Dokazni predmet P 3/167, str. 8.

^[696] Dokazni predmet P 3/167, str. 9.

^[697] T. 11341 (uvodna riječ Prcaćevog branioca).

^[698] Ljubiša Prcać, T. 11365.

^[699] Obrad Popović, T. 11560-61.

^[700] Vidi, npr, svjedokinja J, T. 4902; svjedokinja K, T. 5045; Kerim Mešanović, T. 5243; Nusret Sivac, T. 3995; Obrad Popović, T. 11559-11560; Dragan Velaula, T. 11598.

^[701] Prcaćev Pretpretresni podnesak, par. 8, 9, 16.

^[702] Završni podnesak odbrane, par. 357.

^[703] Dokazni predmet P 3/167, str. 13-14.

^[704] Svjedokinja F, T. 5362.

^[705] Svjedokinja F, T. 5354-5355, 5362.

^[706] Nusret Sivac, T. 3994-3995.

^[707] Omer Mešan, T. 5279-5283. Omer Mešan nije mogao da identifikuje Prcaća u sudnici. Omer Mešan, T. 5292.

^[708] Zlata Cikota, T. 3319-3320.

^[709] Svjedokinja J, T. 4747 i 4903.

^[710] Nusret Sivac, T. 3994.

^[711] Nusret Sivac, T. 4119-4120.

^[712] Nusret Sivac, T. 3995-3997. Dotični zatočenik je bio Smail Duratović, koji je stavljen u kamionsku gumu i zapaljen, zbog čega su mu dijelovi tijela bili sprženi i imao je opekotine po licu i rukama.

^[713] Svjedok AN, T. 4402-4403.

^[714] Sifeta Sušić, T. 2979, 3007-3009.

^[715] Azedin Oklopčić, T. 1758-1759; svjedokinja B, T. 2356-2357.

^[716] Svjedokinja K, T. 4923, 4980; 5046-5049.

^[717] Svjedokinja J, T. 4906; vidi takođe svjedokinja J, T. 4747 i 4903; 4905-4906.

^[718] Edin Mrkalj, T. 2822.

^[719] Abdulah Brkić, T. 4506-4507; Kerim Mešanović, T. 5180-5181; Omer Mešan, T. 5279.

^[720] Svjedokinja AT, T. 6069-6070; svjedokinja U, T. 6208.

^[721] Svjedokinja U, T. 6211. Međutim, većina zatočenika nije poslata kući, već je prebačena u Trnopolje.

^[722] Svjedokinja B, T. 2356-2357.

^[723] Svjedokinja F, T. 5360-5363.

^[724] Zlata Cikota, T. 3319.

^[725] Zlata Cikota, T. 3397.

^[726] Zlata Cikota, T. 3322-3323.

^[727] Zlata Cikota, T. 3316.

^[728] Edin Karagić, T. 12169-12171.

^[729] Završni podnesak optužbe, par. 151.

^[730] Završni podnesak Prcaća, par. 372 et seq.

^[731] Dokazni predmet 3/167, str. 9.

^[732] Dokazni predmet 3/167, str. 9-10.

^[733] Dokazni predmet 3/167, str. 10.

^[734] Svjedokinja J, T. 4764.

^[735] Svjedokinja J, T. 4770, 4853.

^[736] Nedžija Fazlić, T. 5092-5093.

^[737] Svjedokinja B, T. 2361-2362; svjedokinja F, T. 5376.

^[738] Svjedokinja F, T. 5376.

^[739] Svjedokinja F, T. 5362, 5374-5376, 5424.

^[740] Svjedok AI, T. 2155; svjedok Y, T. 3632-3633; svjedok AK, T. 2031-2033; svjedok AJ, T. 1603-1605; svjedokinja U, T. 6201-6203.

^[741] Nusret Sivac, T. 4071-4074.

^[742] Završni podnesak Prcaća, par. 162, str. 75.

^[743] Nusret Sivac, T. 4075.

^[744] Završni podnesak Prcaća, par. 162, str. 76.

^[745] Dokazni predmet 3/167, str. 10.

^[746] Izvještaj Dušana Lakčevića, str. 6.

^[747] Završni podnesak Prcaća, par. 372 et seq.

^[748] Svjedokinja A, T. 5487, 5564; svjedokinja F, T. 5382-5383.

^[749] Svjedokinja F, T. 5382-5383.

^[750] Svjedokinja F, T. 5383.

^[751] Zlata Cikota, T. 3397.

^[752] Svjedokinja J, T. 4744-4745.

^[753] Svjedok AN, T. 4404.

^[754] No, vidi dokazni predmet P 3/167, str. 14-15 (u kom se navodi da je Prcać znao da se zatočenici prevoze u logor Manjaču i logor Trnopolje).

^[755] Dokazni predmet P 3/167, str. 14-15.

^[756] Svjedokinja AT, T. 6101.

^[757] Dokazni predmet P 3/167, str. 11-12; dokazni predmet 5/23 (pismo Zlate Cikote).

^[758] Dokazni predmet P 3/167, str. 65-66.

^[759] Edin Karagić, T. 12169-12171.

^[760] Omer Mešan je rekao da se Prcać “držao pomalo formalno i da naizgled nije obraćao puno pažnje na svoju okolinu”. T. 5329, T. 5279-5280. Svjedokinja F je izjavila da se Prcać ponašao kao da se ništa ne događa kad bi se zlostavljanje vršilo pred njim. T. 5376.

^[761] Mirsad Kurgić, T. 12096-12102.

^[762] Abdulah Brkić, T. 4489-4491.

^[763] Vidi, npr. dokaze o mučenju, T. 5375-5376; dokaze o ubijanju, T. 3350-3351; dokaze o seksualnom nasilju, T. 6228-6230. Ova krivična djela desila su se u vrijeme kada je Prcać radio u logoru.

^[764] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[765] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[766] Godine 1993. pohađao je kurs za policijske regrute u Banjoj Luci i tada je postao policajac bez čina. Dokazni predmet D5/2.

^[767] Nada Čućić, T. 8440-8442.

^[768] Završni podnesak optužbe, par. 262.

^[769] Završni podnesak Kosa, str. 75.

^[770] Miroslav Kvočka, T. 8156, T. 969-970.

^[771] Završni podnesak optužbe, par. 48.

^[772] Završni podnesak Kosa, str. 27-28.

^[773] Miroslav Kvočka, T. 8155.

^[774] Miroslav Kvočka, T. 930-933.

