PRED PRETRESNIM VIJEĆEM I, SEKCIJA A

U sastavu:

sudija Liu Daqun, predsjedavajući
sudija Volodymyr Vassylenko
sudija Carmen Maria Argibay

Sekretar: g. Hans Holthuis

Odluka od: 3. jula 2003.

TUŽILAC
protiv
VIDOJA BLAGOJEVIĆA
DRAGANA JOKIĆA

ODLUKA PO PRIJEDLOGU NEZAVISNOG PRAVNOG ZASTUPNIKA VIDOJA BLAGOJEVIĆA DA SE OD SEKRETARA ZATRAŽI
DA IMENUJE NOVOG GLAVNOG BRANIOCA I SUBRANIOCA

Tužilaštvo:
g. Peter McCloskey

Odbrana:
g. Michael Karnavas i gđa Suzana Tomanović za Vidoja Blagojevića
g. Miodrag Stojanović i gđa Cynthia Sinatra za Dragana Jokića

Nezavisni pravni zastupnik g. Vidoja Blagojevića
g. Jan Sjöcrona

PRETRESNO VIJEĆE I, SEKCIJA A (u daljnjem tekstu: Pretresno vijeće) Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljnjem tekstu: Međunarodni sud) rješava po "Prijedlogu nezavisnog pravnog zastupnika Vidoja Blagojevića da se od sekretara zatraži da imenuje novog glavnog branioca i subranioca", podnesenom ex parte i povjerljivo 5. juna 2003. (u daljnjem tekstu: Prijedlog) nakon ročišta o pitanju dodjele branioca po službenoj dužnosti Vidoju Blagojeviću (u daljnjem tekstu: optuženi) održanom na zatvorenoj sjednici i ex parte 29. maja 2003. godine (u daljnjem tekstu: majsko ročište).[1] Dana 6. juna 2003., Pretresno vijeće je ukinulo ex parte status transkripta majskog ročišta, ukinuvši status ex parte Prijedlogu i svim podnescima i dopisima povezanim s majskim ročištem u odnosu na branioce dodijeljene optuženom od strane sekretara Suda, odnosno Michaela Karnavasa kao glavnog branioca i Suzanu Tomanović kao subranioca (u daljnjem tekstu: "branilac" odnosno "subranilac", ili zajedno "branioci").[2]

U skladu sa nalogom Pretresnog vijeća o rasporedu dostave odgovora, sekretar je svoj odgovor na majsko ročište i na Prijedlog podnio 11. juna 2003.,[3] na povjerljivoj osnovi i ex parte. Dana 12. juna 2003., optužba je podnijela svoj odgovor na povjerljivoj osnovi i ex parte.[4] Dana 16. juna 2003., branioci su podnijeli svoj odgovor na Prijedlog pod naslovom "Odgovor branioca i subranioca na prijedlog nezavisnog pravnog zastupnika" na povjerljivoj osnovi i ex parte (u daljnjem tekstu: Odgovor branilaca). Nakon što je dostavljen Odgovor branilaca, Pretresno vijeće je izdalo nalog da nezavisni zastupnik svoju eventualnu repliku podnese do 27. juna 2003.[5] Pretresno vijeće je odbilo njegov zahtjev da rok za predaju replike bude 18. august 2003.[6]

S obzirom na to da je pitanje dodjele branioca po službenoj dužnosti optuženi pokrenuo na otvorenoj sjednici i da se u javnim dokumentima raspravljalo o određenim aspektima ovog pitanja, i budući da je posrijedi pitanje od javnog interesa, ova odluka se ne donosi na povjerljivoj osnovi. Pretresno vijeće je stoga donoseći ovu odluku imalo u vidu pravilo 97 Pravilnika o postupku i dokazima (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i uvažilo osjetljivost, odnosno neprikladnost za objavljivanje javnosti, određenih navoda ili podataka sadržanih u tim dokumentima; međutim, ova odluka sadrži sav materijal na koji se Pretresno vijeće oslanjalo u donošenju svojih zaključaka.

PRETRESNO VIJEĆE, RAZMOTRIVŠI tvrdnje i argumente strana,

OVIME DONOSI SVOJU ODLUKU.


I. ISTORIJAT

1. Dana 10. augusta 2001., nakon što je lišen slobode, Vidoje Blagojević je prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija (u daljnjem tekstu: PJUN). Prva optužnica protiv optuženog podignuta je pod pečatom 27. oktobra 1999., a objelodanjena je javnosti nakon njegovog hapšenja. Dana 16. augusta 2001., optuženi je prvi put pristupio sudu pred sudiju Liu Daquna i izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Prilikom prvog stupanja optuženog pred sud, zastupao ga je kao privremeni branilac g. Van der Spoel. Dana 31. augusta 2001., na zahtjev optuženog, za glavnog branioca optuženog imenovan je Michael Karnavas, čije ime je bilo na spisku advokata koji stoje na raspolaganju Sudu, koji vodi sekretar.[7]

2. Na statusnoj konferenciji održanoj 19. jula 2002., pretpretresni sudija Pretresnog vijeća II postavio je g. Karnavasu pitanje o imenovanju subranioca, s obzirom na to da bi interesi pravde mogli nalagati da na predmetu rade dva branioca, za slučaj da glavni branilac nije u mogućnosti da prisustvuje sjednici.[8] Gospodin Karnavas je odgovorio da će postojati subranilac koji će mu pomagati, i da "će to najvjerovatnije biti gđa Tomanović", koja počev od 12. oktobra 2001. godine radi u timu odbrane kao pomoćnik za pravna pitanja-istražitelj. Dana 22. septembra 2002. godine, na zahtjev g. Karnavasa, sekretar je imenovao Suzanu Tomanović za subranioca optuženom.[9]

3. Pretresno vijeće je prvi put postalo svjesno činjenice da postoji problem u vezi sa dodjelom subranioca optuženom na statusnoj konferenciji održanoj 27. novembra 2002. godine, kad je g. Blagojević rekao pretpretresnom sudiji da postoji pitanje koje bi on želio potaknuti,[10] naime pitanje njegove odbrane. Gospodin Blagojević je konkretno govorio o "[i]menovanju advokata u mom predmetu za koje ja nisam dao saglasnost".[11] Rekao je da "su se pojavili određeni problemi koji mogu poremetiti dosadašnji rad [...] i mogu izazvati određene konsekvence dalje, koje ja ne mogu sada da predvidim".[12] Obavijestio je pretpretresnog sudiju o tome da je on "bio preduzeo određene korake, međutim, to je sve odbačeno" i da je jedino rješenje za njega da ovo pitanje pokrene pred Pretresnim vijećem.[13]

4. Pretpretresni sudija je o pitanju dodjele subranioca optuženom održao ročište ex parte [14] na zatvorenoj sjednici koja je uslijedila odmah nakon statusne konferencije od 27. novembra 2002. (u daljnjem tekstu: novembarsko ročište). Na tom novembarskom ročištu, optuženi je pojasnio da je njegov prigovor ograničen na imenovanje subranioca, za koje je rekao da "nije učinjeno na moj predlog i po mojoj saglasnosti" i da iz toga mogu proizaći "ozbiljne situacije".[15] Optuženi je dalje izjavio da je on bio ubijeđen da glavni branilac i subranilac "moraju biti izabrani znači po predlogu, odnosno saglasnosti jer je klijent životno zainteresiran za to. U mom slučaju od toga je odstupljeno."[16] Optuženi je obavijestio pretpretresnog sudiju da je on preduzeo "određene korake" da se pitanje "riješi po mom mišljenju na pravilan način i kako ja to razumem čitajući Pravila o postupku".[17] Konkretno, on je 16. septembra 2002. poslao Sekretarijatu pismo u kojem je preporučio jednu drugu osobu (u daljnjem tekstu: treća osoba) kao subranioca. Zatražio je da mu Sekretarijat, napismeno, iznese razloge zbog kojih je taj njegov "predlog" odbijen.[18] Takođe je izjavio da on nije Sekretarijatu predložio samo jednu osobu "kao jedino moguće rešenje".[19]

5. Glavni branilac je obavijestio pretpretresnog sudiju da treća osoba ne posjeduje kvalifikacije neophodne za obavljanje dužnosti subranioca, a naročito da uopšte nema iskustva u krivičnom pravu,[20] te je dodao: "Mislim da bi to bila travestija - da on bude subranilac".[21] Glavni branilac je izjavio da mu je optuženi rekao da on nikog drugog nema na umu, "insistirajući na [trećoj osobi]".[22] Glavni branilac je izjavio da je Suzana Tomanović "vrlo blisko sarađivala u svakoj fazi [postupka] i pritom se podrazumijevalo da bi ona mogla biti subranilac, i mada sam ja Blagojevićevoj porodici već najavio da će po svoj prilici ona biti subranilac, ipak sam htio da budem siguran".[23] Glavni branilac je rekao da još do prije sedmicu dana optuženi nije imao nikakav problem sa subraniocem, te je o njoj govorio kao o jednom od svojih advokata.[24] Pored toga, obavijestio je pretpretresnog sudiju da je g. Blagojević odgovorio odrično kad ga je on upitao da li gđu Tomanović treba potpuno ukloniti iz tima odbrane.[25]

6. Glavni branilac je tada obavijestio pretpretresnog sudiju o istorijatu i uslovima u kojima je on dodijeljen kao branilac u ovom predmetu: da ga je Blagojevićevoj porodici preporučio jedan sudija u Bosni i Hercegovini neposredno nakon što je optuženi lišen slobode; da se sastao s porodicom optuženog i objasnio im da će on birati svoj tim i da nijedan član tog tima neće učestvovati ni u čemu nepropisnom; a kad mu je konkretno postavljeno pitanje da li bi bio spreman da za branioca "broj dva" prihvati osobu koja bi bila porodični izbor, odgovorio je da bi "vidio ko su", ali "na kraju bi to ipak bila moja odluka, budući da je u krajnjoj liniji ovo moja odgovornost".[26] Glavni branilac je rekao da se, prije svog naimenovanja, dvaput sastao s optuženim i objasnio mu "kako [bi on] pristupio predmetu", uključujući namjeru da on bude "mikro-menadžer" tima koji drži "sve druge pod čvrstom kontrolom".[27] Glavni branilac je, osim toga, izjavio da je rekao g. Blagojeviću da će, u poređenju sa svim drugima, a posebno sa subraniocem, on biti taj koji ima "moć da donosi konačne odluke".[28] Gospodin Blagojević ga je odabrao za svog branioca, izjavio je g. Karnavas, nakon što je čuo njegove uslove.

7. Odgovarajući na izjave optuženog, subranilac gđa Tomanović je obavijestila pretpretresnog sudiju da je mnogo puta bila na sastancima u PJUN-u s optuženim i glavnim braniocem i da nikad nije primijetila da postoje neki problemi između nje i optuženog.[29]

8. Predstavnica Sekretarijata/Ureda za pravnu pomoć obavijestila je zatim Pretresno vijeće o tome da se o pitanju dodjele subranioca već razgovaralo s optuženim, i rekla da je optuženi izrazio "neslaganje s izborom g. Karnavasa" u pogledu osobe koja će biti subranilac.[30] Predstavnica Ureda za pravnu pomoć je rekla da se sastala s optuženim i obavijestila ga da osoba koju je on predložio za subranioca ne ispunjava kriterijume za imenovanje na tu dužnost utvrđene Pravilnikom Međunarodnog suda.[31] Pored toga, izjavila je da je u Sekretarijatu u početku vladalo "uvjerenje da je problem riješen", ali ovo pitanje je ponovo iskrslo u Sekretarijatu i g. Karnavas je o tome obaviješten.[32] Predstavnica Ureda za pravnu pomoć je nadalje rekla da je imenovanje Suzane Tomanović za subranioca optuženom bilo u skladu s Uputstvom o dodjeli branioca po službenoj dužnosti, s izmjenama i dopunama od 12. jula 2002. (u daljnjem tekstu: Uputstvo),[33] prema kojem subranioca bira glavni branilac. Dalje je rekla da je uloga Sekretarijata da provjeri da li predloženi subranilac posjeduje odgovarajuće kvalifikacije, ali da je izbor subranioca stvar koja treba da se raspravi između glavnog branioca i optuženog.[34] Pored toga, izjavila je, imenovanje gđe Tomanović za subranioca bilo je u skladu sa činjenicom da Sekretarijat daje prednost izboru osobe koja već radi na predmetu.[35]

9. Na osnovu tvrdnji iznesenih na novembarskom ročištu,[36] Pretresno vijeće II je odbilo zahtjev optuženog za zamjenu subranioca, konstatovavši da nije pokazan valjan razlog za intervenciju u odluku sekretara.[37] Pretresno vijeće je zaključilo da su i glavni branilac i subranilac imenovani u skladu s Pravilnikom Međunarodnog suda i Uputstvom.[38] Pretresno vijeće je, pored toga, napomenulo da optuženi Vijeću nije pružio nijedan konkretan razlog zbog kojeg traži da se otkaže saradnja subraniocu, napomenuvši da je zahtjev optuženog da se subranilac otpusti zasnovan na njegovoj želji da mu se dodijeli treća osoba, "a ne na nedoličnom ponašanju i nekompetentnosti kobranioca ili nekom sukobu interesa".[39] S obzirom na to da nije dozvoljeno da optuženi "namjerno narušava atmosferu povjerenja te da iznosi nepotkrijepljene tvrdnje kako ne može sarađivati s kobraniocem kako bi mu se dodijelio novi kobranilac", Pretresno vijeće je dalje zaključilo da ne može pronaći nijednu osnovu koja bi "ukazivala na nedostatak povjerenja između optuženog i tima odbrane ili koja bi na neki drugi način pokazala da saradnja između optuženog i njegovog tima više nije moguća".[40] Optuženi se nije žalio niti je podnio zahtjev za potvrdu za ulaganje žalbe na Odluku Pretresnog vijeća.

10. Na statusnoj konferenciji održanoj 27. marta 2003., optuženi je ponovno pred pretpretresnim sudijom pokrenuo pitanje dodjele branioca.[41] Nakon statusne konferencije održano je ročište ex parte[42] (u daljnjem tekstu: martovsko ročište) na kojem je optuženi rekao da pitanje dodjele njegovih branilaca, mada riješeno u skladu s Pravilnikom, nije riješeno na način na koji on shvata svoja prava.[43]

11. Optuženi je, pored toga, izjavio da su to bile "jedne druge okolnosti" i da je sada "praktično jedna druga situacija" u odnosu na vrijeme kad je donio odluku da g. Karnavas bude njegov glavni branilac. Optuženi je izjavio da je sad "kompletan tim zbog tog razloga što advokat broj jedan zadržava to suvereno pravo da on može da rešava isključivo kako on misli" u neobičnoj situaciji, i upitao: "Šta mi još ostaje do 5. ili 6. maja?"[44] Odgovarajući na pitanje pretpretresnog sudije o tome da li g. Blagojević želi reći da nema povjerenja u svog glavnog branioca zbog činjenice da glavni branilac nije izabrao subranioca u dogovoru s njim, g. Blagojević je odgovorio da bi to bila korektna ocjena.[45] U daljnjem razjašnjavanju pitanja da li bi g. Blagojević tražio zamjenu g. Karnavasa u slučaju da se ne izvrši zamjena subranioca, g. Blagojević je odgovorio: "Da. Ne kolebam se uopšte."[46]

12. Glavni branilac je izjavio da je "više nego spreman da se povuče iz predmeta ako g. Blagojević nema povjerenja [u njega]" i da je to rekao i optuženom.[47] Gospodin Karnavas je rekao da su tokom protekle sedmice on, g. Blagojević i gđa Tomanović imali "tri izvrsna radna sastanka" i da je trebalo da se sastaju tokom cijele sedmice, te da je iznenađen što se ponovno pokreće to pitanje.[48] Gospodin Karnavas je izjavio da će se povući ako se sekretar odluči na zamjenu subranioca, rekavši da se u tom slučaju mora povući "zato što iz etičkih razloga ne mogu nastaviti raditi na predmetu za koji nisam spreman", a bez subranioca ne bi bio spreman.[49] Glavni branilac je, pored toga, izjavio da je donio odluku da zadrži gđu Tomanović "i izdrži bijes svog klijenta, a možda čak i da se od mene zatraži da se povučem iz predmeta" zbog toga što je to najviše u interesu njegovog klijenta.[50]

13. Subranilac gđa Tomanović je obavijestila pretpretresnog sudiju da je, od trenutka kad je ovo pitanje pokrenuto u novembru 2002., ona radila na predmetu i bila "konstantno u kontaktu s optuženim", te da je stoga "iznenađena danas postavljenim zahtjevom".[51] Rekla je da se iz predmeta ne povlači zbog svojih profesionalnih i moralnih obaveza, ali da će poštovati odluku Pretresnog vijeća o ovom pitanju.[52]

14. Pretpretresni sudija je tada obavijestio strane u postupku da će Pretresno vijeće njihovu argumentaciju i zahtjev proslijediti sekretaru Suda, rekavši "da je na sekretaru da odluči o meritumu ovog zahtjeva", misleći pritom na zahtjev za zamjenu subranioca, a ako taj zahtjev ne bude prihvaćen, zahtjev za zamjenu glavnog branioca.[53] Pretpretresni sudija je, pored toga, rekao da će Pretresno vijeće, nakon odluke sekretara, a na osnovu svojeg inherentnog prava da interveniše u izvanrednim situacijama, odlučiti da li je "prijeko potrebno da donese drugačiji zaključak" na temelju iznesenih argumenata.[54]

15. Pretresno vijeće je, u skladu s tim, proslijedilo sekretaru transkript ročišta ex parte.[55] Dana 8. aprila 2003., sekretar Suda je donio odluku (u daljnjem tekstu: Odluka sekretara) u kojoj je odbio da opozove gđu Tomanović, subranioca dodijeljenog po službenoj dužnosti, a "na istim osnovama" odbio je i zahtjev za zamjenu "cijelog tima odbrane".[56] Sekretar je tu odluku zasnovao na svojim zaključcima da optuženi "nije pokazao da postoje neke bitne osnove vezane za obavljanje dužnosti ili profesionalnu etiku gđe Tomanović koje bi opravdale njenu zamjenu; da od odluke Pretresnog vijeća donijete po usmenom zahtjevu za zamjenu kobranioca od 9. decembra 2002. nije došlo do promjena okolnosti, te da zamjena kobranioca u ovoj fazi postupka može nanijeti štetu optuženom time što bi to, između ostalog, mogla prouzrokovati zastoj u postupku i štetno uticati na pravo optuženog na ekspeditivno suđenje". Optuženi nije izjavio žalbu na Odluku sekretara.[57]

16. Dana 5. maja 2003., na pretpretresnoj konferenciji, optuženi je rekao: "[Ž]elim otvoreno i jasno da izjavim ovde da ja danas ovde nemam advokata koji me zastupa u odbrani u mom predmetu. [...] moj advokat koji se predstavio ovde u toj ulozi, on više nije to, on je otpušten s moje strane "[58] Pored toga, izjavio je da je on ovo pitanje pokrenuo davno, ali je na raznorazne načine "sputavan", i stoga moli Pretresno vijeće da ga, "kao garant i čuvar prava [...] optuženog, u tom smislu zaštiti".[59] S obzirom na činjenicu da nije uložio žalbu na Odluku sekretara, Pretresno vijeće je zatražilo od optuženog da pojasni kakav je tačno njegov zahtjev i koji su tačno razlozi za taj zahtjev. Optuženi je odgovorio da se Odluka sekretara "nije odnosila na ovo [njegovo] otpuštanje advokata", nego na "tamo nešto vezano za kobranioca i tako dalje, to nije to".[60] U vezi sa svojim braniocima, g. Blagojević je izjavio: "[Ja[ u gospodina Karnavasa apsolutno više nemam poverenje i katastrofa bi bila da on dalje zastupa mene u ovom predmetu i da me brani."[61]

17. Nakon što je Pretresno vijeće i drugi put zatražilo da iznese razloge za svoj zahtjev, optuženi je rekao da moli da "omogućite da pomenuti gospodin ne bude tu da rešava pitanje moje odbrane jer je on za to nespreman i on to neće da radi".[62] Pretresno vijeće je saopštilo optuženom da je do tog trenutka uvijek smatralo da branioci štite njegove interese, te da ne nalazi razlog da on u ovom trenutku mijenja sastav odbrane.[63] Glavni branilac je potvrdio da su branioci spremni za glavni pretres.[64] Kad je optuženi ponovo zatražio da se branioci opozovu, predsjedavajući sudija je saopštio optuženom da "u slučaju da on ima novih zahtjeva, osim svojih zahtjeva koje je u početku iznio, ovo Pretresno vijeće bi moglo razmotriti mogućnost da vam se dodijeli nezavisni pravni zastupnik koji će vam pomoći da sastavite prijedlog kojim ćete ovo pitanje iznijeti pred nas, ali ako se držite svojih prvobitnih argumenata, bojim se da je slučaj ovime završen."[65]

18. Na završetku pretpretresne konferencije optuženi je prvi put obavijestio Pretresno vijeće da "[v]iše od mjesec dana uopšte ne kontaktiram s pomenutim gospodinom[...]"[66] Osim toga, rekao je da su sva pitanja o kojima se razgovaralo na pretpretresnoj konferenciji

o materijalu, o dokumentaciji, koju je veoma važno da ja pogledam i pročitam, da bih upotpunio svoj konspekt saznanja o svemu tome i da odredim poziciju u svemu tome, to je sve blokirano. Ja nemam pojma da to postoji i onda čemu to služi? On što zna i ovo što je izneo ovde u par ovih navrata što diskutuje, mislim da je to jedna, kako da kažem, priča koja ne pomaže meni mnogo. [...] bilo kakva opcija, sem trenutnog povlačenja g. Karnavasa iz ovog predmeta ne dolazi u obzir, on je izigrao moje maksimalno poverenje, moju maksimalnu veru.[67]

Pretresno vijeće je raspravu zaključilo obavijestivši optuženog da će zatražiti od sekretara da mu dodijeli nezavisnog advokata koji će ga posavjetovati o ovoj stvari i pomoći mu da sastavi prijedlog, ako to bude želio, i rekavši mu da će u međuvremenu njegovi sadašnji branioci nastaviti da rade s njim.[68]

19. Dana 9. maja 2003., Pretresno vijeće je izdalo nalog kojim je od sekretara Suda zatražilo da imenuje nezavisnog pravnog zastupnika koji će optuženog posavjetovati o njegovim pravima u vezi s dodjelom branioca po službenoj dužnosti i pomoći mu u pripremi eventualne dokumentacije koja bi mogla proizići iz njihovog savjetovanja o tom pitanju.[69] Nakon početka glavnog pretresa 14. maja 2003., odgovarajući na primjedbu g. Blagojevića da on ovdje danas nema advokata koji ga zastupa u odbrani, iako se advokat predstavio u takvoj ulozi, Pretresno vijeće je saopštilo optuženom da bi se se moglo zakazati novo ročište na kojem bi se razgovaralo o dodjeli branioca po službenoj dužnosti, nakon što on bude imao priliku da se o tom pitanju posavjetuje s nezavisnim pravnim zastupnikom.[70]

20. Dana 23. maja 2003., sekretar Suda je za nezavisnog pravnog zastupnika imenovao g. Jana Sjöcronu, advokata iz Holandije koji je ranije bio član Savjetodavnog odbora Međunarodnog suda, osnovanog da savjetuje sekretara i predsjednika Suda u pitanjima vezanim za dodjelu branioca po službenoj dužnosti.[71] Istog dana, Pretresno vijeće je izdalo Nalog o rasporedu kojim je za 29. maj 2003. zakazalo zatvorenu sjednicu radi ročišta ex parte s optuženim, zastupanim po nezavisnom pravnom zastupniku, "pri čemu će tema sjednice biti ograničena na raspravu o dodjeli branioca". Sekretar Suda je zamoljen da prisustvuje ročištu.

21. Na ročištu održanom 29. maja 2003., optuženi je, preko nezavisnog pravnog zastupnika, zatražio od Pretresnog vijeća da "zatraži od sekretara Suda da opozove sada dodijeljenog branioca i da imenuje novog glavnog branioca i subranioca, uzimajući pritom u obzir i poštujući zamisli koje s tim u vezi ima g. Blagojević."[72]

22. Pretresno vijeće će sada najprije razmotriti prihvatljivost tog zahtjeva, a zatim i meritum zahtjeva, nakon čega će donijeti odluku.

II. PRIHVATLJIVOST

23. U Prijedlogu se od Pretresnog vijeća traži da uputi sekretara da imenuje novi tim odbrane optuženog. Zapravo se pred Pretresno vijeće postavlja zahtjev da naloži sekretaru Suda da povuče sadašnje branioce i dodijeli novog glavnog branioca i subranioca. S obzirom na Odluku sekretara Suda, ovaj zahtjev u stvari predstavlja zahtjev Pretresnom vijeću da preispita Odluku sekretara i da, u određenoj mjeri, preuzme određene ovlasti koje pripadaju sekretaru i donese odluku o dodjeli novog branioca. Kao što je ovo Pretresno vijeće već izjavilo, Vijeće uvažava činjenicu da su pitanja dodjele branilaca primarno odgovornost sekretara.[73]

24. Pravilnik Međunarodnog suda i Uputstvo predviđaju mogućnost da određene odluke u vezi s dodjelom branioca koje donosi sekretar preispita predsjednik Suda, Žalbeno vijeće ili pretresno vijeće.[74] Bilo je slučajeva da pretresno vijeće ili Žalbeno vijeće razmatraju "administrativne odluke" sekretara Suda koje se uglavnom odnose na imovinsko stanje optuženog i njegovo pravo da mu se dodijeli branilac po službenoj dužnosti, te tehničke kvalifikacije branilaca.[75] Prema zaključku Pretresnog vijeća II, "[o]snov za postupanje Vijeća [u ponovnom razmatranju takvih odluka] leži u njegovom ovlaštenju i dužnosti da garantuje pravično suđenje i uredno sprovođenje pravde kako je propisano Statutom Međunarodnog suda."[76]

25. U odluci u predmetu Žigić, Žalbeno vijeće je razradilo kriterijume za sudsko preispitivanje takvih administrativnih odluka: " Sudsko preispitivanje administrativne odluke sekretara koja se tiče pravne pomoći inicijalno se bavi pravilnošću postupka kojim je sekretar došao do neke odluke i načinom na koji je do nje došao. Administrativna odluka će biti poništena ako sekretar nije poštovao pravne uslove iz Uputstva. U pojedinom slučaju može biti potrebno razmatrati da li je Uputstvo pravilno protumačeno. Administrativna odluka može biti poništena i ako se sekretar nije pridržavao osnovnih pravila prirodne pravde ili ako u procesnom smislu nije postupao korektno prema osobi na koju utiče dotična odluka, ili ako je uzeo u obzir materijal koji nije relevantan a propustio uzeti u obzir materijal koji je relevantan, ili ako je došao do zaključka do kakvog ne bi došla ni jedna razumna osoba koja ispravno razmatra to pitanje (test "nerazumnosti"). [...] Ovi standardi sudskog preispitivanja administrativnih odluka počivaju na opštim pravnim načelima iz glavnih pravnih sistema."[77]

26. Postupak kojim sekretar opoziva branioce uređen je članom 19 Uputstva.[78] U slučaju da zahtjev za opoziv bude odbijen, osoba koja je podnijela zahtjev može zatražiti da odluku sekretara preispita predsjednik Suda.[79] Ni u Uputstvu ni u Pravilniku ne postoji odredba koja bi pretresnom vijeću eksplicitno davala ovlaštenje da odobri pravni lijek kakav se traži u Prijedlogu, odnosno da odobri opoziv branilaca i dodjelu novog glavnog branioca i subranioca.

27. Kao što je Pretresno vijeće ranije zaključilo, osnova za postupanje Pretresnog vijeća po ovom pitanju je njegovo inherentno pravo i dužnost da garantuje pravično suđenje i uredno sprovođenje pravde, kao što nalažu članovi 20 i 21 Statuta Međunarodnog suda.[80] Pitanje koje se postavlja u ovom predmetu nije "naprosto" pitanje imenovanja ili dodjele branioca iz perspektive administrativnog postupka,[81] nego zahvata i suštinu pravnog zastupanja u odbrani i pravilnog vršenja dužnosti branioca u pravnom zastupanju optuženog.[82] Stoga Pretresno vijeće predmetni Prijedlog vidi kao podnesak koji se implicitno bavi temeljnim pravom optuženog, naime, njegovim pravom na pravično i efikasno suđenje,[83] i stoga je pitanje dodjele odnosno zamjene branilaca u ovom slučaju pitanje koje može biti predmet sudskog preispitivanja.[84] Razmatrajući ovo pitanje, Pretresno vijeće će paziti da takvo razmatranje ostane komplementarno ovlaštenjima sekretara, a ne da se njime preuzimaju odgovornosti koje inače pripadaju sekretaru Suda.

III. MERITUM

A. Argumenti strana i sekretara Suda

Nezavisni pravni zastupnik g. Vidoja Blagojevića o pitanju dodjele branioca

28. Prijedlogom Vidoje Blagojević nastoji postići da Pretresno vijeće uputi sekretara Suda da imenuje novog glavnog branioca i subranioca koji će ga zastupati u ovom sudskom postupku. Optuženi kaže da je on jasno i konzistentno tražio od sekretara Suda da opozove njegove branioce.[85] Nezavisni pravni zastupnik tvrdi da se u ovom slučaju radi o pravičnosti postupka i/ili urednom sprovođenju pravde i stoga o slučaju u kojem Pretresno vijeće ima ovlasti da interveniše, pošto g. Blagojević više ne može da sarađuje sa svojim sadašnjim braniocima.[86]

29. Optuženi je iznio dva glavna razloga za nedostatak povjerenja između optuženog i branilaca, zbog kojih je branioce potrebno zamijeniti: imenovanje Suzane Tomanović za subranioca i ozbiljan prekid komunikacije između optuženog i njegovih branilaca s obzirom na pripremu odbrane.

30. Optuženi izjavljuje da ne ne slaže, i da se nikad nije slagao, s načinom na koji je gđa Tomanović izabrana i imenovana za subranioca. Optuženi izjavljuje da se činilo da glavni branilac "ne želi da se konsultuje" s njim o tom pitanju i da se "postupajući samovoljno ne obazire" na njegovo izričito uputstvo da se ne odabere gđa Tomanović.[87] Budući da subranilac mora biti osoba koja je sposobna da zastupa klijenta u odsustvu glavnog branioca, "od vitalnog je značaja da klijent i subranilac funkcioništu na osnovama uzajamnog povjerenja."[88] Glavni branilac nije postupio po izričitoj želji optuženog da kao subranilac bude imenovana treća osoba.

31. Nedostatak povjerenja zbog problema u komunikaciji nastao je nakon ročišta na kojem je glavnom braniocu postavljeno pitanje o imenovanju subranioca, tvrdi optuženi.[89] Putem svog pravnog zastupnika, optuženi navodi da je glavni branilac "manje-više uzgred sugerisao da bi za subranioca mogla da bude imenovana gđa Tomanović".[90] Optuženi je tu sugestiju smatrao "veoma neobičnom" zato što njega o tome niko nikad nije pitao i zato što je on "uvijek i isključivo imao utisak da gđa Tomanović radi kao prevodilac g. Karnavasu, a ne kao njegov pomoćnik za pravna pitanja."[91] Optuženi navodi da je tokom svih njegovih kontakata s gđom Tomanović u periodu od oktobra 2001. godine ona uvijek nastupala kao prevodilac, i da g. Karnavas nije odavao ništa po čemu bi optuženi stekao utisak da ona s glavnim braniocem radi u svojstvu pomoćnika.[92] Nakon statusne konferencije održane u julu 2002., optuženi je "veoma jasno" stavio do znanja g. Karnavasu da je njegova "čvrsta želja" da bude konsultovan u vezi s imenovanjem subranioca.[93] Putem gđe Tomanović, "koja je i tada služila isključivo kao prevodilac", optuženi je poručio glavnom braniocu da dođe u Nizozemsku na sastanak na kojem će razgovarati o imenovanju subranioca prije nego što u Sekretarijatu preduzme bilo kakav korak oko imenovanja.[94]

32. Na sastanku održanom u PJUN-u krajem augusta ili početkom septembra 2002., optuženi je veoma jasno stavio do znanja svom glavnom braniocu da ne želi da gđa Tomanović bude subranilac, rekavši da je ona "kao prevodilac odlično obavila posao" ali da "[ga] ni u jednom času nije impresionirala nekom primjedbom pravnog karaktera ili savjetom".[95] Na tom sastanku optuženi je svom glavnom braniocu dao ime treće osobe, koje je, kako kaže, dobio od rodbine, te je zamolio g. Karnavasa da otputuje u Beograd i sastane se s trećom osobom. Optuženi tvrdi da glavni branilac nije želio ispuniti taj njegov zahtjev, ali da je to na kraju nevoljno ipak uradio.[96]

33. Nakon što se sastao s trećom osobom, glavni branilac je obavijestio optuženog da treća osoba "ne zadovoljava [njegove] uslove, ali nije objasnio kakvi su to uslovi", rekavši samo da je treća osoba "klaun".[97] Zbog toga je optuženi stekao utisak da glavni branilac "naprosto odbija da sluša šta mu kaže klijent".[98] U tom trenutku, izjavljuje optuženi, on je bio voljan da razgovara o nekom drugom subraniocu, ali nije želio da mu subranilac bude gđa Tomanović.[99]

34. Dana 16. septembra 2002., optuženi je ispunio formular kojim traži da za subranioca bude imenovana treća osoba.[100] "Odjednom" 25. septembra 2002. godine sekretar Suda je imenovao gđu Tomanović subraniocem "uprkos svim izričitim željama [g. Blagojevića]."[101] Stoga optuženi izjavljuje da nije samo njegov glavni branilac propustio da razgovara s njim o dodjeli subranioca, nego se ni sekretar "nije obazirao" na njegove izričite zahtjeve.[102] Ubrzo nakon imenovanja gđe Tomanović, optuženi je izrazio svoju zabrinutost predstavniku Ureda za pravnu pomoć.[103]

35. U Prijedlogu, nezavisni pravni zastupnik tvrdi da, koliko god može biti istina da je subranilac dodijeljen u skladu sa članom 16(C) Uputstva, to "ne isključuje mogućnost, a ni profesionalnu obavezu glavnog branioca da se konsultuje sa svojim klijentom prije nego što podnese zahtjev."[104]

36. Gospodin Blagojević je tada stupio u kontakt s trećom osobom i rekao joj da dođe u Nizozemsku, te izjavljuje da je treća osoba to i učinila, ali joj nije bilo dozvoljeno da posjeti optuženog.[105] Sekretarijat je do tada već utvrdio da treća osoba ne ispunjava uslove, ali optuženom ni u jednom trenutku nisu saopštili o kakvim uslovima je riječ. Tokom sastanka s predstavnikom Sekretarijata/Ureda za pravnu pomoć, optuženi je konkretno prigovorio da gđa Tomanović nije "jaka ličnost", a on smatra da njegov subranilac to mora biti.[106] Nakon tih događaja, g. Blagojević je 27. novembra 2002. ovo pitanje pokrenuo pred Pretresnim vijećem, što je završilo odbijanjem Pretresnog vijeća da prihvati njegov zahtjev da se umjesto gđe Tomanović imenuje drugi subranilac.

37. Na martovskom ročištu optuženi je ponovo pokrenuo pitanje subranioca pred Pretresnim vijećem. Na majskom ročištu, optuženi je putem nezavisnog pravnog zastupnika izjavio da je tako postupio zato što je gđu Tomanović doživljavao samo kao prevodioca, i da nije stekao utisak da ona uopšte može "samoinicijativno iznijeti neku solidnu pravnu primjedbu", [107] te nadalje izjavljuje da je na martovskom ročištu pojasnio Pretresnom vijeću da, ako se umjesto gđe Tomanović ne imenuje drugi subranilac, on "više neće vjerovati ni imati povjerenja u Karnavasa".[108]

38. U vezi s drugim pitanjem koje je navodno osnov za njegov nedostatak povjerenja, optuženi tvrdi da branioci nisu komunicirali s njim u vezi s pripremama za njegovu odbranu i da, premda je suđenje već počelo, "njegov tim odbrane dosad nije uspio da s njim u harmoničnoj atmosferi razgovara o pitanju strategije njegove odbrane", uprkos njegovim izričitim zahtjevima.[109] Izjavljuje da je do ovako ozbiljnog prekida u komunikaciji došlo tokom prošle godine.[110] Navodi se da se taj prekid komunikacije ogleda i u činjenici da branioci predaju podneske bez znanja i/ili pristanka optuženog.[111]

39. Optuženi iznosi primjere nedostatka komunikacije: da su do statusne konferencije u martu 2003. branioci s njim održali samo dva kratka sastanka na kojima se nisu ni pripremali za statusnu konferenciju, niti su ga uopšte obavijestili o tome da uskoro slijedi statusna konferencija; u martu 2003. godine, glavni branilac je obavijestio optuženog da ima jedno "mišljenje vještaka", ali ni informaciju ni izvještaj nije dao na uvid optuženom, mada je to optuženi tražio.[112]

40. Zbog ova dva pitanja, tvrdi nezavisni pravni zastupnik, danas postoji iznevjereno povjerenje i nedostatak povjerenja u glavnog branioca. Nadalje izjavljuje da je povjerenje nešto na čemu branilac moraju raditi, i uvijek postupati na način kojim će steći povjerenje svog branjenika.[113] Na majskom ročištu je rečeno da povjerenje postoji samo ako je za advokata "ključna pozicija u kojoj se nalazi njegov klijent, a ne pozicija u kojoj se nalazi njegov subranilac" i da u ovom slučaju optuženi osjeća da je on u usporedbi sa subraniocem sporedan.[114] I zato, mada optuženi i dalje ima branioce po službenoj dužnosti, "on de facto nema branioca koji bi ga zastupao".[115]

41. Nezavisni pravni zastupnik tvrdi da je glavni branilac svojim postupanjem u vezi s dva gorenavedena pitanja i uopšte svojim "modus operandi" prekršio više odredbi Profesionalnog kodeksa branilaca koji postupaju pred Međunarodnim sudom, s izmjenama i dopunama (u daljnjem tekstu: Kodeks),[116] i međunarodno priznate standarde ponašanja branilaca.[117] Pet etičkih načela za koje optuženi, putem nezavisnog pravnog zastupnika, tvrdi da su prekršena glase: (i) postupati na način koji je najviše u interesu branjenika; (i) izvršavati uptustva koje je branilac dobio; (iii) obavještavati branjenika; (iv) savjetovati se s branjenikom o tome kako ostvariti ciljeve pravnog zastupanja; i (v) promptno postupiti po svakom razumnom zahtjevu za informacije.[118]

42. Optuženi, putem nezavisnog pravnog zastupnika, izjavljuje da nije stekao povjerenje u svog glavnog branioca, a bez tog povjerenja on ne može postupati na način koji bi najviše bio u njegovom interesu, pošto se samo samo kroz zajednički rad branioca i optuženog može adekvatno procijeniti šta bi najviše bilo u njegovom interesu.[119] U vezi s gorepomenutim izvršavanjem uputstava klijenta, optuženi izjavljuje da su njegova uputstva u vezi s imenovanjem subranioca bila izrazito ignorisana. U vezi s trećom tačkom, optuženi izjavljuje da nije bio obavještavan ni o imenovanju subranioca ni o pripremama za odbranu.[120] U vezi s pitanjem savjetovanja o ciljevima pravnog zastupanja, nezavisni pravni zastupnik izjavljuje da: "[o]stvarivanje ciljeva pravnog zastupanja, to nije apstraktno akademsko mudrovanje za par briljantnih pravničkih umova. To je zbir pravne pameti i saradnje s klijentom, i to klijentom koji nije samo objekt pružanja pravne pomoći nego i subjekt u tom veoma važnom procesu".[121] Takve konsultacije, tvrdi se, nije bilo; umjesto toga, glavni branilac se ponašao kao "pravni diktator".[122] Kao što je prethodno rečeno, nezavisni pravni zastupnik navodi da glavni branilac nije postupao po razumnim zahtjevima optuženog da bude obavještavan o pitanju dodjele subranioca. Iz tih razloga, tvrdi se, treba zamijeniti tim odbrane.