^[775] Miroslav Kvočka, T. 8012; Dragan Popović, T. 7697.

^[776] Svjedok DE/1, T. 11628; Milenko Jasnić, T. 11539-11540.

^[777] Edin Mrkalj, T. 2823.

^[778] Kerim Mešanović, T. 5178-5181.

^[779] Svjedokinja J, T. 4745-47, 4815 (navodeći da je Kos bio komandir smjene); no, vidi svjedokinja J, T. 4812 (snimka unakrsnog ispitivanja svjedokinje J).

^[780] Zlata Cikota, T. 3325-3326.

^[781] Nusret Sivac, T. 3988.

^[782] Omer Mešan, T. 5260-5261.

^[783] Kerim Mešanović, T. 5190.

^[784] Svjedokinja J, T. 4905, 4922.

^[785] Svjedokinja J, T. 4920-4921.

^[786] Sabit Murčehajić, T. 4182.

^[787] Nihad Haskić, T. 6272-6273.

^[788] Svjedok AK, T. 2080-2081.

^[789] Šefik Zjakić, T. 5994.

^[790] Sabit Murčehajić, T. 4178-4179.

^[791] Kerim Mešanović, T. 5181-5182.

^[792] Svjedokinja J, T. 4770-4771.

^[793] Nusret Sivac, T. 4094.

^[794] Kerim Mešanović, T. 5192-5193.

^[795] Azedin Oklopčić, T. 1752-1753.

^[796] Svjedok AJ, T. 1594-1596.

^[797] Šefik Zjakić, T. 5992-5994.

^[798] Omer Mešan, T. 5271-5273.

^[799] Svjedok AQ, T. 5694-5699.

^[800] Svjedok AQ, T. 5695-5696.

^[801] Završni podnesak optužbe, par. 66.

^[802] Završni podnesak optužbe, par. 76 et seq.

^[803] Svjedokinja B, T. 2359-2362.

^[804] Kerim Mešanović, T. 5189.

^[805] Svjedokinja F, T. 5363-5366.

^[806] Kerim Mešanović, T. 5243.

^[807] Kerim Mešanović, T. 5192-5193.

^[808] Završni podnesak Kosa, str. 117-118.

^[809] Nusreta Sivca su držali u garaži sedam dana. T. 3979. Sabit Murčehajić je tamo boravio od sredine juna do 1. ili 2. jula 1992., T. 4164-4166.

^[810] Nusret Sivac, T. 3981.

^[811] Sabit Murčehajić, T. 4188. Takođe prema riječima Sabita Murčehajića, Muhamed Ćehajić je rekao da su svi stražari koji su ga tukli bili pod uticajem alkohola. Sabit Murčehajić, T. 4188.

^[812] Nusret Sivac, T. 3979-3981.

^[813] Završni podnesak Kosa, str. 123-124.

^[814] Nusret Sivac, T. 3973.

^[815] Vidi, npr. dokaze o mučenju, T. 1752-1753; dokaze o ubistvu, T. 5261-5262; dokaze o seksualnom nasilju, T. 5385-5387. Ova krivična djela desila su se u vrijeme kada je Kos radio u logoru.

^[816] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[817] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[818] Mlađo Radić, T. 1033. Radić je 1994. unaprijeđen u vođu smjene tako da je mogao da dobije bolje uslove za penziju, a 1995. je unaprijeđen u starijeg vodnika. Mlađo Radić, T. 1027-1029. Radić je po završetku sukoba dobio nagradu za dvadesetogodišnji rad u policiji.

^[819] Mlađo Radić, T. 1054; Bosiljka Radić, T. 9220-9221; dokazni predmet D8/3 je podnesen kao potvrda da je Radić bio kum na vjenčanju Stipe Pavlovića, Hrvata.

^[820] Mlađo Radić je svjedočio da je počeo da radi u logoru Omarska između 27. i 29. maja 1992. T. 1034.

^[821] Mlađo Radić, T. 11174.

^[822] Mlađo Radić, T. 11178-11179.

^[823] Mlađo Radić, T. 1035.

^[824] Mlađo Radić, T. 11179.

^[825] Kerim Mešanović, T. 5189. Kada je grupa Hase Ičića došla iz Keraterma, Radić je ušao u autobus i zapisivao njihova imena kao da je on glavni. Hase Ičić, T. 4649.

^[826] Nedžija Fazlić, T. 5086, 5136; Zlata Cikota, T. 3321.

^[827] Svjedok AN, T. 4405.

^[828] Svjedokinja J, T. 4729; Hase Ičić, T. 4710; svjedokinja AT, T. 6067; svjedokinja F, T. 5367; Nusret Sivac, T. 3991.

^[829] Sifeta Sušić, T. 3007-3010.

^[830] Svjedok AI, T. 2120; Ermin Striković, T. 3509-3510, 3512; svjedok AN, T. 4405, 4407.

^[831] Kerim Mešanović, T. 5180; svjedokinja B, T. 2369; Emir Beganović, T. 1381; svjedokinja F, T. 5367; Ermin Striković, T. 3569.

^[832] Ermin Striković, T. 3508-3509; svjedok AN, T. 4407-4408.

^[833] Svjedok AN, T. 4405.

^[834] Svjedokinja B, T. 2419-2420.

^[835] Svjedokinja B, T. 2368-2369, 2420.

^[836] Omer Mešan, T. 5275.

^[837] Nedzija Fazlić, T. 5136.

^[838] Mlađo Radić, T. 1049-1050.

^[839] Hase Ičić, T. 4650-4651.

^[840] Svjedokinja AT, T. 6064.

^[841] Svjedokinja B, T. 2369; Mirsad Ališić, T. 2535.

^[842] Svjedok Y, T. 3623, 3665.

^[843] Svjedok DC1, T. 8748; svjedok DC2, T. 8788; svjedok DC3, T. 8813; svjedok DC7, T. 9019.

^[844] Svjedok DC7, T. 9022-9023; svjedok DC3, T. 8817.

^[845] Svjedok DC6, T. 8922-8923.

^[846] Svjedok DC7, T. 9030.

^[847] Svjedok DC5, T. 8877.

^[848] Svjedok DC3, T. 8817-8818.

^[849] Mlađo Radić, T. 11294.

^[850] Mlađo Radić, T. 1063.