Glavni branilac i subranilac imenovani kao advokati odbrane Vidoja Blagojevića

43. Odgovarajući na dva glavna pitanja o kojima se govori u Prijedlogu, branioci izjavljuju da je glavni branilac na samom početku jasno dao do znanja optuženom da će, kad za to dođe vrijeme, za subranioca biti imenovana gđa Tomanović, i da su se branioci s optuženim "u svakom trenutku pretpretresne faze savjetovali o strategiji odbrane u predmetu, o procesu kojim će teći rad na predmetu, o zadacima koje treba izvršiti i njihovim rezultatima, o pravnim pitanjima o kojima se radi u predmetu, o podnescima koje treba podnijeti i – prije svega – o materijalu koji je objelodanila [optužba]".[123]

44. U vezi s prvom temom – imenovanjem gđe Tomanović za subranioca – u Odgovoru branilaca opširnije se govori o nečemu što je glavni branilac iznio i na novembarskom ročištu, naime o načinu i uslovima pod kojima je glavni branilac prihvatio da zastupa g. Blagojevića, pri čemu se naglašava da se prije tog naimenovanja razgovaralo o tome na koji način će se odlučivati o izboru subranioca.[124] Na sastancima s porodicom Blagojević i optuženim prije nego što je dodijeljen za branioca (po dva sastanka), glavni branilac je rekao porodici da on ne bi bio voljan prihvatiti imenovanje na položaj subranioca,[125] te da će on donositi sve odluke o sastavu tima odbrane i dodijeliti zadatke u timu.[126] Branioci tvrde da je glavni branilac objasnio g. Blagojeviću da će, doduše "razmisliti" o njegovim prijedlozima za subranioca, ali da će na kraju ipak glavni branilac biti taj koji će izabrati cjelokupni tim odbrane "kako on smatra da je potrebno".[127] Pored toga, kažu branioci, glavni branilac je na njihovom drugom sastanku u septembru 2001. godine rekao porodici Blagojević da će "najvjerovatnije" njegov prvi izbor za subranioca biti gđa Tomanović.[128]

45. Na početku pretpretresne faze, glavni branilac je obavijestio optuženog da će subraniocem najvjerojatnije postati gđa Tomanović, u tom trenutku pomoćnik za pravna pitanja, s tim da će ona početi da obavlja tu funkciju otprilike dva mjeseca prije konkretno zakazanog početka suđenja.[129] Gospodin Blagojević je obaviješten o tome da će gđa Tomanović pomagati kao prevodilac, iz razloga povjerljivosti.[130] Pored toga, glavni branilac je optuženom rekao da ko god bude dodijeljen timu kao subranilac, to mora biti osoba koja je veoma dobro upoznata s predmetom, ima dobar odnos s optuženim i shvata pravne premise predmeta.[131] Tokom te faze, optuženi se sastajao sa subraniocem, u tom trenutku još pomoćnikom za pravna pitanja, bez prisustva glavnog branioca. Optuženi je o gđi Tomanović govorio kao o svom advokatu, na šta bi ga ona ispravila i rekla da "ona tek treba da bude formalno dodijeljena timu kao subranilac, a da je zvanično još uvijek pomoćnik za pravna pitanja".[132]

46. Branioci tvrde da je "spor" oko dodjele subranioca počeo nakon statusne konferencije održane u julu 2002. godine, a konkretno polovinom augusta 2002. godine, kad je glavni branilac preduzeo korake da gđa Tomanović bude dodijeljena timu kao subranilac. Branioci navode da se jedan član porodice optuženog javio subraniocu telefonom i izdao uputstvo da se optuženi želi sastati s glavnim braniocem prije nego što se okonča postupak dodjele subranioca. U periodu od statusne konferencije do ovog telefonskog razgovora, glavni branilac se s optuženim sastao šest puta, i izjavljuje da optuženi "ni u jednom trenutku nije izrazio zabrinutost zbog onog što je [glavni] branilac rekao na statusnoj konferenciji, na kojoj je [glavni branilac] izjavio da će '[subranilac] najvjerovatnije biti gđa Tomanović".[133] Tek nakon tog telefonskog razgovora g. Blagojević je "pokazao interes da ima nekog drugog kao subranioca, a ne gđu Tomanović", te se "o tom pitanju nekoliko puta diskutovalo".[134]

47. Branioci tvrde da je tada optuženi izjavio da za subranioca "hoće samo" treću osobu. U Odgovoru branilaca se opširnije komentira ono što je u vezi s trećom osobom rečeno na novembarskom ročištu, naročito zbog toga što je, nakon provjere kvalifikacija treće osobe i sastanaka između glavnog branioca, subranioca i treće osobe, na kojima se, kaže glavni branilac, jasno pokazalo da treća osoba ne posjeduje kvalifikacije potrebne za subranioca, a da bi s druge strane mogla postupati i strategiju odbrane ostvarivati na način koji glavni branilac ne podržava i nikad neće podržavati.[135] Branioci tvrde da im optuženi nije otkrio kako ni zašto je odabrao treću osobu.[136] Branioci dalje izjavljuju da je g. Blagojević rekao da glavni branilac "ne treba da se brine za [treću osobu] pošto će zadatke subraniocu davati g. Blagojević, a [glavni] branilac i gđa Tomanović kao pomoćnik za pravna pitanja neka se naprosto bave pripremom predmeta za suđenje".[137] I na kraju, branioci izjavljuju da je glavni branilac "više puta" pitao optuženog da li ima još nekog na umu kao mogućeg subranioca, s obzirom na to da treća osoba nema kvalifikacije, a optuženi je inzistirao isključivo na trećoj osobi.[138]

48. Branioci tvrde da je optuženi ime treće osobe dao Uredu za pravnu pomoć ne obavijestivši glavnog branioca i uprkos činjenici da mu se "više puta" objašnjavalo da, prema Uputstvu, subranioca bira glavni branilac.[139] Tada se glavni branilac po drugi put sastao s trećom osobom i na tom drugom sastanku, kažu branioci, treća osoba je izjavila da ona zaista nema iskustvo u krivičnom pravu i da ne želi učestvovati u ovom predmetu. Pored toga, branilac je na tom sastanku od treće osobe zatražio da objasni kako i zašto je optuženi odabrao baš njega.[140] Nakon tog sastanka, potvrđuje branilac, on je "bez prethodne obavijesti g. Blagojeviću", predložio gđu Tomanović za subranioca, što je odluka koja je "još prije više mjeseci bila dogovorena između [glavnog] branioca i optuženog".[141] "Odmah nakon što je Uredu za pravnu pomoć uputio obavezan dopis", glavni branilac je, preko subranioca, obavijestio optuženog o toj činjenici, i telefonski i faksom.[142] Branioci tvrde da je optuženi u početku insistirao na tome da umjesto subranioca dođe treća osoba, izjavljujući kako je imenovanje ovog subranioca "smetnja 'njegovom planu' i 'rješenju određenih problema'", ali da je nakon nekoliko sedmica optuženi "čini se, prihvatio činjenicu da [glavni] branilac neće povući svoj izbor subranioca, te je ponovno počeo da ozbiljno sarađuje sa [glavnim] braniocem na svom predmetu".[143]

49. Branioci tvrde da se iz ovog pregleda jasno vidi da je optuženi bio svjestan toga kako će biti vođen njegov tim odbrane i kako će tim raditi, s gospodinom Karnavasom kao glavnim braniocem; da je bilo izvjesno da će za subranioca biti imenovana gđa Tomanović, i da je o imenovanju trebalo da odluči g. Karnavas; da je g. Blagojević bio svjestan uloge i zadataka gđe Tomanović; te da je optuženi bio svjestan toga da je za prevođenje dokumenata u timu odbrane zadužena druga osoba.[144]

50. U Odgovoru branilaca, branioci su pred Pretresno vijeće iznijeli kratak pregled raznih faza pretpretresnih priprema i prikaz rada glavnog branioca i subranoca s optuženim i za optuženog.[145] U svojim podnescima i pratećoj dokumentaciji,[146] branioci tvrde da su i glavni branilac i subranilac vodili duge i detaljne razgovore o mnogim stvarima i temama, između ostalog, općenito o mehanizmu postupaka pred Međunarodnim sudom, preliminarne razgovore o optužbama protiv optuženog, te opsežne razgovore o objelodanjenim materijalima. Tokom "početne faze" koja je trajala šest do osam mjeseci – tvrde branioci, a to pokazuju i knjige evidencije PJUN-a – oni su s optuženim proveli gotovo 170 sati, i aktivno su učestvovali u pripremama i sastancima.[147] Branioci daju pregled određenih koraka koje su preduzeli da bi motivisali optuženog da aktivno učestvuje u pripremama za svoju odbranu.[148]

51. Odgovarajući na tvrdnju nezavisnog pravnog zastupnika da glavni branilac optuženom nije dao informacije o jednom "mišljenju vještaka", branioci daju pregled priprema koje su preduzeli za dolazak vještaka u Hag i sastanaka koji su potom održani između optuženog, glavnog branioca i predloženih vještaka.[149] Branioci napominju da se optuženi nije htio sastati s vještacima ako je prisutan subranilac, nego samo u prisustvu glavnog branioca.[150]

52. U vezi s pitanjem komunikacije između branilaca i optuženog, branioci tvrde da je glavni branilac, preko subranioca, svake sedmice bio u telefonskom kontaktu s optuženim, da bi ga "izvijestio o stanju" i općenito provjerio kako je.[151] Branioci odbacuju tvrdnju nezavisnog pravnog zastupnika da branioci nisu obavijestili optuženog o statusnoj konferenciji koja će biti održana 27. marta 2003., izjavljujući da su se i glavni branilac i subranilac sastali s optuženim tokom sedmice koja je prethodila toj statusnoj konferenciji i razgovarali o pojedinostima podnesaka koji su u tom trenutku bili na rješavanju pred Vijećem.[152] Pored toga, branioci navode određene podneske koje su podnijeli, te tvrde da su se savjetovali s optuženim prije nego što su ih podnijeli.[153]

53. Branioci tvrde da je izjava nezavisnog pravnog zastupnika na majskom ročištu da od 2. aprila 2003. "nema kontakta" između optuženog i njegovog tima odbrane "kategorički netačna".[154] Branioci izjavljuju da je g. Blagojević taj koji odbija da se sastane i da komunicira bilo sa svojim glavnim braniocem, bilo sa subraniocem, a da branioci nisu odbijali da se sastanu s g. Blagojevićem. Branioci izjavljuju da postoji "obimna korespondencija" glavnog branioca s optuženim iz perioda nakon 7. aprila 2003.[155]

54. Branioci osporavaju tvrdnju nezavisnog pravnog zastupnika da je glavni branilac prekršio pet temeljnih načela advokature.[156] Branioci iznose brojne primjere i faktore u prilog zaključku da je glavni branilac postupao na način koji je najviše u interesu branjenika.[157] Odgovarajući na navod iznesen u Prijedlogu da glavni branilac nije izvršavao uputstva koja mu je davao optuženi, branioci izjavljuju da "[m]ada branilac uvijek treba da nastoji izvršiti uputstva koje mu daje branjenik, branilac nikad ne smije izvršavati ona uputstva koja bi dovela u pitanje njegovu etičnost",[158] te tvrde da bi dodjela treće osobe za subranioca optuženom kompromitirala etičnost glavnog branioca. Branioci izjavljuju da spis jasno pokazuje kakvi su razgovori i konsultacije vođeni o pitanju dodjele subranoca. I na kraju, branioci tvrde da je g. Blagojević konsultovan "o svim aspektima ovog predmeta".[159]

55. O konkretnom pitanju odlučivanja unutar tima odbrane i između optuženog i njegovog glavnog branioca, branioci zaključuju sljedeće:

[n]aravno, određene odluke može donijeti samo optuženi. U takvim situacijama, od branioca se očekuje da optuženom, na najbolji mogući način, pruži svoje upućeno mišljenje i savjet, pomoću kojeg će optuženi tada donijeti razboritu i upućenu odluku. Ima, međutim, odluka koje treba ostaviti braniocu koji, nakon što se posavjetuje s optuženim, mora donijeti takvu odluku. Razumno je očekivati da će branilac svaku odluku donijeti nakon što je razmotrio sve raspoložive informacije i uvažio interese optuženog, postupajući na način koji je najviše u njegovom interesu. Pored toga, a naročito u ovom slučaju, postoji i činjenica da branilac shvata koliko je važno da cijeli tim odbrane postupa u skladu sa strogim etičkim standardima.[160]

56. Iako su branioci iznijeli svoje uvjerenje da ne postoje osnove za njihovo izuzeće ili opoziv, i izrazili spremnost da ostanu angažovani kao branioci optuženog, branioci izjavljuju da Pretresno vijeće treba da razmotri "da li su pravičnost postupka i uredno sprovođenje pravde ostvarivi ako [glavni] branilac i subranilac ostanu u ovom predmetu".[161]

Sekretar

57. Sekretar u svom Odgovoru tvrdi da je standard Žalbenog vijeća za preispitivanje administrativnih odluka koje donosi sekretar izveden iz općih pravnih načela u glavnim pravnim sistemima, pa je stoga primjereno da se isti standard primijeni na sve odluke sekretara.[162]

58. U skladu s tim, sekretar tvrdi da bi bilo primjereno da Pretresno vijeće poništi njegovu odluku u sljedećim slučajevima (i) ako sekretar nije pravilno protumačio relevantne odredbe Statuta, Pravilnika ili Uputstva;[163] (ii) ako se sekretar nije pridržavao bilo koje od osnovnih postavki prirodnog prava prema optuženom odbijanjem njegovog zahtjeva da se sastane s trećom osobom i uskraćivanjem njegovog zahtjeva da opozove svoj tim odbrane; (iii) ako je sekretar, prilikom utvrđivanja da ne postoje izvanredne okolnosti koje opravdavaju opoziv tima odbrane optuženog, uzeo u obzir material koji nije relevantan ili nije uzeo u obzir materijal koji je relevantan a taj material je dovoljno važan da bi njegovo razmatranje uticalo na ishod; ili (iv) ako je odluka sekretara bila takva da nijedan razuman donosilac odluke takvu odluku ne bi mogao donijeti na osnovu materijala po kojem rje{ava.[164] Općenita razumnost sekretarove odluke treba se analizirati na osnovu "uticaja koji će ona imati na postupak i na opću politiku Međunarodnog suda u vezi sa sistemom pravne pomoći.[165]

59. Sekretar tvrdi da je dodjeljivanje Suzane Tomanović za subranioca optuženom izvršeno u skladu s Uputstvom. Na osnovu Uputstva, glavni branilac podnosi zahtjev za dodjeljivanje subranioca, a glavni branilac je 26. septembra 2002. godine to i učinio. U svom zahtjevu da se Suzana Tomanović imenuje subraniocem, glavni branilac je informisao Sekretarijat da je (i) kada je prihvatio svoje imenovanje, optuženom stavio do znanja da ima posljednju riječ kod imenovanja svih članova tima odbrane; (ii) tada je informisao optuženog da će za subranioca najvjerovatnije predložiti gđu Tomanović i da će najprije ocijeniti njen rad kao pomoćnika za pravna pitanja; (iii) nije mu bilo poznato da se optuženi s tim ne slaže sve do 19. augusta 2002. godine, kada je optuženi kao potencijalnog kandidata za subranioca predložio treću osobu; (iv) iako se zbog profesionalne etike sastao s trećom osobom, glavni branilac je optuženom jasno stavio na znanje da je izbor subranioca njegovo pravo; (v) pošto se sastao s trećom osobom, ustanovio je da ta osoba nema potrebno iskustvo i kvalifikacije za subranioca; (vi) treća osoba je glavnom braniocu rekla da nije dala svoj pristanak na to da bude predložena za subranioca i da neće prihvatiti ponudu; i (vii) gđa Tomanović je bila najkvalifikovaniji i najkompetentniji kandidat za mjesto subranioca.[166] Nakon {to je "ocijenio preporuku glavnog branioca i [njene] kvalifikacije", Sekretarijat je 2. oktobra 2002. godine gđu Tomanović imenovao subraniocem.[167]

60. Sekretarijat je od optuženog primio zahtjev da se za subranioca imenuje treća osoba. Prema tvrdnji Sekretarijata, iz dopisa treće osobe upućenog Sekretarijatu skoro dva mjeseca kasnije, bilo je očito da optuženi u vrijeme podnošenja zahtjeva nije bio u poziciji da ocijeni kvalifikacije i sposobnosti treće osobe.[168] Optuženi je podnio zahtjev za dodatne informacije o statusu svog zahtjeva 10. oktobra 2002. godine i, kao što je gore navedeno, s njim se 25. oktobra 2002. godine sastao predstavnik sekretara Suda. Nakon zahtjeva glavnog branioca da se optuženom dodatno objasni imenovanje subranioca,[169] 25. novembra 2002. se s optuženim sastao perdstavnik Sekretarijata. Sekretar tvrdi da je na tom sastanku optuženi izjavio da želi da se subranilac zamijeni jer "smatra da ona nije 'jaka ličnost', što on očekuje i od svog glavnog branioca i od subranioca," ali da optuženi "nije spomenuo nikakvu zabrinutost u vezi s kvalitetom pravnog zastupanja koje mu pruža njegov glavni branilac."[170] Sljedećeg dana, na zahtjev Sekretarijata, treća osoba je Sekretarijatu podnijela svoj curriculum vitae i dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama; nakon što je pregledao kvalifikacije treće osobe u skladu sa pravilom 45(B) i članom 14, Uputstva, Sekretarijat je odmah obavijestio optuženog da treća osoba "nema dovoljno profesionalnog iskustva i da ne ispunjava uslove iz člana 14" te da ne može biti uvrštena u spisak advokata koji mogu biti izabrani za branioca.[171] U skladu s tim, Sekretarijat je bio mišljenja da zahtjev da ta osoba posjeti optuženog u funkciji "potencijalnog subranioca" nije osnovan.[172]

61. Sekretarijat odgovara na pitanje koje je pokrenuo nezavisni pravni zastupnik o tome da li je prilikom dodjeljivanja subranioca poštovano Uputstvo prema kojem je Sekretarijat, kod odlučivanja o imenovanju gđe Tomanović za subranioca, trebao uzeti u obzir želje optuženog.[173] Tumačeći član 16 Uputstva koji govori o dodjeljivanju subranioca, Sekretarijat tvrdi sljedeće: pravo na dodjeljivanje branioca je ograničeno na jednog branioca, a pravo slobodnog biranja branioca je ograničeno na pravo biranja glavnog branioca; Sekretarijat može dodijeliti subranioca samo ako to od njega "izričito zatraži glavni branilac" i "ako interesi pravde nalažu da se dodijeli ta konkretna osoba". Osim toga, konkretna uloga subranioca je da pomaže glavnom braniocu koji je profesionalno odgovoran za subranioca i za dobro funkcionisanje odbrane veoma je "važno" da glavni branilac ima povjerenja u "sposobnosti i profesionalno ponašanje" subranioca.[174] Sekretarijat takođe naglašava da član 19 glavnom braniocu, a ne optuženom, daje pravo podnošenja zahtjeva za opoziv subranioca.[175] Da bi potkrijepio ovo tumačenje članova 16 i 19, Sekretarijat se poziva na sudsku praksu Međunarodnog suda, i njemu srodnog Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (u daljnjem tekstu: MKSR),[176] kao i na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava.[177]

62. Optuženi je 19. decembra 2002. godine Sekretarijatu uputio pismo u kojem iznosi konkretne pritužbe na ponašanje glavnog branioca u vezi s njegovim obavljanjem zadataka i komuniciranjem s optuženim.[178] Sekretarijat/Ured za pravnu pomoć su analizirali suštinu pritužbi, kao i odgovor glavnog branioca optuženom u vezi s njegovim pritužbama iz prethodnog dopisa od 17. decembra 2002. upućenog glavnom braniocu.[179] Ocijenivši i pritužbe optuženog i odgovor glavnog branioca,[180] Sekretarijat u svom Odgovoru prvo navodi da je pritužba motivisana nezadovoljstvom optuženog zbog nemogućnosti da bira subranioca, te njegovim "nezadovoljstvom" komentarima koje je glavni branilac iznio na novembarskom roči{tu i potom zaključuje da je "pristup glavnog branioca pripremanju odbrane […] u skladu s njegovim profesionalnim i moralnim obavezama utvrđenim u Profesionalnom kodeksu."[181] Dana 21. januara 2003. godine, Sekretarijat je informisao optuženog da "u nedostatku bilo kakvih indikacija o tome da glavni branilac ne ispunjava svoje profesionalne obaveze, ne bi bilo primjereno da se Sekretarijat miješa u način na koji glavni branilac vodi odbranu optuženog" i da Sekretarijat ponašanje koje optuženi opisuje ne smatra neprimjerenim, te stoga "pitanja koja optuženi iznosi ne predstavljaju dovoljan razlog za eventualni opoziv glavnog branioca."[182] Sekretar u svom Odgovoru tvrdi da "iako može postojati obaveza da se branilac opozove ako je evidentan njegov propust da osigura efikasnu odbranu, ne može svaki propust branioca biti valjani razlog za njegov opoziv".[183]

63. Prilikom utvrđivanja s kojim činjenicama je raspolagalo u trenutku donošenja Odluke sekretara, te u kojoj mjeri su te činjenice bile razumne, Sekretarijat navodi da su, nakon martovskog ročišta, prije donošenja njegove odluke, primljeni dopisi glavnog branioca i optuženog. Dana 31. marta 2003. godine, glavni branilac je informisao Sekretarijat da je s optuženim razgovarao o pitanjima pokrenutim na martovskom ročištu i da je, prema riječima glavnog branioca, optuženog zanimalo koji su sljedeći koraci Sekretarijata. Glavni branilac je takođe informisao Sekretarijat, "da je za vrijeme sastanka g. Blagojević bio ljubazan i spreman razgovarati o ranije dogovorenim pitanjima. Izrazio je želju da radi s pojedincima s kojima se tokom narednih sedmica trebao sastati. Gospođa Tomanović će pomoći u vođenju tih sastanaka."[184] Dana 3. aprila 2003. godine, optuženi je poslao dopis Sekretarijatu u kojem je zatražio sastanak da bi razgovarao o "rješenju problema koji ima sa svojim braniocem."[185]

64. Nakon što je sekretar donio svoju odluku, kao što je gore rečeno, predstavnik Sekretarijata se sastao s optuženim. Sekretarijat tvrdi da je na tom sastanku optuženom saopšteno da "nema pravo da jednostrano opoziva svoj tim odbrane" i da će, ako ga ne opozove sekretar, g. Karnavas nastaviti zastupati optuženog kao glavni branilac. Osim toga, Sekretarijat tvrdi da je optuženi obaviješten o svom pravu da se žali na Odluku sekretara.[186] Sekretar tvrdi da ga je 6. maja 2003. godine optuženi obavijestio da je 2. aprila 2003. godine prekinuo svaki kontakt s glavnim braniocem i da je odbio od glavnog branioca primati bilo kakve materijale.[187] U vezi s ovim posljednjim, Sekretarijat "s dužnim poštovanjem želi napomenuti da je vrlo teško shvatiti razloge za odluku optuženog da ne prima dokumente, uključujući i sudske dokumente koje podnose druge strane u postupku, a koji se izravno tiču njegovog predmeta."[188]

65. Sekretarijat u svom Odgovoru zaključuje da se od donošenja Odluke sekretara nisu pojavile nikakve nove činjenice koje bi zahtijevale preispitivanje ili razmatranje Odluke sekretara.[189] Sekretarijat, nadalje, tvrdi da su prilikom donošenja odluke o dodjeli subranioca i kasnijeg potvrđivanja imenovanja gđe Tomanović od strane sekretara, te odbijanja zahtjeva optuženog da se opozove cijeli tim odbrane, uzete u obzir sve činjenice.[190] I na kraju, Sekretarijat tvrdi sljedeće:

kao osoba kojoj je povjeren sistem pravne pomoći, sekretaru je dužnost da bdije nad njim čuvajući ga od […] nepravilnosti svake vrste i da osigura da se dodijeljeni branioci pridržavaju relevantnih profesionalnih i etičkih standarda. Osim toga, sekretar je odgovoran za raspolaganje finansijskim sredstvima na efikasan i djelotvoran način i dužan je voditi računa o tome da se nepotrebno ne kasni s dodjeljivanjem branilaca. Oba ova uslova su bila ispunjena imenovanjem osobe u koju je glavni branilac imao puno povjerenje i koja je bila upoznata sa svim aspektima postupka.[191]

66. Sekretarijat tvrdi "da bi se uštedjela javna sredstva i obezbijedilo pravo optuženog na ekspeditivno suđenje, općenito je prihvatljivo odbiti opoziv branioca nakon što je postupak već počeo".[192]

67. Sekretarijat tvrdi da:

[p]remda je razumljivo da neslaganje s taktikom odbrane i sastavom tima odbrane može dovesti do neslaganja između glavnog branioca i optuženog, u slučajevima kada ne postoji neprimjereno ponašanje ili evidentni nemar glavnog branioca, zahtjev optuženog da se opozove cijeli tim odbrane predstavlja potpuno nesrazmjernu reakciju, koja je i u suprotnosti s pravom optuženog na ekspeditivno suđenje i efikasnu odbranu.[193]

68. Što se pravičnosti postupka tiče, sekretar tvrdi da je optuženi imao dovoljno mogućnosti da i Sekretarijatu i Pretresnom vijeću saopšti svoje pritužbe i da je bio obavije{ten o svojim pravima u vezi s dodjelom branioca na osnovu Statuta, Pravilnika i Uputstva.[194]

69. Što se tiče konačne "razboritosti" odluke da se Suzana Tomanović imenuje za subranioca i da se odbije opoziv cijelog tima odbrane optu`enog, sekretar je svjestan činjenice da bi zbog sadašnje situacije njegove odluke mogle postati "neodržive u praksi,"[195] no smatra značajnim da je "potencijalna šteta koja se optuženom nanosi činjenicom da ga zastupaju branioci s kojima se on ne želi sastati i od kojih ne želi primiti dokumente izazvana njegovim sopstvenim odabirom i da su njeni razmjeri mnogo veći od nedostatka povjerenja ili pouzdanja u glavnog branioca."[196] Sekretar, nadalje, upozorava da je u kontekstu sprovođenja pravde u svim predmetima pred Međunarodnim sudom važno razmisliti "o mogućim posljedicama presedana ako se u ovom predmetu optuženom dopusti da ugrozi, remeti ili spriječi postupak imenovanja subranioca."[197]

70. Sekretar konstatuje da je moguće i rješenje s manje dalekosežnim posljedicama nego što bi bio opoziv tima odbrane i da ono ne "krši načela na kojima se temelji Uputstvo i Kodeks."[198] Sekretar predlaže da se imenuje "advokat s odgovarajućim kvalifikacijama" koji će biti "posrednik između optuženog i njegovog tima odbrane kako bi se osiguralo da tim odbrane prima odgovarajuća uputstva od optuženog u vezi s vođenjem njegove odbrane."[199]

Tužilaštvo

71. U Odgovoru optužbe, optužba izjavljuje da "s obzirom na potpuni prekid komunikacije između g. Karnavasa i njegovog branjenika, te na nove informacije koje je g. Sjöcrona iznio na [majskom ročištu i u Prijedlogu]", optužba mora odustati od svog dotadašnjeg neutralnog stava o pitanju da li treba mijenjati branioce optuženog, te podržati zahtjev iznesen u Prijedlogu.[200] Optužba izjavljuje da bi nastavak postupka sa sadašnjim braniocima mogao značiti povredu prava optuženog, što bi moglo dovesti do obnove postupka protiv optuženog, kao i suoptuženog Dragana Jokića. U slučaju da Pretresno vijeće odobri Prijedlog, tvrdi optužba, "kratak prekid suđenja od najviše tri mjeseca" bio bi dovoljan za zamjenu branioca i "da se novi branioci upoznaju s predmetom".[201]

72. Optužba izjavljuje da sudska praksa na Međunarodnom sudu dopušta opoziv ili zamjenu branioca ako se pokaže da za to postoji "valjan razlog", a jedan od primjera valjanog razloga bio bi potpuni prekid komunikacije.[202] Optužba izjavljuje da i sekretar Suda priznaje da gubitak povjerenja i prekid komunikacije predstavljaju osnov za zamjenu branioca.[203] Na osnovu izjava optuženog datih na raznim ročištima i sadržanih u Prijedlogu, optužba tvrdi da je zbog odnosa koji u ovom trenutku vlada između glavnog branioca i optuženog, odnosno činjenice da "nema nikakve komunikacije i apsolutno nikakvog odnosa povjerenja", neophodno imenovati novog branioca.[204] Imajući u vidu nedavni razvoj događaja u ovom predmetu, optužba smatra da bi ovaj prekid komunikacije "svakako mogao narušiti pravo g. Blagojevića na pravično suđenje".[205]

B. Diskusija

Dodjela branioca i subranioca

73. Shodno članu 21(4)(d) Statuta, koji odražava brojne instrumente o ljudskim pravima,[206] optuženi ima pravo da ga u postupku pred Međunarodnim sudom zastupa branilac "kad god to zahtijevaju interesi pravde", što je jedno od minimalnih jamstava za ostvarivanje prava na pravično suđenje iz člana 20 i 21 Statuta. Na osnovu Statuta i shodno Uputstvu, osumnjičeni ili optuženi koji nema sredstava da plati branioca ima pravo da mu se dodijeli branilac kojeg će plaćati Međunarodni sud.[207] Optuženi koji želi da mu se dodijeli branilac sekretaru podnosi zahtjev i izjavu o svom imovnom stanju.[208] Pošto je utvrdio da optuženi nema sredstava da plati branioca, sekretar će donijeti odluku "da dodijeli branioca po službenoj dužnosti, u koju svrhu će odabrati jedno ime sa popisa sastavljenog u skladu sa pravilom 45 (B) Pravilnika i članom 14 [Uputstva]."[209] U skladu s međunarodnim pravom te jurisprudencijom i Statutom Međunarodnog suda, kao što je u nastavku opširnije izloženo, optuženi koji nema sredstava da plati branioca nema pravo da sam bira branioca koji će mu biti dodijeljen.[210] U praksi, međutim, kao što je učinjeno i u slučaju g. Blagojevića, sekretar prilikom izbora branioca sa spiska kvalifikovanih branilaca u pravilu konsultuje optuženog.

74. Iako uvažava da želje optuženog u pogledu izbora branioca kojeg će mu dodijeliti sekretar i koji će ga zastupati mogu biti relevantne, Pretresno vijeće podsjeća da je pravo optuženog slabog imovnog stanja na izbor branioca ograničeno, i upućuje na presuđenje Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa članom 6(3)(c) Evropske konvencije:

Istina je da član 6(3)(c) ʽsvakom ko je optužen za krivično djeloʼ daje pravo da ga zastupa branilac po vlastitom izboru. Ipak, i bez obzira na važnost odnosa povjerenja između branioca i branjenika, to pravo ne može se smatrati apsolutnim. Ono je nužno predmet izvjesnih ograničenja kad je u pitanju besplatna pravna pomoć, a takođe i u slučajevima kao što je ovaj, kada je na sudu da odluči da li interesi pravde zahtijevaju da optuženog brani branilac kojeg imenuje sud. Prilikom imenovanja branilaca, nacionalni sudovi svakako moraju uzeti u obzir želje optuženog; njemačko pravo upravo to i predviđa. No, sudovi mogu te želje zanemariti ako postoji relevantna i dovoljna osnova za zaključak da je to potrebno u interesu pravde. [211]

75. Pretresno vijeće nadalje podsjeća na napomenu Žalbenog vijeća MKSR-a u predmetu Akayesu, gdje je Vijeće konstatovalo da: "pitanje prava optuženog slabog imovnog stanja na branioca po vlastitom izboru pokreće pitanje ravnoteže između dva zahtjeva: s jedne strane, da se optuženom omogući što efikasnija odbrana kako bi se osiguralo pravično suđenje i, s druge strane, primjereno korištenje sredstava Međunarodnog suda."[212] Žalbeno vijeće je smatralo da, iako sekretar u pravilu uzima u obzir izbor optuženog, "on nije nužno vezan željama optuženog slabog imovnog stanja. On ima široka diskreciona ovlašćenja, kojima se služi u interesu pravde."[213]

76. U ovom predmetu, g. Blagojević je podnio zahtjev sekretaru za dodjelu branioca i zatražio da se kao branilac imenuje g. Karnavas. Sekretar je postupio prema zahtjevu g. Blagojevića, te je dakle g. Karnavas imenovan braniocem.

77. Prema Uputstvu, Odjeljak V ("Opseg dužnosti"), optuženi "ima pravo na jednog branioca po službenoj dužnosti i taj se branilac bavi svim fazama postupka, te svim pitanjima u vezi sa vođenjem odbrane [...] optuženog, uključujući i slučajeve kada su jednom optužnicom obuhvaćena dva ili više krivičnih djela."[214] "U interesu pravde i na zahtjev osobe koja je imenovana braniocem po službenoj dužnosti" sekretar može dodijeliti drugog branioca kao pomoć prvom braniocu, koji se zove "glavni branilac".[215] Drugi branilac, odnosno subranilac, djeluje "po ovlašćenju glavnog branioca, koji je odgovoran za odbranu" i može raditi tokom svih faza postupka protiv optuženog.[216]

78. Odredba koja omogućuje dodjelu subranioca uvrštena je u Uputstvo na plenarnoj sjednici u junu 1996. Prijedlog za izmjenu i dopunu podnio je Sekretarijat. U svom obrazloženju zašto je takva odredba potrebna, zamjenik sekretara je naveo da je "sasvim moguće da dodijeljeni branilac ne bude kadar da se bez pomoći nosi sa zadatkom zastupanja optuženog u opsežnijem postupku".[217] Zamisao je Sekretarijata očito bila da predloženi subranilac bude podrška i pomoć glavnom braniocu.[218] Nije bilo zamišljeno da subranilac bude "drugi branilac" optuženog.[219] Iz tog razloga Sekretarijat je i predložio da odredba kojom se omogućuje dodjela subranioca ne bude predmet novog člana, nego da uđe u član 16, koji je tada nosio naslov "Opseg dužnosti" i nalazio se u odjeljku "Status dodijeljenog branioca".[220] Sekretarijat je iznio argument da se, uvrštenjem subranioca u član 16, između ostalog, "daje do znanja da nije na optuženom, već na glavnom braniocu da zatraži dodjelu drugog branioca"; da "nakon imenovanja, subranilac postupa pod nadzorom i uz ovlaštenje glavnog branioca, koji je odgovoran za tim odbrane," te da je "glavni branilac taj kojeg će sud uvijek konsultovati u vezi s pitanjima vezanim za odbranu".[221] Sekretarijat je naglasio da je "zamisao ta da i dalje postoji samo jedan dodijeljeni branilac, ali taj branilac sada ima dodatni resurs - drugog branioca, kojem će povjeravati zadatke prema potrebi i kojeg će plaćati Međunarodni sud".[222]

79. Kao što je očito iz Statuta, Pravilnika i Uputstva, a nedavno i potvrđeno odlukom predsjednika Međunarodnog suda, ne postoji pravo optuženog na subranioca; subranioca imenuje sekretar na osnovu svog diskrecionog ovlašćenja a na zahtjev glavnog branioca.[223] Čak ako je subranilac i imenovan, a potom opozvan, nema zajamčenog prava da će biti dodijeljena zamjena za prethodnog subranioca.[224]

80. Što se tiče opoziva subranioca, Sekretarijat je naveo da "u slučaju sukoba, glavni branilac dakako može zatražiti opoziv subranioca; baš kao što optuženi, na osnovu člana 20(A) [Uputstva], može zatražiti opoziv dodijeljenog branioca".[225]

81. Kodeks se zasniva na izvjesnim temeljnim principima u koje, između ostalog, spada i to da branjenici imaju pravo na pomoć pravnog zastupnika kojeg su sami izabrali. Zbog svoje advokatske funkcije u sprovođenju pravde, branioci su dužni postupati časno, nezavisno, pravično, vješto, savjesno, efikasno i hrabro; branioci svojim branjenicima duguju lojalnost, uskladivo sa svojom dužnošću prema Međunarodnom sudu da djeluju kao nezavisni agenti u sprovođenju pravde; i branioci su dužni učiniti sve kako svojim djelovanjem ne bi narušili ugled Međunarodnog suda.[226] U okviru odredbe o "Djelovanju pravnog zastupanja", branioci u zastupanju branjenika imaju sljedeće obaveze: (i) da poštuju odluke branjenika o ciljevima zastupanja; (ii) da se sa branjenikom savjetuju o načinu na koji te ciljeve treba postići, pri čemu odluka branjenika ne obavezuje branioca; i (iii) da traže i prihvataju samo ona uputstva koja potiču od branjenika i koja nisu posljedica uticaja bilo koje osobe, organizacije ili države.[227] Osim toga, branilac branjeniku ne smije savjetovati ili pomagati da postupa na način za koji branilac zna da predstavlja krivično ponašanje ili prevaru, kojim se krši Statut, Pravilnik, Uputstvo, Kodeks ili bilo koja druga mjerodavna pravna odredba.[228] Nadalje, u sklopu odredbe Kodeksa o "Kompetentnosti, integritetu i nezavisnosti" predviđa se da branilac mora, između ostalog, djelovati sa osnova stručnosti, iskustva, brige za branjenika, iskrenosti i lojalnosti; prosuđivati nezavisno i profesionalno i davati otvorene i iskrene savjete; i čuvati vlastiti integritet i integritet cijele pravničke profesije.[229] Dužnost lojalnosti prema branjeniku ponovljena je u odredbi o "Sukobu interesa" koja, između ostalog, predviđa da branilac svom branjeniku duguje lojalnost a Međunarodnom sudu dužnost da postupa nezavisno u interesu pravde, te da taj interes pretpostavi vlastitim interesima i interesima svih drugih osoba, organizacija i država, te da branilac mora učiniti sve kako bi spriječio da dođe do sukoba interesa.[230]

82. Branilac je dužan da postupa revno i da komunicira sa svojim branjenikom. Odredba Kodeksa koja se odnosi na revnost kaže da u zastupanju branjenika branilac mora "postupati revno i pravovremeno kako bi na najbolji mogući način štitio njegove interese."[231] Branilac klijenta mora "stalno informisati o statusu predmeta pred Sudom, a u kojem je klijent zainteresovana strana, te mora odmah udovoljavati svim razumnim zahtjevima za informacijama".[232]

83. U skladu sa članom 16(C) Uputstva, g. Karnavas je zatražio da sekretar za subranioca imenuje gđu Tomanović. U svjetlu Uputstva i obaveza koje braniocima nameće Kodeks, glavni branilac u svojim podnescima zastupa stanovište da je njegova preporuka gđe Tomanović bila valjana. Tvrdi da ona ima potrebne kvalifikacije, kao i potrebno razumijevanje i predanost optuženom i njegovoj odbrani. Dalje tvrdi da je njeno imenovanje za subranioca doprinijelo ispunjenju njegovih etičkih obaveza prema optuženom koje proizlaze iz Kodeksa, budući da to imenovanje na najbolji mogući način štiti interese optuženog. Najzad, on tvrdi da je njeno imenovanje za subranioca bilo u skladu s Kodeksom, budući da je on, kad je optuženom izložio uslove pod kojima će ga zastupati, saopštio svoju namjeru da imenuje gđu Tomanović kao subranioca. Što je naročito važno, glavni branilac se s optuženim savjetovao o izboru subranioca, te je razmotrio i mogućnost angažovanja treće osobe, koju je preporučio optuženi.