^[851] Nusret Sivac, T. 3989; Azedin Oklopčić, T. 1734; svjedok AK, T. 2015-2016; svjedokinja B, T. 2364. Abdulah Brkić je svjedočio da je Popović bio najgori u smjeni. Abdulah Brkić, T. 4503. Prema iskazu svjedokinje J, dvojica stražara u Radićevoj smjeni, Živko Marmat i Milutin Popović, bili su posebno agresivni i često su tukli zatvorenike. Svjedokinja J, T. 4750. Draženko Predojević, stražar u Radićevoj smjeni, opisan je kao osoba koja je bila agresivnija od svih drugih, “bio je poput pobješnjele životinje u logoru”. Svjedokinja B, T. 2428-2429.

^[852] Svjedokinja F, T. 5367-5368; Abdulah Brkić, T. 4500-4501; Azedin Oklopčić, T. 1702.

^[853] Ermin Striković, T. 3513, 3585-3586.

^[854] Hase Ičić, T. 4649.

^[855] Azedin Oklopčić, T. 1702.

^[856] Azedin Oklopčić, T. 1744-1747; svjedokinja B, T. 2365.

^[857] Hase Ičić, T. 4650; svjedok AM, T. 3928.

^[858] Svjedokinja J, T. 4784.

^[859] Ermin Striković, T. 3514-3515; Fadil Avdagić, T. 3441.

^[860] Ermin Striković, T. 3515.

^[861] Svjedok Y, T. 3625.

^[862] Svjedok Y, T. 3626-3627.

^[863] Svjedok Y, T. 3632-3633.

^[864] Mirsad Ališić, T. 2469-2471; Fadil Avdagić, T. 3438.

^[865] Mirsad Ališić, T. 2502-2504.

^[866] Mirsad Ališić, T. 2487-2488.

^[867] Mirsad Ališić, T. 2498-2499.

^[868] Hase Ičić, T. 4661-4662.

^[869] Azedin Oklopčić, T. 1726-1731.

^[870] Svjedok AN, T. 4408.

^[871] Azedin Oklopčić, T. 1730-1731.

^[872] Svjedok AN, T. 4409.

^[873] Azedin Oklopčić, T. 1732-1735.

^[874] Abdulah Brkić je posvjedočio da je vidio kako Hadžalićevo tijelo odvoze u žutom “tamiću”, T. 4501-4503. Svjedok Y je dao iskaz da je utovario tijelo čovjeka po imenu “Rizo” iz Prijedora u “tamić”. Svjedok Y, T. 3642. Svjedokinja J, T. 4766-4767.

^[875] Mlađo Radić, T. 11207. U unakrsnom ispitivanju, Radić je priznao da je na zatvorenicima koji su izlazili iz soba za ispitivanje vidio znakove maltretiranja. Mlađo Radić, T. 11217.

^[876] Sifeta Sušić, T. 3011.

^[877] Azedin Oklopčić, T. 1714. Kerim Mešanović je svjedočio da su se u “stakleniku” gotovo cijeli dan mogli čuti krici, vriska i bolni jauci, kao i zvukovi udaranja zatočenika koji su dopirali iz soba za ispitivanje na gornjem spratu. Kerim Mešanović, T. 5187-5188. Svjedokinja F je izjavila da su se jauci i vrisak mogli čuti sa svih strana logora, sa piste, iz “staklenika”. Svjedokinja F, T. 5414.

^[878] Mlađo Radić je izjavio da je samo jednom ušao u bijelu kuću. Mlađo Radić, T. 11212.

^[879] Ermin Striković, T. 3508-3509; prema riječima svjedoka AN, Radić je bio na spratu kad su zatvorenike tukli dok su išli na jelo. Svjedok AN, T. 4408.

^[880] Omer Mešan, T. 5277-5278.

^[881] Hase Ičić, T. 4660-4662. Prema riječima Hase Ičića, Radić je tražio od zatočenika da mu predaju novac čim su stigli u Omarsku. Radić im je rekao: “Svi morate da zapišete svoje ime, količinu novca, zlata ili nakita koji imate sa sobom. Ako budete imali dovoljno, bićete pošteđeni mučenja.” Hase Ičić, T. 4652.

^[882] Hase Ičić, T. 4657.

^[883] Omer Mešanović, T. 5189; svjedokinja B, T. 2362.

^[884] Mlađo Radić, T. 11209-11210.

^[885] U unakrsnom ispitivanju, Radić je izjavio da je čuo kako ljudi u sobama za ispitivanje viču: “Zašto lažeš? Ne laži!” i onda bi čuo zvuk kao da pada namještaj, ali nije mogao da razazna da li to nekog tuku. Mlađo Radić, T. 11214-11215.

^[886] Svjedok DD/10, T. 10689; vidi takođe Nada Markovski, T. 7772. Svjedok DC5 takođe je svjedočio da su se vrištanje, zvukovi lomljenja predmeta i “urlici” mogli čuti iz soba za ispitivanje na gornjem spratu. Svjedok DC5, T. 8876.

^[887] Svjedokinja J, T. 4775; svjedokinja A, T. 5487; svjedokinja U, T. 6217; svjedokinja F, T. 5383; Zlata Cikota, T. 3342. Prema iskazu svjedokinje U, Radić je jednom izveo napolje neku zatočenicu koja je, po povratku, izgledala uplašeno i bila sva crvena u licu. Svjedokinja U, T. 6216-6217. Svjedokinja B je izjavila da je jednom prilikom zabunom ušla u jednu sobu u kojoj je zatekla Mlađu Radića kako čeka neku zatočenicu, a on ju je počeo psovati i rekao da će joj se osvetiti. Svjedokinja B, T. 2385-2386.

^[888] Svjedokinja F, T. 5388.

^[889] Sifeta Sušić, T. 3022-3023.

^[890] Zlata Cikota, T. 3320-3221.

^[891] Nedžija Fazlić, T. 5100-5101.

^[892] Svjedokinja J, T. 4758.

^[893] Svjedokinja J, T. 4777.

^[894] Završni podnesak Radića, par. 283-287.

^[895] Svjedokinja J, T. 4779-4783.

^[896] Svjedokinja K, T. 4983-4984, 5056.

^[897] Svjedokinja K, T. 4983-4984.

^[898] Svjedokinja K, T. 4984-4985, 4987-4988.

^[899] Svjedokinja K, T. 5085.

^[900] Svjedokinja K, T. 12203-12205.

^[901] Jedna od čistačica koja je radila u Omarskoj.

^[902] Vinka Anđić, T. 9133-9134, 9136. Prema iskazu svjedokinje K, Vinka, jedna od čistačica, došla je po nju da je odvede Radiću. Svjedokinja K, T. 4983-4984, 12203, 12218, 12238.