84. Pretresno vijeće konstatuje da je imenovanje gđe Tomanović za subranioca bilo u skladu s uslovima koje propisuju Pravilnik i Uputstvo, te da je glavni branilac, imenujući gđu Tomanović subraniocem optuženog, postupao na način koji se ne kosi s njegovim obavezama iz Kodeksa. Prilikom donošenja ovog zaključka Pretresno vijeće je pridalo važnost činjenici da je glavni branilac svoj prijedlog da se gđa Tomanović imenuje subraniocem saopštio još u trenutku kad je njegovo imenovanje za glavnog branioca tek bilo u razmatranju, te da je optuženog informisao o situaciji u vezi s njegovim timom odbrane. Pretresno vijeće konstatuje da u prilog tom zaključku govori i spis i prateći dokumenti u njemu sadržani.[233] Prije završne diskusije o njenom imenovanju za subranioca, optuženi nije iznio nikakve pritužbe na njen rad u bilo kojoj od gorenavedenih funkcija, iz čega bi glavni branilac (ili sekretar) mogao zaključiti da je ona nekompetentna, i nije pokrenuo pitanje potencijalnog sukoba interesa zbog njenog učešća u radu tima odbrane. Glavni branilac jeste razmotrio treću osobu koju je preporučio optuženi, te je u dva navrata odlazio u Beograd kako bi se sastao s tom osobom i procijenio njene kvalifikacije.[234] Kandidat kojeg je predložio optuženi naprosto nije imao kvalifikacije koje se traže za subranioca pred Međunarodnim sudom.[235] Osim toga, optuženi ni u jednom trenutku nije predložio nekog kvalifikovanog kandidata za subranioca. Gospođa Tomanović je uložila mnogo truda radeći na ovom predmetu: u trenutku svog imenovanja, imala je iza sebe više od 200 sati provedenih u sastancima s optuženim u PJUN-u i više stotina sati što rada na terenu, istražujući optužbe protiv njega (povremeno u društvu brata optuženog), što rada na pravnim pitanjima vezanim za njegovu odbranu. Stoga se može smatrati da je njeno imenovanje subraniocem, s obzirom na to da se približavao datum suđenja, i te kako bilo u interesu optuženog.

85. Iako je nesumnjivo povoljnije, kad se glavni branilac i optuženi slažu u pogledu izbora subranioca, u odsustvu dokaza da je postojao sukob interesa između optuženog i predloženog subranioca, da je subranilac očito nekvalifikovan i nekompetentan ili pak da je predloženi subranilac, dok je bio pomoćnik za pravna pitanja, svojim radom pokazao da je neefikasan ili nezainteresovan da revno obavlja dužnosti branioca optuženog, izbor glavnog branioca smatraće se valjanim. Optuženi je upravo trebao da izvede dokaze o tim elementima, a on to ovdje nije učinio. Stoga izbor i imenovanje gđe Tomanović subraniocem nužno ostaju na snazi. Pretresno vijeće ovaj zaključak donosi uz punu svijest o činjenici da se u ovom predmetu tereti optuženi i da zato njegovi interesi itekako zavise od kvalifikacija, učinka i odabira članova njegovog tima odbrane.

Odluka sekretara o opozivu branioca

86. Uputstvo ovlašćuje sekretara da suspenduje ili opozove branioca. Član 19(A) Uputstva kaže da "u interesu pravde, sekretar može: (i) opozvati branioca dodijeljenog po službenoj dužnosti, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca; (ii) opozvati dodijeljenog subranioca na zahtjev glavnog branioca." Dakle, sekretaru je dato diskreciono ovlašćenje da opozove dodijeljenog branioca na zahtjev optuženog; ako smatra da taj opoziv nije u interesu pravde, sekretar ima diskreciono ovlašćenje da odbije da opozove branioca. Na Međunarodnom sudu je bilo slučajeva da je sekretar udovoljio zahtjevu optuženog za opoziv branioca. U tim slučajevima, sekretar je ili utvrdio "da postoje izuzetne okolnosti"[236] ili da se dodijeljeni branilac složio da je njegov opoziv opravdan i u interesu pravde.[237] U nekim izuzetnim slučajevima povlačenje branioca dozvolilo je Pretresno vijeće.[238] Kao što je razmotreno u nastavku, sekretari ovog Međunarodnog suda i MKSR-a, kao i pretresna i žalbena vijeća oba suda, gdjekada su i odbijali zahtjeve optuženih za opoziv branilaca.[239] Iz tih predmeta se jasno vidi da teret dokazivanja da za opoziv dodijeljenog branioca postoji valjan razlog leži u potpunosti na osobi koja je tražila opoziv dodijeljenog branioca.

87. Nadalje, kao što je gore rečeno, sekretar pitanje opoziva subranioca može razmatrati samo na zahtjev glavnog branioca. Osim toga, u određenim slučajevima diskreciono ovlašćenje sekretara u pogledu opoziva branioca prestaje biti pitanje njegovog nahođenja, te "će sekretar opozvati" dodijeljenog branioca.[240] Ovamo spadaju slučajevi kad je vijeće donijelo odluku kojom se dodijeljenom braniocu zabranjuje da stupi pred vijeće zbog nedoličnog ponašanja iz pravila 46(A); kad branilac više ne zadovoljava uslove propisane članom 14(A); ili kad je branilac proglašen krivim za nepoštivanje suda iz pravila 77 Pravilnika. Pretresno vijeće primjećuje da u ovom predmetu nije posrijedi nijedna od navedenih situacija, te stoga opoziv branioca ostaje u okviru diskrecionog ovlašćenja sekretara.

88. U slučajevima kad je opozvao dodijeljenog branioca, "sekretar će osumnjičenom odnosno optuženom smjesta dodijeliti novog branioca".[241] U takvim slučajevima, branilac ne smije prekinuti da zastupa optuženog sve dok mu Međunarodni sud ne dodijeli drugog branioca, ili dok optuženi ne angažuje drugog branioca ili se pismeno ne izjasni o svojoj namjeri da se sam brani."[242]

89. Kao što je gore rečeno, u slučajevima kad sekretar odbije zahtjev za opoziv branioca, "osoba koja je podnijela zahtjev može u roku od dvije sedmice od primitka obavijesti o toj odluci tražiti da predsjednik Suda preispita odluku sekretara".[243]

90. U ovom predmetu optuženi je na martovskom ročištu zatražio da mu sekretar dodijeli drugog branioca. Kao što je gore rečeno, to nije prvi put da je optuženi zatražio zamjenu subranioca. Kao što je takođe rečeno, prema Uputstvu, jedino glavni branilac može tražiti opoziv subranioca. Optuženi sekretaru, kao ni Pretresnom vijeću, nije dostavio nikakve konkretne razloge za taj zahtjev, kao ni za "nepovjerenje" koje ga je potaknulo da podnese zahtjev. Optuženi sekretaru nije dostavio nikakve konkretne pritužbe na rad branioca ili sabranioca koje bi mogle opravdati njihovo izuzeće na osnovu neefikasnosti ili povrede profesionalnih dužnosti. U svjetlu činjenice da optuženi nije naveo osnove za opoziv branioca, te uzevši u obzir da je suđenje optuženom trebalo uskoro da počne, sekretar je odbio zahtjev.

91. Pregledavši spis koji je sekretaru bio na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva,[244] Pretresno vijeće ne nalazi nijedan faktor koji je sekretar propustio da uzme u obzir prilikom utvrđivanja da li postoje dovoljne osnove za izuzeće ili otkazivanje braniocima. Kao što se pokazalo na majskom ročištu i kao što je očito iz Prijedloga, optuženi nije bio zadovoljan izborom subranioca, pa je zbog toga bivao sve nezadovoljniji glavnim braniocem. Pretresno vijeće podsjeća da nema dokaza za to da je optuženi bio nezadovoljan gđom Tomanović kao pomoćnikom za pravna pitanja, niti da je neposredno prije njenog imenovanja izrazio nezadovoljstvo prijedlogom da se ona postavi za subranioca.

92. Iako je jasno da se optuženom nije svidio "izbor" subranioca, razlozi za to veoma su šturo naznačeni: na sastanku održanom 25. novembra 2002. izjavio je da subranilac mora biti "jaka ličnost", a u svom pismu od 22. oktobra 2002. naveo je da je njegov predmet takve prirode da zahtijeva angažovanje više vojnih vještaka, kao i nekoga ko je sa tog prostora i ko je upoznat sa specifičnostima problematike svojstvene njegovom predmetu. Optuženi nije iznio nikakve dokaze u prilog zaključku da gđa Tomanović nije dovoljno "jaka" ili sposobna kao subranilac. Što se tiče pitanja da li je ona sa tog prostora, iako gđa Tomanović nije "sa prostora" gdje su počinjena krivična djela koja se terete, ona jeste iz Bosne i Hercegovine, i to iz dijela koji je geografski blizu dotičnom području (za razliku od treće osobe). Osim toga, tu su i neosporene tvrdnje branilaca da se ona, dok je bila pomoćnik za pravne poslove/istražitelj kao i kad je postala subranilac, upoznala sa konkretnim područjima koja se pominju u optužnici. Iako se ne tvrdi da gđa Tomanović ima ikakvu spremu vezanu za vojna pitanja (što se, uostalom, ne tvrdi niti za treću osobu), branioci su izjavili da unutar tima odbrane postoji podjela rada i da će biti angažovani vanjski stručnjaci. U Odgovoru branilaca stoji i to da je subranilac sarađivao sa vojnim stručnjacima i da je spreman da se sastane s optuženim i vojnim vještacima; nema dokaza u prilog zaključku da je subranilac nestručan ili neefikasan kad je riječ o vojnim pitanjima. Osim toga, Pretresno vijeće želi naglasiti da su u procesu izbora advokata koji djeluju pred Međunarodnim sudom za Vijeće relevantne njihove pravne kvalifikacije, kako stoji u pravilima 44 i 45 Pravilnika, uključujući odgovarajuće iskustvo u krivičnom ili međunarodnom pravu. Međunarodni sud je predvidio da se može javiti potreba da neka od strana angažuje vještake za pojedina područja, uključujući vojne vještake, kao što se vidi iz pravila 94bis Pravilnika.

93. Najzad, što se tiče tvrdnji da su branioci u svom radu toliko neefikasni da se njihova zamjena traži u interesu pravde, za koje se može smatrati da ih je optuženi iznio na martovskom ročištu vezano za glavnog branioca, te koje sada iznosi u Prijedlogu (kao što će se vidjeti u nastavku), Pretresno vijeće podsjeća da osoba koja iznosi takvu tvrdnju nju mora i potkrijepiti. U potkrepu takve tvrdnje valja pokazati da branilac, između ostalog, nije postupao kompetentno, vješto, savjesno, časno i lojalno; da branilac nije revno i prilježno štitio interese branjenika; te da branjenika nije informisao o razvoju događaja u predmetu.[245]

94. Pretresno vijeće je već razmotrilo implikacije vezane za "efikasnost" glavnog branioca u odnosu na imenovanje gorenavedenog subranioca, a ovdje će se pozabaviti širim navodom iz Prijedloga da optuženi nije bio primjereno informisan o pripremi i strategiji odbrane. Tvrdi se da glavni branilac nije s njim komunicirao, niti ga je informisao o podnescima podnijetim u njegovo ime prije njihovog podnošenja.[246] Na osnovu argumenata branilaca i prateće dokumentacije,[247] Pretresno vijeće konstatuje da je između optuženog i glavnog branioca postojala dovoljna komunikacija o pripremi odbrane, kao i dovoljna komunikacija o predmetu uopšte.[248] Štaviše, bez i najmanje namjere da zadiremo u povjerljivost odnosa advokata i klijenta, i najpovršniji pregled podnesaka dovoljan je da Pretresno vijeće zaključi da takvi podnesci nisu mogli biti sastavljeni bez učešća optuženog.

95. Pretresno vijeće podsjeća na presuđenje Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Artico protiv Italije u vezi s pravima iz člana 6(3)(c) Evropske konvencije, koji je gotovo identičan članu 21(4)(d) Statuta:

namjera je Konvencije da garantuje ne neka teoretska ili iluzorna prava već prava koja su itekako praktična i stvarna; to naročito važi za prava odbrane s obzirom na ugledno mjesto koje u demokratskom društvu uživa pravo na pravično suđenje, iz kojeg su ona izvedena ... Član 6 stav 3(c) govori o "pomoći", a ne o "imenovanju". Ponavljamo: sâmo imenovanje ne obezbjeđuje stvarnu pomoć budući da advokat koji je imenovan u sklopu sistema besplatne pravne pomoći može da umre, da se teško razboli, da bude spriječen da obavlja svoje dužnosti tokom dužeg perioda ili da izbjegava svoje dužnosti. Ako su obaviještene o situaciji, vlasti su dužne da ga zamijene ili da ishode da on ispuni svoje obaveze. Usvajanje restriktivnog tumačenja države dovelo bi do rezultata koji su nerazumni i nespojivi i sa tekstom podstava (c) i sa strukturom člana 6 uzetog kao cjelina; u mnogim slučajevima moglo bi se ispostaviti da je takva besplatna pravna pomoć bezvrijedna.[249]

U tom predmetu, za razliku od ovog predmeta, branjeniku ni u jednom trenutku nisu pružene usluge imenovanog branioca; njemu, dakle, nije pružena stvarna pomoć branioca.[250]

96. Što se tiče obaveze sekretara da istražuje i otkrije moguće slučajeve neefikasne pravne pomoći, imajući u vidu da Sekretarijat na popis advokata koji su kvalifikovani da budu dodijeljeni osumnjičenima ili optuženima slabog imovnog stanja prema pravilu 45(B) stavlja samo one advokate koji ispunjavaju uslove iz pravila 44 i 45, Pretresno vijeće podsjeća na zaključak Evropskog suda za ljudska prava da se država ne može smatrati odgovornom za svaku manu advokata imenovanog u sklopu sistema besplatne pravne pomoći.[251] U predmetu Kamasinski protiv Austrije, Evropski sud za ljudska prava ocijenio je:

"Iz nezavisnosti pravničke profesije od države slijedi da je vođenje odbrane u suštini pitanje koje se tiče optuženog i njegovog branioca, bez obzira na to da li je branilac dodijeljen u sklopu sistema besplatne pravne pomoći ili se finansira iz privatnih izvora. [...] Prema članu 6, stav 3(c) nadležne državne vlasti dužne su da intervenišu tek ako je neefikasnost besplatnog branioca u zastupanju branjenika očita ili su vlasti na neki drugi način u dovoljnoj mjeri na nju upozorene."[252]

Evropski sud za ljudska prava zaključio je da se član 6(3)(c) "ne može tumačiti u smislu da daje pravo na zamjenu branioca dodijeljenog o državnom trošku".[253] Ako primijenimo standard iz predmeta Kamasinski, optuženi nije naveo dovoljno podataka iz kojih bi sekretar mogao smatrati da glavni branilac ili subranilac neefikasno ili nekompetentno obavljaju svoja profesionalna zaduženja ("na neki drugi način"),[254] niti su postojale naznake koje su mogle navesti Sekretarijat da proprio motu zaključi ("očita") da su glavni branilac ili subranilac bili neefikasni ili nekompetentni. Shodno tome, sekretar je mogao jedino da zaključi da nema dovoljnih osnova za izuzeće ili otpuštanje branilaca.

"Nepovjerenje" i "prekid komunikacije"

97. Na pretpretresnoj konferenciji optuženi je informisao Pretresno vijeće da između njega i njegovog branioca više od mjesec dana nema nikakve komunikacije. U svjetlu te izjave, Pretresno vijeće je glavnom braniocu postavilo pitanje da li je spreman za početak glavnog pretresa; ovaj je izjavio da jeste. Pretresno vijeće je shodno tome obavijestilo optuženog da će suđenje početi kako je zakazano, te da, ako ima ikakvih novih razloga u prilog svom zahtjevu za zamjenu branioca, postoji mogućnost da mu se radi pomoći dodjeli nezavisni pravni zastupnik. Optuženom je takođe rečeno da će njegov branilac nastaviti da ga zastupa sve dok ne bude donijeta odluka o suprotnom.

98. Pored primjedbi optuženog vezanih za početak suđenja od 20. maja 2003, PJUN je Pretresnom vijeću dostavio interni memorandum, datiran 13. maja 2003., u kojem je zamjenik upravnika PJUN-a informisao predstavnika Sekretarijata/Odjela za pravnu pomoć da optuženi "odbija da prihvati pravne dokumente i druge materijale vezane za suđenje od svog glavnog branioca, g. Karnavasa". Zamjenik upravnika je dao pregled odbijenih materijala i informisao Ured za pravnu pomoć da će "Pritvorska jedinica te materijale čuvati na sigurnom mjestu do njihove predaje g. Blagojeviću ili članu njegovog tima odbrane." Pored toga, Pretresno vijeće je iz dopisa koji su Vijeću dostavljeni 3. juna 2003. dobilo informaciju (koja je uvrštena i u Odgovor sekretara) da je optuženi 6. maja 2003. uputio pismo sekretaru i predsjedavajućem sudiji Pretresnog vijeća, sudiji Liu, u kojem ih je obavijestio da je 2. aprila 2003. prekinuo svaki kontakt s glavnim braniocem, te da ne želi da s njim ima bilo kakvog kontakta, niti posredno niti neposredno.[255]

99. Kad je Pretresno vijeće 5. maja 2003. i ponovno putem Naloga o imenovanju nezavisnog advokata od 9. maja, optuženog upozorilo da su njegovi pravni zastupnici prema službenom imenovanju g. Karnavas i gđa Tomanović, implikacije za optuženog bile su jasne: te dvije osobe su jedine koje su mu dodijeljene da ga zastupaju, i on, dakle, u vlastitom interesu mora s njima sarađivati; ako odbije da to učini, smatraće se da je to učinio na vlastiti rizik ili štetu. Vijeće se zabrinulo saznavši da je optuženi to i dalje osporavao, u pismu koje je 6. maja uputio predsjedavajućem sudiji, jer nije imalo prilike da optuženom jasno i nedvosmisleno objasni kakve će posljedice imati njegovi postupci. Budući da je sada u potpunosti informisano o činjenicama, Pretresno vijeće sada ima tu mogućnost.

100. Kao što je ovo Vijeće već reklo, optuženi nema pravo da jednostrano uništi povjerenje između sebe i svog branioca. Optuženi nema pravo ni da se poziva na prekid komunikacija do kojeg je došlo zbog njegovih jednostranih postupaka, među ostalim, odbijanja da se sastane sa braniocem ili od njega primi dokumente u nadi da će takvi postupci dovesti do toga da sekretar opozove branioca.