^[903] Vinka Anđić, T. 9130-9133.

^[904] Svjedokinja AT, T. 6095-6098, 6155.

^[905] Svjedokinja AT, T. 6157-6158.

^[906] Svjedokinja AT, T. 6152-6155.

^[907] Vidi prvostepenu presudu u predmetu Čelebići, par. 495; prvostepenu presudu u predmetu Furundžija, par. 271.; prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 464. Pravilo 96 Pravilnika o postupku i dokazima predviđa da se u slučajevima seksualnog delikta pristanak ne može upotrijebiti kao odbrana ako je “žrtva bila izložena nasilju, prisili, lišavanju slobode ili psihičkom pritisku, ili joj se istim prijetilo, ili je imala razloga da se boji istog”.

^[908] Pravilo 93 predviđa: “(A) Dokazi o dosljednom načinu ponašanja relevantnom za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava obuhvaćena Statutom mogu biti prihvaćeni u interesu pravde.”

^[909] Svjedokinja A je izjavila da ju je Radić prozvao desetak puta. U četiri navrata ju je odveo u prostoriju u prizemlju, pretukao je i silovao. Prema iskazu svjedokinje A: “Prvo me je uveo unutra. Opirala sam se… Bacio me na stol, povukao me za kosu i silovao”. Drugom prilikom ju je Radić silovao u sobi u kojoj su spavale. Kada je u logor stigla svjedokinja AT, Radić je prestao prozivati i silovati svjedokinju A. T. 5489-5490, 5494-5495, 5568.

^[910] Svjedokinja AT, T. 6100-6101; svjedokinja B, T. 2386.

^[911] Prvostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 688.

^[912] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 941, 963.

^[913] Pretpretresni podnesak Radića, par. 10, 26.

^[914] Mlađo Radić, T. 11296.

^[915] Mlađo Radić, T. 11297.

^[916] Dokazni predmet D4/30.

^[917] Dokazni predmet D4/30, str. 7-8.

^[918] Mlađo Radić, T. 11174.

^[919] Svjedok AK, T. 2073-2075.

^[920] Svjedokinja B, T. 2369.

^[921] Abdulah Brkić, T 4518; svjedok AI, T. 2226.

^[922] Svjedokinja B, T. 2428-2429.

^[923] Svjedok DC5, T. 8885.

^[924] To je u skladu sa našim mišljenjem u predmetu Krstić. Vidi prvostepenu presudu u predmetu Krstić, par. 652.

^[925] Vidi, npr. dokaze o mučenju, T. 4661-4662; dokaze o ubijanju, T. 1726-1731; dokaze o seksualnom nasilju, T. 5385-5388. Ova krivična djela desila su se u vrijeme dok je Radić radio u logoru.

^[926] Vidi predmet Tužilac protiv Kvočke i drugih, Odluka po preliminarnim podnescima odbrane o formi optužnice, 12. april 1999.

^[927] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logoru Omarska.

^[928] Za ubijanje, mučenje i batinanje, seksualno zlostavljanje i silovanje, maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje, i držanje u zatočeništvu u nehumanim uslovima bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih ne-Srba zatočenih u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje.

^[929] Azedin Oklopčić, T.1901. Vidi i Ervin Ramić, T. 5624.

^[930] Tačke 11-13 Izmijenjene optužnice i Prilog D.

^[931] Svjedokinja J, T. 4784. Svjedok DD/10 je takođe izjavio da je vidio Žigića u logoru Omarska oko 10. juna 1992., T. 10656.

^[932] Svjedok AJ, T. 1607; svjedok AK, T. 2026.

^[933] Svjedok AJ, T. 1601-1602; svjedok AK, T. 2028.

^[934] Svjedok AJ, T. 1603, 1604; svjedok AK, T. 2026.

^[935] Svjedok AK, T. 2029-2030.

^[936] Svjedok AK, T. 2030.

^[937] Svjedok AJ, T. 1640.

^[938] Svjedok AK, T. 2031.

^[939] Svjedok AK, T.2030-2032; svjedok AJ, T.1607.

^[940] Svjedok AJ, T.1604, 1640-1641.

^[941] Svjedok AK, T. 2031.

^[942] Svjedok AK, T. 2034-2035; svjedok AJ, T. 1604,1640.

^[943] Svjedok AK, T. 2036.

^[944] Svjedok AK, T. 2033; svjedok AJ, T. 1604-1605.

^[945] Svjedok AJ, T. 1604-1605.

^[946] Svjedok AK, T. 2033.

^[947] Svjedok AK, T. 2033-2035.

^[948] Svjedok AK, T. 2035.

^[949] Svjedok AK, T. 2036-2037.

^[950] Svjedok AK, T. 2037-2038. Vidi i Šefik Zjakić, T. 5999.

^[951] Svjedok AJ, T. 1606.

^[952] Svjedok AJ, T. 1605, 1607.

^[953] Izmijenjena optužnica, par. 41(c), tačke 11-13.

^[954] Emir Beganović, T. 1408. Primjetno je, međutim, da ovaj svjedok navodi ostale ljude koji su bili u toj grupi, ali ne pominje svjedoka AK.

^[955] Azedin Oklopčić, T. 1742.

^[956] U svojoj izjavi datoj bez polaganja zakletve, Žigić je naveo da je "ćaskao s Abdulahom Brkićem u bijeloj kući". Zoran Žigić, T. 9465.

^[957] Abdulah Brkić, T. 4489-4491.

^[958] Žigićev završni podnesak, par. 162.4.

^[959] Zoran Žigić, T. 9465-9466. Svjedok odbrane DD/10 čuo je kako Žigić tuče svjedoka AK. Svjedok DD/10, T. 10646.

^[960] Žigićev završni podnesak, par. 163.3.

^[961] Žigićev završni podnesak, par. 160.5.

^[962] Žigićev završni podnesak, par. 168.3.

^[963] Izmijenjena optužnica, par. 37(c) i Prilog D, tačke 1-3, 6-7 i 11-13.

^[964] Svjedok T, T. 2648.

^[965] Svjedok T, T. 2648-2657.

^[966] Svjedok DD/10, T. 10660.

^[967] Svjedok T, T. 2658-2731.

^[968] Svjedok T, T. 2732.

^[969] Svjedok T, T. 2732.

^[970] Svjedok T, T. 2732-2733.

^[971] Svjedok T, T. 2733.

^[972] Svjedok T, T. 2734.

^[973] Svjedok T, T. 2734-2735.