101. Pretresno vijeće iz spisa razabire da je glavni branilac pokušao da održi neku razinu povjerenja između sebe i optuženog. To je činio tako što je svoja profesionalna zaduženja obavljao revno, stručno i u konsultaciji sa svojim branjenikom. Kao što se vidi iz spisa, glavni branilac je odabrao subranioca za kojeg je tada znao da nije izbor njegovog branjenika. No, on je to učinio nakon konsultacija i dugih razgovora o kvalitetima koje mora imati subranilac, razlozima kojima se rukovodio prilikom izbora i, što je vrlo važno, razlozima zbog kojih se nije odlučio za kandidata kojeg je predlagao optuženi. Glavni branilac tvrdi da je, prilikom izbora, uzeo u obzir interese svog klijenta; pregledavši spis do današnjeg datuma, Vijeće se slaže s tom ocjenom. Glavni branilac dalje tvrdi da je taj izbor načinio znajući da će to naljutiti njegovog branjenika; iz spisa se vidi da se to doista i dogodilo - odmah nakon što je ovaj za to doznao, i barem još jednom, nakon što su određeno vrijeme opet sarađivali.

102. Pretresnom vijeću, dakle, preostaje da razmotri da li je, s obzirom da je mogući ishod bio poznat, izbor gđe Tomanović za subranioca ipak bio razuman izbor, te da li je razumno govoriti o "nepovjerenju" u glavnog branioca uzrokovanom tim izborom. Nakon što donese tu ocjenu, Pretresno vijeće će razmotriti razloge i razmjere "prekida komunikacije" i zatim utvrditi da li je riječ o razumnoj posljedici.

103. Nadalje, optuženi u Prijedlogu tvrdi da je između branilaca i optuženog došlo do "prekida komunikacije" u vezi sa strategijom odbrane. Pretresno vijeće konstatuje da se taj "prekid komunikacije" odvijao u dvije odvojene, ali povezane faze. Prva faza prekida u komunikaciji je ona o kojoj govore optuženi i nezavisni pravni zastupnik, tj. da branilac nije ispunio niti svoju opštu dužnost komunikacije, što se vidi iz načina na koji je sproveden izbor subranioca, a niti konkretno u odnosu na razradu strategije odbrane. Pretresno vijeće je u vezi sa ovim navodima već iznijelo svoje zaključke, te ih neće ovdje ponavljati.[256] Druga faza "prekida komunikacije" je prekid u komunikaciji nakon 2. aprila 2003. Taj prekid komunikacije ćemo podrobno razmotriti u nastavku.

104. Pretresno vijeće smatra da pitanje u kojim okolnostima neki branilac može odlučiti da donese odluku protivnu željama svog branjenika zato što dotični branilac, kao kompetentna osoba svjesna svojih profesionalnih obaveza, iskreno vjeruje da je ta odluka u interesu njegovog branjenika, jeste pitanje na koje prije svega treba odgovoriti branilac, i niko drugi do branilac. Pretresno vijeće mora se uvjeriti "samo" u to da je branilac tu odluku donio u svjetlu svojih obaveza predviđenih Pravilnikom, Uputstvom i Kodeksom, tj. imajući u vidu dužnost lojalnosti, poštenja, stručnosti, vještine i savjesnosti, u otvorenoj komunikaciji a iznad svega dužnost da postupa u interesu branjenika. U ovom predmetu, Pretresno vijeće je uvjereno da on to jeste učinio. Budući da nisu iznijete nikakve osnove po kojima bi se osporavala profesionalnost ili kvalifikacije gđe Tomanović, te imajući u vidu da optuženi nije predložio drugog kvalifikovanog kandidata, Pretresno vijeće mora zaključiti da je odluka g. Karnavasa da traži dodjelu gđe Tomanović za subranioca optuženog bila razumna odluka u vrijeme i u okolnostima u kojima je donesena.

105. Osnove koje je iznio optuženi počinju sa dodjelom gđe Tomanović protiv volje optuženog; tu smo osnovu već obradili. Jedina napomena koju Pretresno vijeće još želi da doda jeste da spis sadrži dovoljno pokazatelja da je optuženi bio obaviješten o tome da će gđa Tomanović vjerovatno biti imenovana subraniocem davno prije samog imenovanja, a da u to vrijeme, barem koliko je vidljivo iz spisa, nije preduzeo nikakve mjere kako bi ishodio da do tog imenovanja ne dođe. Sljedeća osnova koju je naveo optuženi jeste da se branilac nije u dovoljnoj mjeri s njim savjetovao i informisao ga o generalnoj strategiji i onome šta se događa u njegovom predmetu, te da je preduzimao korake koje optuženi ne samo da nije odobrio, nego o njima nije niti bio obaviješten. Što se tiče komunikacije između glavnog branioca i optuženog prije dodjele subranioca, kao što je gore razmotreno, Pretresno vijeće, na osnovu argumenata branilaca i popratne dokumentacije, konstatuje da je po tom pitanju između optuženog i glavnog branioca postojala dovoljna komunikacija.

106. Što se tiče "nepovjerenja" u glavnog branioca koje se javilo kod optuženog nakon dodjele gđe Tomanović, Pretresno vijeće konstatuje da nema nikakvih objektivnih temelja za to "nepovjerenje". Činjenica da je g. Karnavas u trenutku imenovanja znao da optuženi ne želi da gđa Tomanović bude imenovana subraniocem se ne osporava. Premda se činjenica da je ona, uprkos svemu, dodijeljena za subranioca, onda može objektivno smatrati osnovom za trzavice između optuženog i branioca, ne može se objektivno reći da je riječ o tako neutemeljenoj odluci da bi zbog nje optuženi trebao izgubiti povjerenje u sposobnosti branioca ili njegovu predanost njegovoj odbrani. Postupci branioca nakon imenovanja gđe Tomanović trebali su biti takvi da optuženi shvati razloge za taj izbor, te da se osigura da optuženi uvidi da i glavni branilac i subranilac s apsolutnom predanošću pristupaju zadatku njegovog zastupanja. U spisu nema ničega što bi ukazivalo na to da oni nisu tako postupali. Stoga to nepovjerenje nije razumno. Shodno tome, ne može se smatrati da je "nepovjerenje" primjerena osnova za opoziv branioca.

107. Što se tiče pitanja komunikacije, odnosno slaganja o pravnim premisama predmeta, Pretresno vijeće podsjeća da, prema Kodeksu, branilac mora "poštovati odluke klijenta u vezi s ciljevima zastupanja" i "savjetovati se s klijentom o načinu na koji te ciljeve treba postići, pri čemu odluka klijenta ne obavezuje branioca".[257] Jasno je da Pretresno vijeće neće ulaziti (niti bi trebalo da ulazi) u pojedinosti pravnih premisa na kojima počiva teza odbrane optuženog koji će pred njega stupiti na suđenju; za analizu Pretresnog vijeća ključno je, prvo, jesu li se branioci pridržavali odluka branjenika u vezi s ciljevima zastupanja i, drugo, jesu li se branioci savjetovali s branjenikom o načinu na koji te ciljeve treba postići. Pretresno vijeće ne nalazi ništa što bi ukazivalo na to da su branioci postupali na način koji je u suprotnosti sa ciljevima zastupanja koji, koliko Pretresno vijeće može razabrati iz podnesaka optuženog, kao i iz činjenice da se optuženi izjasnio da "nije kriv" ni po jednoj optužbi protiv njega, uključuju pravično suđenje s energičnom odbranom koja će nastojati da postigne pravedan i povoljan rezultat po g. Blagojevića. Nadalje, Pretresno vijeće, kao što je gore rečeno, ne nalazi ništa što bi ukazivalo na to da branioci nisu ispunili svoju dužnost da se savjetuju s optuženim o načinu na koji treba postići ciljeve zastupanja.[258]

108. U vezi s razlogom i razmjerima prekida komunikacije između optuženog i branilaca, izjave optuženog ukazuju na to da su razmjeri prekida komunikacije najprije prekid u komunikaciji branilaca s optuženim, i da je zbog tog prekida odgovarajuće komunikacije od 2. aprila 2003. optuženi odbijao svaki daljnji kontakt ili komunikaciju s braniocima. Izjave branilaca ukazuju na to da su razmjeri prekida komunikacije ograničeni na komunikaciju optuženog s braniocima i da, koliko je to moguće, branioci nastoje održati komunikaciju (ličnu, usmenu ili pismenu komunikaciju) s optuženim. Na osnovu spisa, kako je pomenuto ranije u tekstu, Pretresno vijeće zaključuje da se prekid u komunikaciji u ovom trenutku, mada u krajnjoj liniji ima posljedica za obje strane, najbolje može opisati kao prestanak komuniciranja optuženog sa svojim braniocima, a to se, uostalom, odnosi samo na period od 2. aprila 2003. godine.

109. Optuženi je u svojim dopisima sekretaru Suda i podnescima upućenim Pretresnom vijeću jasno dao do znanja da više ne želi nikakav oblik komunikacije sa svojim braniocima. U pismu od 6. maja 2003. godine, optuženi izjavljuje da ga je Sekretarijat, pošto "nije preduzeo ništa da [mu] omogući da [izabere] drugog advokata", "izolovao" "od mogućnosti dobijanja bilo kojih informacija i materijala vezanog za [njegov] postupak".[259] Pretresno vijeće se ne može složiti s ovakvom karakterizacijom "izolovanosti" optuženog. On je odbijao da se sastane s braniocima, da s njima razgovara i da preko njih prima bilo koju vrstu informacija u vezi sa svojim predmetom, bez obzira na to od koje strane dolaze. To što se optuženi osjeća "izolovanim" posljedica je njegovih postupaka, a ne postupaka Sekretarijata.[260] Tako je na optuženom i da prekine tu svoju "izolovanost" od branilaca i da obnovi komunikaciju s njima.

110. Budući da je optuženi izjavio da su razlozi za odbijanje svakog oblika komunikacije s braniocima i drugim članovima svog tima odbrane, među ostalim, to što nema povjerenja i ne vjeruje svojim braniocima,[261] a za što je Pretresno vijeće zaključilo da je bez osnova, Pretresno vijeće stoga zaključuje da za postupke optuženog u smislu prekida komunikacije ne postoji valjan razlog. Pretresno vijeće konstatuje da objektivno nema opravdanja za njegovo odbijanje da komunicira s braniocima, a naročito nema razumnog objašnjenja za to što nije prihvatao objelodanjeni materijal i dokumente podnesene u svom predmetu koje su pripremile druge strane, a ne njegovi branioci. Odbijanje optuženog da komunicira s braniocima čini se kontradiktornim njegovim ranijim argumentima da se branioci ne žele savjetovati s njim o podnescima i o odbrani. U krajnjoj liniji, postupci optuženog idu samo njemu na štetu. Pored toga, Pretresno vijeće želi naglasiti da se takav način postupanja, ako mu je jedina svrha da se iskoristi kao razlog na osnovu kojeg će se ishoditi zamjena branioca, kao neka vrsta protesta, ne može dopustiti.

Pregled odluke sekretara Suda u svjetlu sadašnjih okolnosti

111. U svjetlu gornje diskusije o uzrocima "nepovjerenja" i "prekida komunikacije" Pretresno vijeće zaključuje da optuženi nije iznio razloge koji bi opravdali preinačenje Odluke sekretara od strane Pretresnog vijeća. Pretresno vijeće nije saznalo za nove činjenice koje bi nalagale da sekretar Suda preispita svoju odluku o povlačenju glavnog branioca i subranioca. Prema tome, Pretresno vijeće zaključuje da g. Karnavas ostaje glavni branilac g. Blagojevića, a gđa Tomanović ostaje subranilac g. Blagojevića.

Šta sada – praktično – učiniti?

112. Premda je Pretresno vijeće zaključilo da je postupak dodjele glavnog branioca i subranioca izvršen u skladu sa Statutom, Pravilnikom, Uputstvom i međunarodnom praksom; da su kvalifikacije i profesionalno ponašanje glavnog branioca i subranioca i dalje u skladu sa Statutom, Pravilnikom, Uputstvom i Kodeksom; da nisu izneseni razlozi dovoljni za izuzeće ili otkazivanje bilo glavnom braniocu bilo subraniocu; da se nepovjerenje i prekid komunikacije između optuženog i njegovih branilaca ne zasnivaju na objektivnim i realnim kriterijumima koji bi doveli u pitanje sposobnost bilo glavnog branioca bilo subranioca da ispuni svoje profesionalne obaveze prema optuženom; te da je zadržavanje sadašnjih branilaca u skladu s pravom optuženog na ekspeditivno suđenje, Pretresno vijeće - kao i, dakako, optuženi i njegovi branioci - ostaju suočeni sa činjenicom da pravo optuženog na pravično suđenje može biti ugroženo zbog toga što on odbija da se sa braniocima koji su mu dodijeljeni da ga zastupaju sastaje, da im daje upute i da se koristi njihovim uslugama. Šta - osim izvanredne i neopravdane mjere opoziva inače kvalifikovanih, sposobnih, predanih i spremnih branilaca – preostaje Pretresnom vijeću da učini? Postavljajući to pitanje, Pretresno vijeće naglašava da nije obavezno preduzeti nikakve korake. Kao što se ranije u tekstu opširno izlaže, Pretresno vijeće zaključuje da optuženi nije uvjerio Vijeće da ono mora preduzeti neke korake. Stoga će koraci koje će Pretresno vijeće eventualno poduzeti biti zasnovani na diskrecionom pravu Vijeća,[262] te sveobuhvatnom interesu i odlučnosti Pretresnog vijeća da se, u slučaju ovog optuženog, ne samo izvrši pravda nego da se pravda izvrši na način koji će biti prepoznat kao takav, pa i od strane samog optuženog.

113. Na osnovu zaključaka izvedenih iz spisa, Pretresno vijeće zaključuje da na raspolaganju ima prilično ograničen broj mogućnosti. Nema osnova da izda nalog za izuzeće branilaca, poput dokaza o nedoličnom ponašanju, niti osnova da izda nalog za otkazivanje braniocima, poput nepoštovanja obaveza predviđenih Kodeksom ili vidnog sukoba interesa s optuženim. Iz razloga pravičnosti prema optuženom, i njegovom suoptuženom Draganu Jokiću, Pretresno vijeće bi odgađanje postupka do kojeg bi došlo zbog nepotrebne zamjene branilaca - a koje ne može biti kraće od pet ili šest mjeseci i ako se optuženom, u okolnostima ovog predmeta, želi osigurati pravo na upućene i spremne branioce - smatralo kršenjem njegovog prava na ekspeditivno suđenje. Nadalje, politika ovog Pretresnog vijeća je da ne želi poticati postupke kojima optuženi pred ovim Međunarodnim sudom mogu jednostrano uništiti svoj odnos s braniocima koji su im dodijeljeni i dobiti novog glavnog branioca – i subranioca – po vlastitom izboru. Takvo postupanje, posebno u uznapredovaloj fazi ovako složenih postupaka, moglo bi dovesti do velikih odgoda u postupcima pred Međunarodnim sudom.

114. Pretresno vijeće smatra da svima u ovom predmetu može pomoći donekle neuobičajena mjera, ali zasigurno manje drastična mjera od one koju zahtijeva optuženi. S obzirom na sadašnje okolnosti i u nastojanju da se poboljša komunikacija između optuženog i njegovih branilaca, potrebno je preduzeti izvanredne korake. Premda će glavni branilac i subranilac ostati branioci koji su optuženom dodijeljeni da ga po službenoj dužnosti zastupaju i brane u ovom predmetu i svim postupcima pred Međunarodnim sudom, optuženom će se na određeno vrijeme dati na raspolaganje dodatni resurs. U cilju poboljšanja odnosa između optuženog i njegovih branilaca, Pretresno vijeće će od sekretara Suda zatražiti da, u dogovoru s optuženim i uz njegovu suglasnost, na određeno vrijeme imenuje "pravnog zastupnika" za rad s optuženim i njegovim timom odbrane, koji će pomoći g. Blagojeviću da ponovo uspostavi normalnu saradnju sa svojim timom odbrane i osigurati da su interesi g. Blagojevića u potpunosti zastupljeni.

IV. ZAKLJUČAK

115. Nakon što je pažljivo procijenilo predočene činjenice, te proučilo sudsku praksu Međunarodnog suda i međunarodne standarde ljudskih prava, ovo Pretresno vijeće došlo je do sljedećih zaključaka.

116. U procjeni o tome treba li opozvati branioca koji je optuženom dodijeljen po službenoj dužnosti, osoba koja traži opoziv mora uvjeriti sekretara Suda da treba da iskoristi svoje diskreciono ovlašćenje i "u interesu pravde" tog branioca opozove. Faktori odnosno razlozi koji su relevantni za donošenje takve odluke uključuju, između ostalog, ispunjavanje profesionalnih obaveza i dužnosti; posjedovanje traženih kvalifikacija prema Pravilniku Međunarodnog suda; postojanje sukoba interesa; učešće u bilo kojem obliku nedoličnog ponašanja; te revnost, stručnost i lojalnost branjeniku u vršenju dužnosti. Teret dokazivanja da postoji osnov za opoziv branioca dodijeljenog po službenoj dužnosti snosi isključivo osoba koja zahtijeva povlačenje dodijeljenog branioca. Stoga optuženi treba vrlo pažljivo sarađivati sa sekretarom Suda u odabiru branioca.

117. Optužena osoba koja nema sredstava da plati branioca nema apsolutno pravo da bira koji će joj branilac biti dodijeljen po službenoj dužnosti. Riječ je o ograničenom pravu i sekretar Suda ima diskreciono pravo da ne postupi po želji optuženog ako postoje relevantne i dostatne osnove za vjerovanje da to nalažu interesi pravde.

118. Ne postoji pravo na subranioca; subranilac se može imenovati ako tako nalažu interesi pravde i na zahtjev glavnog branioca. Subranilac, koji radi pod vodstvom glavnog branioca, dužan je vršiti svoje profesionalne dužnosti na način koji je najviše u interesu optuženog i u skladu sa svim obavezama predviđenim Pravilnikom, Uputstvom i Kodeksom Međunarodnog suda.

119. Pravo na ekspeditivno suđenje je jedan vid prava na pravično suđenje. Neposredno prije ili nakon početka glavnog pretresa, zahtjevi za povlačenje branilaca razmatraće se samo u vrlo izuzetnim okolnostima, budući da se svaka zamjena branioca odražava na pravo optuženog na ekspeditivno suđenje.

120. U ovom slučaju Pretresno vijeće uzima na znanje da postoje nesuglasice između optuženog i njegovih branilaca. Nesuglasice, međutim, nisu isto što i suštinsko nepovjerenje uslijed nedoličnog ponašanja ili očitog nemara. Odluka da se prekine komunikacija s braniocima ne može se porediti sa situacijom kada branioci prekrše obavezu komuniciranja i dogovaranja sa svojim branjenikom. Nepovjerenje u branioca koje se zasniva na neslaganju u pogledu pristupa odbrani, uključujući kriterijume za izbor odgovarajućeg kandidata za mjesto subranioca, razlikuje se od nepovjerenja nastalog zbog toga što je branilac u zastupanju optuženog prekršio obavezu ispunjavanja profesionalnih i etičkih dužnosti.

121. Naposljetku, branilac ima etičku obavezu da stvara i gradi povjerenje. Branilac mora uvijek postupati na način kojim će steći povjerenje svojih branjenika. Pretresno vijeće poziva branioce da sarađuju s pravnim zastupnikom kako bi ponovno stekli povjerenje optuženog u svoje profesionalne sposobnosti i svoju odlučnost da ga u postupku pred ovim Pretresnim vijećem stručno, marno i revno zastupaju.


V. DISPOZITIV

NA OSNOVU pravila 54 i pravila 73 Pravilnika o postupku, Pretresno vijeće ovim

ODBIJA Prijedlog i NALAŽE sljedeće:

1. u dogovoru s optuženim, sekretar Suda će u skladu s uslovima koji se navode u daljnjem tekstu najkasnije deset dana nakon donošenja ove odluke imenovati pravnog zastupnika koji će optuženom i njegovom timu odbrane pomoći u pripremi odbrane pred Međunarodnim sudom,

2. pravni zastupnik, koji će biti nezavisan od glavnog branioca i kojem naknada neće biti isplaćivana iz sredstava dodijeljenih braniocima, mora poput branilaca težiti tome da se optuženom osigura pravično i ekspeditivno suđenje, te kompetentna, efikasna i revna odbrana. Pravni zastupnik će u tom cilju sarađivati s optuženim i braniocima, ne samo kao "most" između njih ili posrednik, već kao privremeni dodatni član tima odbrane optuženog koji će, na načine na koji prvenstveno optuženi ali i branioci budu smatrali podesnim, doprinijeti tome da se osigura dobro funkcionisanje i efikasno vođenje odbrane optuženog. Stoga je prvenstveno na optuženom da procijeni, po njihovim postupcima, koliko efikasni mogu biti njegovi branioci u osiguravanju zaštite njegovih prava i promicanju njegovih interesa, i

3. uslovi za dodjelu pravnog zastupnika su sljedeći:

- pravni zastupnik će biti osoba koja posjeduje kvalifikacije potrebne za branioca prema pravilu 44 i pravilu 45 Pravilnika i koja se u ovom trenutku nalazi na spisku branilaca koji vodi sekretar Suda prema pravilu 45 Pravilnika,

- pravni zastupnik će se dodijeliti na period od najviše tri mjeseca,

- pravni zastupnik je nadopuna timu odbrane a ne zamjena; optuženi mora sarađivati sa svojim braniocima svim onim sredstvima koje smatra prikladnima, imajući na umu da je imenovanje pravnog zastupnika privremena i izvanredna mjera radi normalizovanja situacije,

- pravni zastupnik ima pravo postupanja pred Sudom,

- pravni zastupnik ima obavezu poštovanja tajnosti komunikacije između branioca i branjenika,

- ako optuženi želi pred Pretresnim vijećem pokrenuti neko konkretno pitanje, može to učiti putem branilaca ili, po dobivanju dozvole, putem pravnog zastupnika,

- pravni zastupnik neće imati pravo na ispitivanje i unakrsno ispitivanje svjedoka, i

- pravni zastupnik će dobiti honorar po tarifi između one predviđene za pravnog asistenta i subranioca, koju će utvrditi Sekretarijat.

I NADALJE NALAŽE da se prevođenju ove odluke na bosanski/hrvatski/srpski dâ najveći prioritet i da prijevod ove odluke na bosanski/hrvatski/srpski optuženom dostavi predstavnik Sekretarijata, koji će nakon toga o toj dostavi obavijestiti Pretresno vijeće.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se mjerodavnom smatra engleska verzija.

/potpis na originalu/
sudija Liu Daqun,
predsjedavajući

Dana 3. jula 2003.
U Hagu
Nizozemska

[pečat Međunarodnog suda]


[1] U vrijeme kad je održano majsko ročište, postupak suđenja Vidoju Blagojeviću bio je u prekidu. Nalog o rasporedu, 26. maj 2003. Tokom postupka razmatranja Prijedloga, Pretresno vijeće je prekinuto suđenje odgodilo sve do 7. jula 2003. Odluka po zahtjevu optužbe za prekid postupka do razrješenja problema u vezi sa zastupanjem Vidoja Blagojevića, zavedena u spis kao povjerljiva 18. juna 2003.

[2] Nalog o ukidanju statusa povjerljivosti. Pretresno vijeće je takođe izdalo nalog da se redigovana verzija Prijedloga objelodani Tužilaštvu (u daljnjem tekstu: optužba) i drugom optuženom, Draganu Jokiću.

[3] Podnesak sekretara (u daljnjem tekstu: Odgovor sekretara). Pretresno vijeće je 12. juna 2003. ukinulo oznaku ex parte Odgovoru sekretara u odnosu na optuženog, nezavisnog pravnog zastupnika koji mu je dodijeljen radi pružanja pomoći po ovom pitanju g. Jana Sjöcrone (u daljnjem tekstu: nezavisni pravni zastupnik), te branioce.

[4] Odgovor optužbe na prijedlog nezavisnog pravnog zastupnika Vidoja Blagojevića da se od sekretara zatraži da imenuje novog glavnog branoca i subranioca (u daljnjem tekstu: Odgovor optužbe). Pretresno vijeće je 13. juna 2003. ukinulo status ex parte Odgovoru optužbe u odnosu na optuženog, nezavisnog pravnog zastupnika i branioce.

[5] Istim nalogom Pretresno vijeće je 17. juna 2003. ukinulo status ex parte Odgovoru branilaca u odnosu na optuženog i nezavisnog pravnog zastupnika (Nalog o ukidanju statusa povjerljivosti i nalog o rasporedu).

[6] Vidi Zahtjev nezavisnog pravnog zastupnika u vezi s odgovorom na braniočev, subraniočev i sekretarov odgovor na zahtjev nezavisnog pravnog zastupnika da se sekretaru izda uputstvo da imenuje novog branioca, 27. juni 2003. Odluka po zahtjevu nezavisnog pravnog zastupnika u vezi s odgovorom na braniočev, subraniočev i sekretarov odgovor na zahtjev nezavisnog pravnog zastupnika da se sekretaru izda uputstvo da imenuje novog branioca, 1. juli 2003. (u kojoj se odbija produžetak roka budući da nije pokazan valjan razlog koji bi opravdavao takvu odgodu).

[7] Odluka sekretara o dodjeli branioca od 31. augusta 2001, datirana 3. septembra 2001. a zavedena u spis 5. septembra 2001. Gospodin Karnavas je u početku imenovan na rok od 120 dana, dok se ne preispita imovno stanje g. Blagojevića. Imenovanje g. Karnavasa obnovljeno je 24. decembra 2001.

[8] Sudija Schomburg je g. Karnavasu postavio sljedeće pitanje: "Kakav je vaš stav, i, naravno, kakav je stav vašeg klijenta o pitanju drugog branioca u ovom predmetu?" Statusna konferencija, 19. juli 2002., T. 12.

[9] Odluka sekretara o dodjeli branioca od 25. septembra 2002., datirana 2. oktobra 2002., a zavedena 3. oktobra 2002. U odluci se kaže: "uzimajući u obzir da prema članu 16 (C) Uputstva, sekretara Suda može na zahtjev glavnog branioca u interesu pravde imenovati drugog branioca".

[10] Statusna konferencija, 27. novembar 2002., T.40.

[11] Id., T. 103

[12] Id.

[13] Id.

[14] Na ročištu su bili branilac g. Blagojevića, predstavnici optužbe i Sekretarijata/Ureda za pravnu pomoć i pitanja pritvora (u daljnjem tekstu: Ured za pravnu pomoć).

[15] Novembarsko ročište, T. 107.

[16] Id. Kad je pretpretresni sudija upitao optuženog da li on ustvari traži da se zamijeni cijeli njegov tim odbrane, optuženi je odgovorio: " Ukoliko advokat gospodin Michael Karnavas misli da je to neizvodljivo bez advokata koga je on imenovao, onda nemam poverenje ni u takvu odbranu". Id., T. 120.

[17] Id., T. 107.

[18] Id., T. 110.

[19] Novembarsko ročište, T. 120-21.

[20] Id.

[21] Id., T. 115. Glavni branilac dalje izjavljuje da mu optuženi g. Blagojević nije odgovorio kad ga je upitao zašto hoće baš treću osobu i odakle je dobio to ime. Id., T. 121.

[22] Id., T. 115. Glavni branilac je nadalje izjavio da je optuženi treću osobu htio "zato da može upravljati tom osobom [... ] To je, što se mene tiče, neprihvatljivo. U jednom timu dvoje ne mogu biti vođe. Ja ne mogu nastaviti sa pripremama za ovaj predmet ako istovremeno subranilac radi pod njegovim rukovođenjem [...]."

[23] Id. Gospodin Karnavas je rekao da on ima puno povjerenje u njene sposobnosti budući da je radio s njom dvije godine prije nego što je g. Blagojeviću dodijeljena u ovom svojstvu. Gospodin Karnavas je dalje rekao da je gđa Tomanović revno radila na predmetu, pomagala porodici g. Blagojevića i provela "stotine sati" savladavajući pojedinosti ovog predmeta, te je dodao "ja nisam vidio ništa što bi me navelo na pomisao da ona nije 100 posto predana cilju da prava [optuženog] budu ispoštovana". Id., T. 116, odnosno T. 122.

[24] Novembarsko ročište, T. 116 i T. 122.

[25] Id., T. 117.

[26] Id., T. 112-113.

[27] Id., T. 113-114.

[28] Novembarsko ročište, T. 114.

[29] Id., T. 111.

[30] Id., T. 118.

[31] Id., T. 118-119.

[32] Novembarsko ročište, T. 118.

[33] IT/73/Rev. 9.

[34] Novembarsko ročište, T. 118.

[35] Id.

[36] Pretresno vijeće je, nakon novembarskog ročišta, primilo i kopije dva pisma koja je u vezi s dodjelom subranioca optuženi poslao Sekretarijatu/Uredu za pravnu pomoć, jedno s datumom 10. oktobar 2002. a drugo s datumom 22. oktobar 2002. U drugom pismu optuženi, među ostalim, izjavljuje: "Moj slučaj je takve prirode da zahtijeva angažovanje više vojnih vještaka, kao i nekoga ko je sa tog prostora i ko je upoznat sa specifičnostima problematike sadržane u mom predmetu."

[37] Odluka po usmenom zahtjevu za zamjenu kobranioca, 9. decembar 2002. (u daljnjem tekstu: Odluka Pretresnog vijeća).

[38] Odluka Pretresnog vijeća, str. 4.

[39] Id., str. 4-5.

[40] Id., str. 6.

[41] Statusna konferencija, 27. mart 2003., T. 125-126.

[42] Ročištu su prisustvovali optuženi, branioci i predstavnici optužbe.

[43] Martovsko ročište, T. 160-161. Gospodin Blagojević je izjavio sljedeće:"ako je meni data situacija i prilika da ja mogu predložiti, odnosno saglasiti se, odnosno u određenim okolnostima, dakle okvirima zadatim, izabrati sebi ličnosti koje će me braniti u ovome vrlo, vrlo delikatnom predmetu, onda bi trebalo da ja to pravo i realizujem u stvarnosti. Ako se to meni natura, ako se to meni nameće i ako se pritom moja uloga praktično svodi na, da kažemo, nikakav značaj, onda stvarno ja moram biti zabrinut". Pored toga, izjavio je da pitanje njegovog branioca u njemu izaziva "zabrinutost [koja se] ne smanjuje" i utiče na njegovu "psihofizičku kondiciju".

[44] Id. Pretpretresna konferencija je održana 5. maja 2003.; u vrijeme kad se održavalo martovsko ročište, početak suđenja bio je zakazan za 6. maj 2003. Pored toga je rekao da, zbog skorašnjeg početka suđenja, on ima "masu drugih stvari koje treba rješavati", te da se nada "nekim povoljnim ishodima" za ovu situaciju.

[45] Martovsko ročište, T. 167.

[46] Id., T. 172.

[47] Id., T. 167. Glavni branilac je, pored toga, izjavio da "iz etičkih razloga ne bih mogao nastaviti raditi na predmetu ove veličine s nekim ko je apsolutno, znate, novajlija u ovom predmetu." Id., T. 171.

[48] Id., T. 168.

[49] Id., T. 168-169. Pretresno vijeće napominje da je, u skladu s članom 19(A)(i) Uputstva, na sekretaru da odluči da li treba opozvati branioca dodijeljenog po službenoj dužnosti "u interesu pravde". Pretresno vijeće podsjeća da su branioci u ovom predmetu dodijeljeni po službenoj dužnosti, a ne imenovani. Stoga je obaveza branilaca prema klijentu, i prema Međunarodnom sudu, da obezbijede pravično suđenje optuženom. Vidi Tužilac protiv Jean-Bosca Barayagwize, predmet br. ICTR-97-19-T, Odluka po zahtjevu branioca da se povuče iz predmeta, 2. novembar 2000. (u daljnjem tekstu: Odluka u predmetu Barayagwiza), par. 22: "Cilj je da se obezbijedi efikasno pravno zastupanje u kontradiktornom postupku."

[50] Martovsko ročište, T. 169.

[51] Martovsko ročište, T. 171.

[52] Id., T. 171.

[53] Id., T. 172.

[54] Id., T. 172.

[55] U periodu između martovskog ročišta i Odluke sekretara, predmet je prebačen iz Pretresnog vijeća II pred Pretresno vijeće I, Nalog o imenovanju sudija za predmet pred Pretresnim vijećem, 1. april 2003.

[56] Odluka sekretara predana je optuženom na bosanskom/hrvatskom/srpskom 10. aprila 2003.

[57] Član pravnog tima Pretresnog vijeća obaviješten je od strane predstavnice Ureda za pravnu pomoć da se ona, primivši pismo optuženog na kojem je datum bio 7. april 2003. – dakle pismo napisano prije nego što je sekretar donio odluku – u kojem optuženi izjavljuje da je otpustio g. Karnavasa, sastala s optuženim 14. aprila 2003. godine. Na tom sastanku, predstavnica Ureda za pravnu pomoć je obavijestila optuženog da Odlukom sekretara nije predviđen odlazak g. Karnavasa. Predstavnica Ureda za pravnu pomoć je predstavniku Pretresnog vijeća saopštila da se g. Blagojević ne slaže s Odlukom sekretara, ali da se neće žaliti predsjedniku Suda; međutim, pokrenuće to pitanje pred Pretresnim vijećem na početku suđenja. Pretresno vijeće je to pismo, kao i druge dopise koje su o pitanju dodjele branioca razmijenili Sekretarijat/Ured za pravnu pomoć i optuženi, dobilo 3. juna 2003. godine, nakon Naloga (povjerljivo i ex parte) upućenog Sekretarijatu 2. juna 2003. godine. U svom pismu optuženi, između ostalog, kaže: "Pomenutog advokata [g. Karnavasa] otpustio sam iz razloga što je učinio niz grubih grešaka i samovolje na štetu moje odbrane, a posebno neoprostivu štetu mi nanosi u kontinuitetu od mjeseca jula 2002. godine. Apsolutno nemam više povjerenje da me on zastupa i brani u ovom predmetu, niti imam povjerenje u rad njegovog tima odbrane. Od ovoga datuma ne priznajem i ne prihvatam nikakvo njegovo angažovanje na mom predmetu."

[58] Pretpretresna konferencija, T. 204. Optuženi je, nakon toga, izjavio: "Ja sam [g. Karnavasa] otpustio. Ne dozvoljavam da se bavi mojim predmetom." Id., T. 260

[59] Id., T. 204.

[60] Id., T. 205. Optuženi je, pored toga, rekao da "Sekretarijat nije našao za shodno da mi odgovori, odnosno da mi pruži priliku na bilo koji način da mi pomogne u tom pitanju rešavanja advokata". Govoreći o Odluci sekretara, optuženi je nakon toga izjavio i sljedeće: "Ta, da je nazovemo odluka Sekretarijata koju ste vi sada pomenuli, apsolutno se ne odnosi na moju odluku o otpuštanju ovog advokata. Ona se odnosi na sasvim neku drugu situaciju, jer molim vas, ako je ta odluka relevantna, onda ja stvarno nemam šta ovde da kažem." Id., T. 259.

[61] Id., T. 205. Optuženi je, pored toga, rekao: "To se može potkrepiti na više načina, ali mislim da, nemojte me iscrpljivati, ja imam pravo na to i ja bih bio najveća beda ako bih sada rekao sebi da ja treba da verujem nekome kome ne mogu apsolutno da verujem iz raznoraznih njegovih postupaka dosadašnjih. Ja sam s ovim potpuno jasan, vi ovo možete – mislim, ovo što iznosim – da vam bude prisutno, a vi možete tražiti od mene ne znam koje argumente, ja ih imam, ali mislim da nepoverenje ne može se ničim vratiti koje je uspostavljeno, posebno u zadnju godinu dana, dakle od jula prošle godine."

[62] Pretpretresna konferencija, T. 206.

[63] Id.

[64] Id., T. 255.

[65] Id., T. 207.

[66] Pretpretresna konferencija, T. 256.

[67] Id., T. 256-58. Optuženi je tome dodao:"Znači, nemam poverenja više u njega i sve ovo sada što mi činite i što ovde na mene vršite, nametanje tih odluka da će on mene dalje zastupati je vrlo katastrofalno za moju poziciju, a ako je to cilj, e ja onda nemam stvarno šta da kažem." Id., T. 260. Pretresno vijeće napominje da se rasprava na pretpretresnoj konferenciji uglavnom kretala oko opštih pitanja u vezi s postupkom suđenja, a značajni dio rasprave odnosio se na predložene svjedoke po pravilu 92 bis, podnesku koji je u spis zaveden 14. februara 2003. i na koji je Blagojevićeva odbrana dostavila odgovor 31. marta 2003.

[68] Id., T. 261.

[69] Nalog o imenovanju nezavisnog advokata, 9. maj 2003. (u daljnjem tekstu: Nalog o imenovanju nezavisnog advokata), str. 8.

[70] 14. maj 2003., T. 298.

[71] Odluka sekretara, 23. maj 2003.

[72] Majsko ročište, T. 748.

[73] Nalog o imenovanju nezavisnog advokata, str. 7. Vidi pravilo 45 Pravilnika (Dodjeljivanje branioca).

[74] Vidi npr. pravilo 44 (B) Pravilnika (Imenovanje, kvalifikacije i dužnosti branioca); pravilo 46 (A)(ii) Pravilnika (Nedolično ponašanje branioca); član 13 Upustva (Pravni lijek protiv odluke sekretara); član 14. Uputstva (Kvalifikacije i status branioca); i član 18 Uputstva (Sposobnost osumnjičenih ili optuženih da sami pokriju troškove odbrane).

[75] Vidi npr. Tužilac protiv Miroslava Kvočke, Mlađe Radića, Zorana Žigića i Dragoljuba Prcaća, predmet br. IT-98-30/1-A, Odluka po preispitivanju odluke sekretara o prestanku pružanja pravne pomoći Zoranu Žigiću, 7. februar 2003. (u daljnjem tekstu: Odluka u predmetu Žigić). U paragrafu 12 Odluke u predmetu Žigić, navodi se, između ostalog, sljedeće: "Sekretar je istragu o imovnom stanju optuženog koju provodi na osnovu člana 10(A) Uputstva ispravno opisao kao administrativni postupak utvrđivanja činjeničnog stanja". Vidi i Tužilac protiv Milana Martića, predmet br. IT-95-11-PT, Odluka po žalbi odbrane na odluku Sekretarijata od 25. septembra 2002., 3. decembar 2002., ("nadležnost Veća u pogledu odluka Sekretarijata po tim pitanjima ograničena [je] na proveru pravilne primene odredbi Uputstva; da je u pogledu utvrđivanja imovnog stanja optuženog Veće ograničeno na to da obezbedi da takva odluka ne izađe iz okvira diskrecionog prava Sekretarijata na način koji bi uticao na prava optuženog na pravično suđenje i efikasnu odbranu; [...] Veće [se] nije uverilo da se odlukom Sekretarijata krši ili čak dotiče fundamentalno pravo optuženog na pravično suđenje i efikasnu odbranu").