^[974] Svjedok T, T. 2736-2737.

^[975] Svjedok T, T. 2737-2739. Azedin Oklopčić je izjavio da je vidio kako Dušan Knežević tuče Bećira Medunjanina u bijeloj kući, pa ga zatim izvodi napolje. Zaključio je da je Dušan Knežević ubio Bećira Medunjanina. T.1898-1899. Abdulah Brkić je izjavio da je vidio kako Duća Knežević tuče Bećira Medunjanina, a zatim ga kolje nožem. Abdulah Brkić ne zna da li je to rezultiralo smrću Bećira Medunjanina. Žigić je tog dana bio u Omarskoj. T. 4625-4631.

^[976] Fadil Avdagić, T. 3482. Svjedok DD/10 je takođe posvjedočio da je Bećir Medunjanin podlegao batinama 16. ili 17. juna, T. 10663.

^[977] Fadil Avdagić, T. 3449-3459.

^[978] Žigićev završni podnesak, par. 123.13-123.17.

^[979] Fadil Avdagić, T. 3471.

^[980] Svjedok DD/8, T. 10857; svjedok DD/7, T. 10740; svjedok DD/6, T. 9865.

^[981] Svjedok T, T. 2731.

^[982] Žigićev završni podnesak, par. 122.

^[983] Svjedok T, T. 2752.

^[984] Žigićev završni podnesak, par. 124.2.

^[985] Svjedok T, T. 2635-2636.

^[986] Svjedok T, T. 2753-2754.

^[987] Optužbe protiv ostale četvorice optuženih koje se odnose na logore Keraterm i Trnopolje odbačene su Odlukom po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, 15. decembar 2000.

^[988] Završni podnesak optužbe, par. 389.

^[989] Zoran Žigić, T. 9457.

^[990] Svjedok N, T. 3892; Abdulah Brkić, T. 4544; Hase Ičić, T. 4642.

^[991] Svjedok DD/8, T. 10881.

^[992] Svjedok DD5, T. 10069.

^[993] Ervin Ramić, T. 5613, 5625, 5617.

^[994] Ervin Ramić, T. 5618.

^[995] Svjedok DD/7, T. 10739; svjedok DD/5, T. 9961; Željko Gavranović, T. 10213; Stojanović, T. 10118; svjedok DD6, T. 9843.

^[996] Svjedok DD/7, T. 9961; svjedok DD1, T. 9654; Željko Gavranović, T. 10225.

^[997] Svjedok DD/1, T. 9523 i T. 9651-9652; svjedok DD/2, T. 9736-9637; svjedok DD/5, T. 9961.

^[998] Zoran Žigić, T. 9459.

^[999] Dokazni predmet P 3/249.

^[1000] Hase Ičić, T. 4632 i 4696.

^[1001] Svjedok Y, T. 3592-3593.

^[1002] Hase Ičić, T. 4636, 4643.

^[1003] Safet Taći, T. 3721; svjedok AD, T. 3754.

^[1004] Safet Taći, T. 3721.

^[1005] Svjedok Y, T. 3489.

^[1006] Zoran Žigić, T. 9458, 9462; Žigićev završni podnesak, par. 273.1, 274.1.

^[1007] Izmijenjena optužnica, par. 37(a), tačke 6-7.

^[1008] Svjedok N, T. 3892.

^[1009] Safet Taći je izjavio da mu je Emsud Bahonjić rekao da je, ako se Žigić "ponovo pojavi, on gotov, ako Žigić dođe, on će biti mrtav". T. 3759.

^[1010] Svjedok N, T. 3893-3894. Vidi i Abdulah Brkić, T. 4484.

^[1011] Zoran Žigić, T. 9458-9459; svjedok DD/1, T. 9533-9656; svjedok DD/5, T. 9965.

^[1012] Svjedok DD/9, T. 10414.

^[1013] Ervin Ramić, T. 5618-5619.

^[1014] Svjedok N, T. 3894.

^[1015] Zoran Žigić, T. 9459.

^[1016] Svjedok DD/1, T. 9533; svjedok DD/2, T. 9670.

^[1017] Svjedok DD/9, T. 10415.

^[1018] Svjedok DD/1, T. 9537; svjedok DD/5, T. 9965.

^[1019] Svjedok N, T. 3897.

^[1020] Svjedok N, T. 3895-3897, 3910. Vidi i svjedok AD, T. 3796-3797, 3802; Hase Ičić, 4638-4642; Ervin Ramić, T. 5621.

^[1021] Svjedok AE, T. 4286.

^[1022] Žigićev završni podnesak, par. 47.4.

^[1023] Izmijenjena optužnica, par. 37(b), tačke 6-7. Vidi i Završni podnesak optužbe, par. 401.

^[1024] Hase Ičić, T. 4642, 4695, 4704-4705.

^[1025] Završni podnesak optužbe, par. 401-403.

^[1026] Svjedok DD/8, T. 10835.

^[1027] Izmijenjena optužnica, par. 37(b), tačke 6-7.

^[1028] Edin Ganić, T. 5955.

^[1029] Svjedok AE, T. 4296.

^[1030] Izmijenjena optužnica, par. 37(b), tačke 6-7.

^[1031] Svjedok Y, T. 3606.

^[1032] Svjedok Y, T. 3680.

^[1033] Svjedok Y, T. 3607-3610.

^[1034] Edin Ganić, T. 5908.

^[1035] Edin Ganić, T. 5908-5909.

^[1036] Žigićev završni podnesak, par. 227.

^[1037] Žigićev završni podnesak, par. 227.1. Općenito, odbrana je tvrdila da da je njegovo svjedočenje bilo nelogično i nedosljedno.

^[1038] Izmijenjena optužnica, par. 37(d), tačke 6-7.

^[1039] Safet Taći, T. 3763-3770; svjedok AD, T. 3817-3823, 3834-3835, 3869-3871, 3874-3875; svjedok V, T. 3707-3712; svjedok N, T. 3898-3890.

^[1040] Safet Taći, T. 3762-3764.

^[1041] Svjedok AD je izjavio da su logorski stražari postavili taj sto s mitraljezom. Svjedok AD, T. 3818-3819.

^[1042] Safet Taći, T. 3765-3766, 3779; svjedok AD, T. 3819-3820.

^[1043] Svjedok AD, T. 3819.

^[1044] Svjedok AD, T. 3821-3823.

^[1045] Svjedok N, T. 3899.

^[1046] Svjedok N, T. 3921; svjedok AD, T. 3834.

^[1047] Svjedok AD, T. 3875.

^[1048] Zoran Žigić, T. 9469.

^[1049] Soka Sikić, T. 9496-9497.

^[1050] Miroslav Džebrić, T. 10113.

^[1051] Dokazni predmet P 3/144a.

^[1052] Izmijenjena optužnica, par. 41(a), tačke 11-13.

^[1053] Abdulah Brkić, T. 4481.

^[1054] Abdulah Brkić, T. 4481-4483. Ovaj svjedok je izjavio da je Žigić "stajao nad njim, ali da nije učestvovao u tome. Bio je prisutan, ali nije tukao Fajzu. To je radio Duća." T. 4483.

^[1055] Optužnica, par. 41(f), tačke 11-13; Prilog D, tačke 11-13.

^[1056] Svjedok AE, T. 4297, 4285.

^[1057] Svjedok AE je ostalu trojicu identifikovao kao Šengina i braću Jakupović. Svjedok AE, T. 4291.

^[1058] Svjedok AE, T. 4279-4281.

^[1059] Svjedok AE, T. 4291-4292. To je potkrijepio Ervin Ramić koji je izjavio da je braću Jakupović uglavnom tukao Žigić. Ervin Ramić, T. 5623.

^[1060] Svjedok AE, T. 4287-4288.

^[1061] Svjedok AE, T. 4288.

^[1062] Svjedok AE, T. 4289-4290.

^[1063] Svjedok AE, T. 4288. Ervin Ramić je izjavio da je Žigić redovno tukao ljude iz Kozarca zatočene u prostoriji 2, T. 5620.

^[1064] Žigićev završni podnesak, par. 173.3.

^[1065] Svjedok AE, T. 4319.

^[1066] Svjedok vještak dr. Mirko Barudžija, T. 10894. Vidi i dokazne predmete D4/24 i D4/27.

^[1067] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 539; Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 594; Drugostepena presuda u predmetu Tadić, par. 64; Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, par. 62-63.

^[1068] Svjedok AE, T. 4309.

^[1069] Svjedok AE, T. 4309-4310.

^[1070] Svjedok AE, T. 4323-4325.

^[1071] Izmijenjena optužnica, par. 41(g), tačke 11-13.

^[1072] Svjedok N, T. 3897-3898.

^[1073] Žigićev završni podnesak, par. 46.6. Vidi i svjedok AE, T. 3907.

^[1074] Žigićev završni podnesak, par. 46.10. Vidi i svjedok AE, T. 3909.

^[1075] Prilog D, tačke 1-3.

^[1076] Prilog D, tačke 1-3.

^[1077] Svjedok V, T. 3744/3745.

^[1078] Svjedok AD, T. 3808.

^[1079] Svjedok AD vjeruje da je Zijad Krivdić preživio. Svjedok AD, T. 3808-3810.

^[1080] Svjedok V, T. 3702-3703.

^[1081] On je, međutim, naveden u Završnom podnesku optužbe, par. 396.

^[1082] Prilog D, tačke 1-3.

^[1083] Svjedok AD, T. 3796.

^[1084] Svjedok AD, T. 3798.

^[1085] Žigićev završni podnesak, par. 45.5.

^[1086] Svjedok AD, T. 3848.

^[1087] Svjedok AD, T. 3796.

^[1088] Žigićev završni podnesak, par. 45.7.

^[1089] Svjedok AD, T. 3831-3832.

^[1090] Navodne protivrječnosti odnose se na incident sa Muharemom Sivcem. Žigićev završni podnesak, par. 47.9.

^[1091] Edin Ganić je naveden u Prilogu D, tačke 1-3. Husein Ganić nije naveden.

^[1092] Edin Ganić, T. 5910.

^[1093] Edin Ganić, T. 5900-5912.

^[1094] Husein Ganić, T. 5766.

^[1095] Husein Ganić, T. 5762-5771; Edin Ganić, T. 5915.

^[1096] Edin Ganić upućuje na ubistvo Omera Kardžića, T. 5920-5921; vidi i dokazni predmet 3/144a.

^[1097] Edin Ganić, T. 5915-5926.

^[1098] Edin Ganić, T. 5934.

^[1099] Edin Ganić, T. 5926-5935.

^[1100] Žigićev završni podnesak, par. 226-234.1.

^[1101] Edin Ganić je rekao da je rođen 1961. godine, a njegov je otac tvrdio da mu je sin rođen 1965. Edin Ganić, T. 5856; Husein Ganić, T. 5752.

^[1102] Žigićev završni podnesak, par. 226.

^[1103] Husein Ganić, T. 5777-5778.

^[1104] On je, međutim, naveden u Završnom podnesku optužbe, par. 396.

^[1105] Hase Ičić, T. 4643. Vidi i Ervin Ramić, T. 5619.

^[1106] Svjedok AD, T. 3812-3814.

^[1107] Safet Taći, T. 3756, 3770.

^[1108] Safet Taći, T. 3762.

^[1109] Safet Taći, T. 3731.

^[1110] Svjedok AN, T. 4392-4394.

^[1111] Svjedok AN, T. 4395.

^[1112] Svjedok AN, T. 4396-4397. Vidi i Ervin Ramić, T. 5622.

^[1113] Podnesak odbrane, par. 152.1.

^[1114] Svjedok AN, T. 4393-4394.

^[1115] Hase Ičić, T. 4634, 4648.

^[1116] Hase Ičić, T. 4636.

^[1117] Odluka po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, par. 57.

^[1118] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, par. 259-260.

^[1119] Optužbe za zločine počinjene u logoru Trnopolje pokrenute protiv ostale četvorice optuženih odbačene su u Odluci po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude.

^[1120] Izmijenjena optužnica, par. 41(h) (tačke 11-13).

^[1121] Vidi, na primjer, Ervin Ramić, T. 5625.

^[1122] Vidi i  svjedokinja J, T. 4787-4788.

^[1123] Svjedokinja U, T. 6235-6236.

^[1124] Svjedok AD, T. 3838 i Z. 3879; svjedok V, T. 3714; svjedok N, T. 3900.

^[1125] Izmijenjena optužnica, par. 41(h), tačke 11-13.

^[1126] Svjedok AD, T. 3838.

^[1127] Svjedok AD, T. 3838. Safet Taći je takođe vidio kako Žigić tuče i guši nekog čovjeka za kojeg je shvatio da se radi o Žigićevom "kumu". Safet Taći, T. 3772-3773.

^[1128] Svjedok N, T. 3900. Vidi i svjedokinja J, T. 4787 i Edin Ganić.

^[1129] Svjedok N, T. 3900.

^[1130] Svjedok V, T. 3714.

^[1131] Safet Taći, T. 3772-3773.

^[1132] Zoran Žigić, T. 9466.

^[1133] Žigićev završni podnesak, par. 196.

^[1134] Žigićev završni podnesak, par. 269.1.

^[1135] Tužilac protiv Kvočke i drugih, Odluka po preliminarnim podnescima o formi optužnice, 12. april 1999.

^[1136] U Prilogu D su zločini počinjeni nad svjedokom AE okarakterisani tako da uključuju "zatočavanje u nehumanim uslovima, batinanje metalnom šipkom". Pretresno vijeće je utvrdilo da mu ovakva karakterizacija dopušta da ih smatra elementima mučenja.

^[1137] Zavr šni podnesak optužbe, par. 531.

^[1138] Završni podnesak optužbe, par. 532.

^[1139] Završni podnesak optužbe, par. 513-517.

^[1140] Završni podnesak optužbe, par. 515-516.

^[1141] Završni podnesak optužbe, par. 521.

^[1142] Završni podnesak optužbe, par. 522 et seq.

^[1143] Završni podnesak optužbe, par. 528 et seq.

^[1144] Kvočkin završni podnesak, par. 311.

^[1145] Kvočkin završni podnesak, par. 314.

^[1146] Prcaćev završni podnesak, par. 497.

^[1147] Radićev završni podnesak, par. 311-315.

^[1148] Radićev završni podnesak, par. 316.

^[1149] Radićev završni podnesak, par. 317.

^[1150] Kosov završni podnesak, str. 144-151.

^[1151] Žigićev završni podnesak, par. 241.2.

^[1152] Žigićev završni podnesak, par. 241.3.

^[1153] Žigićev završni podnesak, par. 241.4, 242.7. Vještak tvrdi da je Žigić ostao bez jednog prsta i da više nije mogao da svira gitaru, zbog čega je izgubio samopoštovanje.

^[1154] Žigićev završni podnesak, par. 278 et seq.

^[1155] MKSR je usvojio, mutatis mutandis, sličan stav. Vidi Prvostepenu presudu u predmetu Erdemović, par. 40; Prvostepenu presudu u predmetu Kambanda, par. 23; Prvostepenu presudu u predmetu Furundžija, par. 285; Prvostepenu presudu u predmetu Aleksovski, par. 242; Odluku o kazni u predmetu Akayesu, par. 12-14; Prvostepenu presudu u predmetu Kayishema, par. 5-7 poglavlja "Kazna".

^[1156] Vidi, na primjer, Prvostepenu presudu u predmetu Kunarac, par. 836 et seq.; Prvostepenu presudu u predmetu Kordić, par. 847.

^[1157] Vidi Glavu XVI Krivičnog zakona bivše Jugoslavije "Krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava: članovi 141 i 142(1) odnose se na zločine genocida i druge ratne zločine počinjene nad civilima. Vidi i članove 142-156 i članove 38 "Zatvor", 41 "Opšta pravila o odmjeravanju kazne" i 48 "Sticaj krivičnih djela". Zločini protiv mira i međunarodnog prava, uključujući zločin genocida i ratne zločine protiv civilnog stanovništva, kažnjavani su zatvorskom kaznom u trajanju od 5 do 15 godina, smrtnom kaznom ili kaznom od 20 godina zatvora, ako je smrtna kazna preinačena u zatvorsku kaznu.

^[1158] Član 41(1) Krivičnog zakona SFRJ glasi: "Sud će počiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, raniji život počinioca, njegove lične prilike i njegovo držanje poslije počinjenog krivičnog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost počinioca."

^[1159] Završni podnesak optužbe, par. 510.

^[1160] Prvostepena presuda u predmetu  Kordić, par. 849.

^[1161] Pretresno vijeće u predmetu Čelebići navelo je da je težina krivičnog djela "daleko najvažnija stvar koju treba imati u vidu, koja se može smatrati probnim kamenom adekvatnosti kazne", Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par 1225.

^[1162] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 741.

^[1163] Presuda o žalbi na kaznu u predmetu Tadić III, par. 69.

^[1164] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 1226; Presuda o žalbi na kaznu u predmetu Erdemović, par. 15; Prvostepena presuda u predmetu Kambanda, par. 42; Prvostepena presuda u predmetu Kayishema, par. 26; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 852.

^[1165] Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 1268.

^[1166] Prvostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 132.

^[1167] Presuda o kazni u predmetu Kayishema, par. 18; Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 787; Prvostepena presuda u predmetu Kordić, par. 852.

^[1168] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 702.

^[1169] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, gdje se navodi činjenica da to što su neka djela činjena kroz duže vremensko razdoblje ili su ponavljana, predstavlja otežavajuću okolnost, par. 865.

^[1170] Prvostepena presuda u predmetu Tadić, Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 1226, 1260, 1273; Prvostepena presuda u predmetu Furundžija, par. 281 et seq.; i Prvostepena presuda u predmetu  Blaškić, par. 787.

^[1171] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 704.

^[1172] Prvostepena presuda u predmetu Blaškić, par. 779 i 780.

^[1173] Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 868.

^[1174] Prvostepena presuda u predmetu Jelisić, par. 124, Prvostepena presuda u predmetu   Furundžija, par. 284.

^[1175] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 705 et seq.; vidi i Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 847.

^[1176] Prvostepena presuda u predmetu Krstić, par. 713 et seq; Kosov završni podnesak, str. 150, u kojem se citira Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 847.

^[1177] Kosov završni podnesak, str. 150, u kojem se citira Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, par. 847.

^[1178] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 763.

^[1179] Drugostepena presuda u predmetu Čelebići, par. 588, gdje se citiraju krivični zakoni i zakoni o krivičnom postupku nekoliko država.

^[1180] Prvostepena presuda u predmetu Todorović, fusnota 98: "činjenica da je Stevan Todorović u vrijeme počinjenja krivičnih djela konzumirao alkohol neće se prihvatiti kao olakšavajuća okolnost".

^[1181] Kolundžija je bio "vođa smjene u logoru Keraterm u periodu na koji se odnosi optužnica". Prije nego što je postao vođa smjene bio je stražar u tom logoru. Bio je "u poziciji da utiče na svakodnevno vođenje logora Keraterm kad je bio na dužnosti. Imao je određenu kontrolu nad drugim stražarima u svojoj smjeni i mogao je zatočenicima učiniti život lakšim da je odlučio da to učini." Važno je to što u sporazumu stoji da "nema dokaza da je optuženi lično zlostavljao zatočenike ili da je odobravao zlostavljanje zatočenika od strane drugih." U stvari, "on je često sprečavao stražare u svojoj smjeni da zlostavljaju zatočenike" i "takođe je s manjim ili većim uspjehom sprečavao posjetioce logora Keraterm da zlostavljaju zatočenike." U sporazumu o izjašnjavanju o krivici preporučuje se kazna od 3 do 5 godina zatvora. Došen "je u logoru Keraterm kao vođa smjene sprovodio izvjesnu vlast ... Optuženi nije imao ulogu u efektivnoj upravi logora." On je bio u Keratermu od 3. juna do početka augusta 1992. Dalje, "optuženi nije imao nikakav čin i bio je istog ranga kao i stražari u njegovoj smjeni." U sporazumu se primjećuje da postoje "dokazi da je optuženi, kada je bio svjestan da će doći do batinanja, pokušao da spriječi zlostavljanje zatočenika" i da je povremeno koristio "svoj uticaj da poboljša uslove i da je pomogao da nekolicina zatočenika dobije hranu i medicinsku pomoć." U sporazumu o izjašnjavanju o krivici preporučuje se da mu se izrekne kazna od 5 do 7 godina zatvora. Tužilac protiv Duška Sikirice i drugih, predmet br. IT-95-8-T, Zajednički podnesak optužbe i optuženog Dragana Kolundžije o izjašnjavanju o krivici, 30. august 2001., par. 3; Tužilac protiv Duška Sikirice i drugih, predmet br. IT-95-8-T, Zajednički podnesak optužbe i optuženog Damira Došena i prihvaćene činjenice, 6. septembar 2001., par. 15(a).

^[1182] Tužilac protiv Duška Sikirice i drugih, predmet br. IT-95-8-T, Zajednički podnesak optužbe i optuženog Duška Sikirice i prihvaćene činjenice, 6. septembar 2001., par. 10.

^[1183] Pravilo 101 (C).

^[1184] Pravilo 101(C).

^[1185] Pravilo 101 (C).

^[1186] Radić je, kao i Kvočka, pristao na to da Tužilaštvo obavi razgovor s njim i svjedočio je pred Sudom.

^[1187] Žigić se u zatvoru pod vlastima bosanskih Srba nalazio od 1996. do aprila 1998. To se vrijeme neće uračunati u izdržavanje kazne, jer ga je proveo služeći kaznu za drugi zločin.

^[1188] Općenito uzevši, Pretresno vijeće je prve dvije sedmice u mjesecu posvećivalo predmetu Kvočka.

^[1189] IT/73/Rev.8.

^[1190] Odluka u vezi s alibijem optuženog Zorana Žigića, 21. juli 2000.

^[1191] Odluka po zahtjevu odbrane za dodjelu vještaka optuženom Miroslavu Kvočki, 12. maj 2000; Odluka po zahtjevu odbrane za dodjelu vještaka optuženom Dragoljubu Prcaću, 18. maj 2000; Odluka po zahtjevu odbrane za ljekarsko i psihijatrijsko vještačenje optuženog Zorana Žigića, 21. juni 2000.

^[1192] Odluka po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu Milojice Kosa, 29. januar 2000; Odluka po zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu Miroslava Kvočke, 2. februar 2000.

^[1193] Statusna konferencija od 24. februara 2000., T. 562-563.

^[1194] Odluka po zahtjevu Tužilaštva da se dozvoli podnošenje Izmijenjene optužnice i da se dozvole ispravke u povjerljivim Prilozima, 13. oktobar 2000.

^[1195] Odluka po zahtjevu Zorana Žigića za ukidanje povjerljivosti Priloga datih uz Optužnicu, 22. februar 2001.

^[1196] Strane su se usaglasile da će se pridržavati ovakvog načina rada na statusnoj konferenciji održanoj 14. juna 2000. To je potvrđeno na statusnoj konferenciji održanoj 4. jula 2000., T. 3524.

^[1197] Odluka po molbi da se dopusti ulaganje žalbe, 10. oktobar 2000., IT-98-30/1-AR73.

^[1198] Odluka po zahtjevu kojim se traži donošenje odluke Pretresnog vijeća o primjeni pravila 90H, 11. januar 2001.

^[1199] Statusna konferencija održana 4. jula 2000., T. 3524.

^[1200] Pretresno vijeće je većinu zaštitnih mjera odobrilo usmenim putem.

^[1201] Odluka po obavijesti tužilaštva o pismenim iskazima pod zakletvom, 30. oktobar 2000; Odluka po zahtjevu optužbe za podnošenje dokaza na osnovu pisanih iskaza pod zakletvom, 14. decembar 2000.

^[1202] Donesene su i neke odluke u vezi statusa dokaznih predmeta: Odluka po zahtjevu za potvrdu i razjašnjenje statusa dokaznih predmeta Tužilaštva, 14. decembar 2000.; Odluka po zahtjevu odbrane za uvrštenje dokaznih predmeta u sudski spis, 17. april 2001.

^[1203] Odluka po zahtjevu odbrane za izdavanje povjerljivog materijala, 3. oktobar 2000.

^[1204] Usmena odluka od 4. jula 2000., T. 3520-3523.

^[1205] Usmena odluka od 4. jula 2000., T. 3520-3523.

^[1206] Pretresno vijeće je odbilo Molbu Žigića za dozvolu za ulaganje žalbe na usmenu odluku Pretresnog vijeća: Odluka po molbi optuženog Zorana Žigića za dozvolu za ulaganje žalbe, 27. oktobar 2000., IT-98-30/1-AR73.2.

^[1207] T. 5793.

^[1208] T. 5810.

^[1209] Odluka po zahtjevu Zorana Žigića za dostavu rukom pisanih dokumenata, 12. mart 2001.

^[1210] Vidi spisak žrtava koje se nalaze u povjerljivom prilogu 1 Odluke po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, 14. decembar 2000.

^[1211] Spisak žrtava se nalazi u povjerljivom prilogu 3 Odluke po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude i odnosi se samo na Žigića, Odluka po prijedlogu odbrane za donošenje oslobađajuće presude, 14. decembar 2000.

^[1212] Odluka po interlokutornoj žalbi optuženog Zorana Žigića na odluku Pretresnog vijeća I od 5. decembra 2000., 25. maj 2001., IT-98-30/1-AR73.5.