[76] Tužilac protiv Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure, predmet br. IT-01-47-PT, Odluka po zahtjevu optužbe za ponovno razmatranje odluke sekretara da se kao kobranilac optuženom Kuburi dodijeli g. Rodney Dixon, 26. mart 2002. (u daljnjem tekstu: Odluka u predmetu Hadžihasanović).

[77] Odluka u predmetu Žigić, par. 13.

[78] Član 19 Uputstva u relevantnom dijelu glasi: "(A) U interesu pravde, sekretar može: (i) opozvati branioca dodijeljenog po službenoj dužnosti, na zahtjev optuženog ili njegovog branioca; (ii) opozvati dodijeljenog subranioca na zahtjev glavnog branioca. [...] (C) Sekretar će opozvati branioca dodijeljenog po službenoj dužnosti: (i) slijedom odluke vijeća kojom se dodijeljenom braniocu zabranjuje da stupi pred vijeće zbog nedoličnog ponašanja na osnovu pravila 46(A); (ii) kad branilac više ne zadovoljava uslove propisane članom 14(A); ili (iii) kada je branilac proglašen krivim za nepoštovanje suda na osnovu pravila 77 Pravilnika. (D) U gorenavedenim slučajevima, o opozivu ili suspenziji bit će obaviješten optuženi, dotični branilac i njegovo strukovno ili nadležno tijelo. (E) Sekretar će osumnjičenom odnosno optuženom smjesta dodijeliti novog branioca."

[79] Član 19 (F) "Uputstva propisuje: U slučaju da zahtjev za opoziv podnesen na osnovu stava A bude odbijen, osoba koja je podnijela zahtjev može u roku od dvije sedmice od primitka obavijesti o toj odluci tražiti da predsjednik Suda preispita odluku sekretara."

[80] Nalog o imenovanju nezavisnog advokata, str. 7. Vidi i Odluku Pretresnog vijeća; Odluku u predmetu Hadžihasanović; Tužilac protiv Zejnila Delalića, Zdravka Mucića, Hazima Delića i Esada Landže, predmet br. IT-96-21-A, Nalog po zahtjevu Esada Landže za ubrzano razmatranje, 15. septembar 1999. Vidi i Jean Bosco Barayagwiza protiv tužioca, predmet br. ICTR-97-19-AR72, Odluka (Zahtjev za opoziv branioca), 31. januar 2000. ("s ozbirom na to da se u vezi s odlukom da se žaliocu dodijeli branilac po službenoj dužnosti koji će ga zastupati pred Žalbenim vijećem, pravo pristupa Žalbenom vijeću traži radi efikasnog ostvarivanja prava žalioca prema članu 20(4) Statuta [MKSR-a]").

[81] Namjera Pretresnog vijeća nije da sugeriše da je dodjela ili imenovanje branioca nevažno pitanje ili pitanje koje, samo po sebi, nema implikacija u odnosu na temeljno pravo optuženog na pravično suđenje. Pretresno vijeće samo nastoji pratiti razliku između pitanja dodjele branioca koja su više "administrativnog" karaktera i pitanja koja značajno utiču na temeljna i bitna prava optuženog.

[82] Vidi Odluku u predmetu Hadžihasanović, par. 18.

[83] Vidi Id., par. 21, gdje se u jednom dijelu kaže: "Pretresno vijeće smatra da je pitanje kvalifikacija, imenovanja i dodjele branioca, kada je postavljeno kao pitanje procesne pravičnosti i urednog sprovođenja pravde, otvoreno za sudačko razmatranje. [...] Problemi koji se odnose na odbranu optuženog mogu da utiču na vođenje postupka koji je vijeće ne samo ovlašteno da reguliše, već mu je to i dužnost u skladu sa statutarnim zahtjevom da se obezbijedi pravično i ekspeditivno suđenje. Ti zahtjevi čine dio zadaće Međunarodnog suda koji mora da se pobrine da pravda bude bjelodano zadovoljena. [...]."

[84] Vidi Id., par. 23: "Stoga Pretresno vijeće nalazi da konkretno pitanje kvalifikacija, imenovanja i dodjele branioca spada u nadležnost ovog Pretresnog vijeća ako se može pokazati da ono utiče ili je vjerovatno da će uticati na pravo optuženog na pravično i ekspeditivno suđenje ili na integritet postupka."

[85] Na majskom ročištu, nezavisni pravni zastupnik je iznio istorijat zahtjeva i mjera koje je optuženi preduzeo da bi se njegovi zahtjevi ostvarili, između ostalog: 7. aprila 2003., pismo sekretaru Suda u kojem ga obavještava da više ne želi da ga zastupaju g. Karnavas i subranilac, te izjavljuje da ih je otpustio; 3. aprila 2003., pismo sekretaru Suda u kojem govori o pitanju subranioca; 2. april 2003., prekida svakoi kontakt sa braniocima i odbija da od njih primi dokumente; 25. novembar 2003. [sic] sastanak s predstavnikom Ureda za pravnu pomoć na kojem je optuženi izjavio da želi zamjenu subranioca i da će kao zamjenu prihvatiti i nekog drugog, a ne samo treću osobu; krajem septembra/početkom oktobra 2002., sastanak s predstavnikom Ureda za pravnu pomoć. Majsko ročište, T. 749-50, 754, 756. Vidi i Id., T. 763: "Optuženi nije šutio... on je konstantno tražio da Međunarodni sud obrati pažnju na probleme s njegovim sadašnjim timom odbrane".

[86] Majsko ročište, T. 760-61. Vidi i Prijedlog, par. 20-22. Nezavisni pravni zastupnik tvrdi da se optuženi nije žalio na odluku sekretara Suda zato što nije znao kako da se žali, a niko mu nije rekao kako se to radi.

[87] Id., T. 748.

[88] Prijedlog, par. 30. (kurziv u originalu). Nezavisni pravni zastupnik dalje kaže: "Kako je g. Karnavas zamišljao da bi, naročito kad je on odsutan, mogao da postoji dobar odnos saradnje zasnovan na uzajamnom povjerenju između klijenta i subranioca – teško je shvatiti." Id., par. 64.

[89] Majsko ročište, T. 750. Mada je i na majskom ročištu i u Prijedlogu nezavisni pravni zastupnik naveo da je ova statusna konferencija održana u martu 2002., ovo pitanje je ustvari postavljeno na statusnoj konferenciji održanoj 19. jula 2002. godine. Stoga Pretresno vijeće uzima juli 2002., a ne mart 2002., kao početak "nedostatka povjerenja zbog problema u komunikaciji".

[90] Id., T. 750

[91] Id., T. 750-51.

[92] Nezavisni pravni zastupnik tvrdi da je jedna od obaveza glavnog branioca bila da se s optuženim savjetuje o sastavu cjelokupnog tima odbrane, kako bi se stvorila situacija povjerenja i komunikacije s optuženim. Prijedlog, par. 32.

[93] Majsko ročište, T. 751. Optuženi izjavljuje da je to rekao i gđi Tomanović u julu ili augustu 2002.

[94] Id., T. 751.

[95] Id., T. 752.

[96] Id., T. 752.

[97] Majsko ročište, T. 752.

[98] Id.

[99] Id., T. 753.

[100] Id., T. 753. Pretresno vijeće napominje da je tačan mjesec septembar, premda je nezavisni pravni zastupnik rekao "decembar".

[101] Id., T. 753.

[102] Majsko ročište, Id., T. 753.

[103] Prijedlog, par. 26: "Sekretar je uredno obaviješten da g. Blagojević nije zadovoljan imenovanjem gđe Tomanović. Svoju zabrinutost u tom smislu izrazio je (među ostalim) gđi Oseredczuk iz Sekretarijata." Nezavisni pravni zastupnik je priložio interni memorandum sa zapisnikom sastanka održanog 25. oktobra 2002. godine između optuženog i predstavnika Sekretarijata, te izjavljuje da su napomene koje je tada iznio predstavnik Sekretarijata podrazumijevale da g. Blagojević ima mogućnost mijenjati branioce. Id., par. 66.

[104] Prijedlog, par. 34.

[105] Majsko ročište, T. 754. Vidi i Prijedlog, par. 28.

[106] Prijedlog, par. 73. Zapisnik ovog sastanka objelodanjen je Pretresnom vijeću u skladu s nalogom Vijeća od 2. juna 2003.

[107] Majsko ročište, T. 755. Pretresno vijeće napominje da na martovskom ročištu takvo objašnjenje nije dano.

[108] Id., T. 755.

[109] Id., T. 749.

[110] Id., T. 748-49.

[111] Prijedlog, par. 38-41. U vezi s jednim podneskom, nezavisni pravni zastupnik citira pismo od 17. decembra 2002., koje je i priloženo Prijedlogu, u kojem glavni branilac informiše optuženog o tome da je podnesen taj podnesak, a posebno sljedeću rečenicu: "Prigovor će biti preveden, tako da ga vi možete pregledati". U tom istom pismu optuženi je zatražio da mu se 6. januara 2003. u PJUN donese pretpretresni podnesak na bosanskom/hrvatskom/srpskom.

[112] Id., T. 749-50. Nezavisni pravni zastupnik je pored toga izjavio: "I tako je ovaj čovjek u suštini ostavljen da sjedi u Pritvorskog jedinici bez advokata odbrane koji bi ga redovno posjećivao, prezentirao mu svoje ideje, tražio njegovu saradnju". Id., T. 764.

[113] Prijedlog, par. 47. Nezavisni pravni savjetnik, pored toga, izjavljuje: "Ne može se zamisliti kako je g. Karnavas mogao misliti ili kako može misliti da je moguć dobar i otvoren odnos saradnje između njega, njegovog tima i g. Blagojevića kad on pokazuje totalno odsustvo osjećaja za svoje klijente, pa čak i spremnost da se nosi sa svojim klijentom koji je gnjevan." Id., par. 60.

[114] Majsko ročište, Id., T. 755.

[115] Majsko ročište, Id., T. 756.

[116] IT/125/Rev. 1, 12. juli 2002.

[117] Nezavisni pravni zastupnik citira članove 8 i 12 Kodeksa, te Kodeks ponašanja advokata koji nastupaju kao branioci u Evropskoj uniji.

[118] Majsko ročište, Id., T. 757.

[119] Id., T. 757-58.

[120] Id., T. 758.

[121] Id., T. 759.

[122] Id., T. 760.

[123] Odgovor branilaca, par. 2

[124] Vidi supra, par. 7. Odgovor branilaca, par. 3-10. Branioci su priložili i pismo sudije iz Bosne i Hercegovine koji je prisustvovao prvom sastanku [u augustu 2001.] između glavnog branioca i porodice Blagojević, u kojem on, pored ostalog, kaže: "Sastanak se završio dogovorom i prihvatanjem Vaših [glavnog branioca] uslova odbrane, da Vi kao glavni branilac isključivo formirate tim odbrane, izaberete ostale članove tima iz reda advokata odnosno istražitelja.[...] Na kraju, porodica optuženog je prihvatila Vaše uslove odbrane bez ikakvih finansijskih obaveza advokata odbrane prema porodici optuženog Vidoja Blagojevića."

[125] Id., par. 5.

[126] Id., par. 7 i 9-10. "Branilac je objasnio da o tim uslovima nema pregovora, napomenuvši da su tako striktni i bezuvjetni uslovi opravdani s obzirom na: a. veličinu predmeta, b. osjetljivost objelodanjenog materijala, c. kvalitetu pravnog zastupanja koja se traži za optužbe iznesene u optužnici, d. ozbiljnost Međunarodnog suda, i e. odgovornost [glavnog] branioca koji, u krajnjoj liniji, preuzima odgovornost za rad cijelog tima odbrane i pravno zastupanje optuženog." Id., par. 7.

[127] Id., par. 7.

[128] Id., par. 9.

[129] Odgovor branilaca, par. 12. Razlog za kasnije dodjeljivanje subranioca bilo je ograničenje broja radnih sati koji se priznaju glavnom braniocu i subraniocu.

[130] U dopisima Uredu za pravnu pomoć, glavni branilac je izrazio zabrinutost zbog korištenja istih prevodilaca koje koriste drugi optuženi po istoj optužnici. Nakon toga je timu odbrane dodijeljen prevodilac.

[131] Odgovor branilaca, par. 12.

[132] Id., par. 16.

[133] Id., par. 20.

[134] Id., par. 21.

[135] Id., par. 21-24. Vidi supra, par. 5.

[136] Odgovor branilaca, par. 21.

[137] Id., par. 21.

[138] Id., par. 24. Branioci tvrde da je optuženi postao spreman da u obzir uzme i nekog drugog, a ne samo treću osobu, tek nakon što je Sekretarijat zaključio da treća osoba nema kvalifikacije.

[139] Id., par. 25.

[140] Id., par. 26.

[141] Odgovor branilaca, par. 27.

[142] Id. Branioci uz odgovor prilažu dopis Sekretarijatu od 26. septembra 2002., o kojem će biti više riječi u nastavku.

[143] Id., par. 28.

[144] Vidi npr. Odgovor branilaca, par. 46.

[145] Odgovor branilaca, par. 11-19.

[146] Branioci su priložili dopise razmijenjene između glavnog branioca i optuženog u vezi sa značajnim segmentima rada na predmetu; dopise razmijenjene između glavnog branioca i Ureda za pravnu pomoć o sredstvima kojima raspolaže odbrana i zatraženim putnim nalozima, s obrazloženjem; knjigu posjetilaca iz Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija koja pokazuje datume i trajanje posjeta glavnog branioca odnosno subranioca g. Blagojeviću.

[147] Odgovor branilaca, par. 15.

[148] Id., par. 17-19.

[149] Id., par. 33. Popratna dokumentacija je u prilogu.

[150] Id., fusnota. 45.

[151] Id., par. 20.

[152] Odgovor branilaca, par. 30. Branioci upozoravaju na činjenicu da su članovi porodice optuženog prisustvovali statusnoj konferenciji, što je još jedan dokaz da je optuženom bio poznat datum statusne konferencije. Pored toga, branioci tvrde da je za vrijeme prve pauze tokom statusne konferencije optuženi zamolio subranioca da provjeri kako mu je porodica.

[153] Id., par. 30. Vidi i par. 49. Kao prateći materijal priložena je korespondencija glavnog branioca s optuženim u kojoj se raspravlja o određenim podnescima; među ostalim, tu su i dokumenti koji pokazuju da je glavni branilac tražio odgodu roka da bi se, kako je zatraženo, sastao s optuženim i razgovarao o pretpretresnom podnesku, te da je glavni branilac i prije toga bio spreman da se sastaje s optuženim i razgovara s njim o određenim s tim povezanim podnescima, ali je optuženi odbijao da se sastane s njim.

[154] Id., par. 31. Vidi i par. 43.

[155] Id., par. 31-32.

[156] Vidi supra, par. 41.

[157] Odgovor branilaca, par. 40 (a).

[158] Id., par. 40(b).

[159] Id., par. 40(c).

[160] Odgovor branilaca, par. 51.

[161] Id., par. 44.

[162] Odgovor sekretara, par. 24. Vidi supra, par. 24-25.

[163] Konkretno, član 21 Statuta, pravila 44 i 45 Pravilnika; i članovi 16(C) i 19(A) i (F) Uputstva.

[164] Odgovor sekretara, par. 25 (naglasak iz originala).

[165] Id, par. 28.

[166] Id., par. 35. Pretresno vijeće napominje da u priloženom pismu glavni branilac izjavljuje i to da je "nakon nekoliko mjeseci rada na predmetu ponovo bilo pokrenuto pitanje [subranioca] i dogovoreno je da se gđa Tomanović zaista predloži na mjesto subranioca." Pretresno vijeće, nadalje, napominje da su i optuženi i treća osoba primili kopije tog pisma.

[167] Id., par. 35. Sekretar dalje navodi da se iz pisma glavnog branioca "jasno moglo zaključiti da [on] neće pristati na to imenovanje [treće osobe ]."Odgovor sekretara, par. 66.

[168] Id., par. 34, pozivanje na zahtjev optuženog od 25. septembra 2002. godine i dopis treće osobe upućen Sekretarijatu 13. novembra 2002. godine.

[169] Dana 22. novembra 2002. godine održan je sastanak između predstavnika Sekretarijata i glavnog branioca na kojem je glavni branilac Sekretarijatu objasnio da se u dva navrata sastao s trećom osobom i da je zabrinut u vezi s kvalifikacijama te treće osobe, Odgovor sekretara, par. 39.

[170] Odgovor sekretara, par. 41.

[171] Id., par. 42.

[172] Id. Sekretar nadalje tvrdi da se, na osnovu člana 72 (2) Profesionalnog kodeksa, braniocima izričito zabranjuje da kontaktiraju i komuniciraju s klijentom nekog drugog branioca bez njegovog izričitog dopuštenja. Odgovor sekretara, par. 97.

[173] Odgovor sekretara, par. 70.

[174] Id., par. 71.

[175] Id., par. 72.

[176]Id., par. 73-76. Konkretno, Sekretarijat citira, između ostalog, predmet Tužilac protiv Ngeze, predmet br. ICTR-97-27-I, Odluka po zahtjevu optuženog za povlačenje njegovog branioca, 29. mart 2001. ("Jasno je da optuženi nema pravo imenovati subranioca, istražitelje i pomoćnike za pravna pitanja; on nema ni pravo da odlučuje o njihovom imenovanju ili raskidu ugovora. Kao što je već rečeno, to su pitanja za koja je nadležan glavni branilac.").

[177] Id., par. 77-78, u kojima se citira predmet Croissant v. Germany, Eur. Ct. H.R., Presuda, 25. septembar 1992., serija A, br. 237-B, par. 29. Paragraf 78 Odgovora sekretara se konkretno bavi pitanjem prava optuženog da traži opoziv branioca, citira predmet Lagerblom v. Sweden, Eur. Ct. H.R., Presuda, Zahtjev br. 26891/95, 14. januar 2003. i predmet Kamasinki v. Austria, Eur. Ct. H.R., Presuda, 19. decembar 1989., serija A br. 168. Sekretar citira i predmet Erdem v. Germany, Eur. Ct. H.R., (dec.), br. 38321/97, 9. decembar 1999., bez izvještaja, u kojem je njemački sud odbio zamijeniti dodijeljenog branioca braniocem po službenoj dužnosti po izboru podnosioca zahtjeva, uz obrazloženje da je prvi branilac već prisustvovao cijelom prvostepenom postupku i stoga se ne može smatrati manje kvalifikovanim da zastupa optuženog od branioca kojeg sada predlaže optuženi koji podnosi zahtjev.

[178] Sekretar je prevedene verzije primio 20. januara 2003. godine.

[179] Pretresno vijeće raspolaže tim dopisima.

[180] Sekretarijat, nadalje, tvrdi da je uzeo u obzir trenutak podnošenja pritužbe: na osnovu nove odredbe Uputstva, brat optuženog više nije mogao obavljati dužnost službenog člana u timu odbrane optuženog koji za to prima naknadu. Tog dana je isti opozvan s dužnosti istražitelja. Odgovor sekretara, par. 51.

[181] Odgovor sekretara, par. 51.

[182] Id., par. 52. Pretresno vijeće konstatuje da je za ovu pritužbu optuženog saznalo tek nakon majskog ročišta.

[183] Id., par. 80.

[184] Id., par. 56. Pretresno vijeće napominje da, prema evidenciji PJUN-a, gđa Tomanović nije bila prisutna ni na jednom sastanku s vještacima.

[185] Id., par. 57. Pretresno vijeće napominje da je Sekretarijat dopis optuženog od 7. aprila 2003. godine primio tek nakon donošenja Odluke sekretara 8. aprila 2003. godine.

[186] Odgovor sekretara, par. 60.

[187] Id., par. 63. Kao što je gore rečeno, taj dopis je upućen i sudiji Liu, ali Pretresno vijeće prije majskog ročišta nije bilo informisano o njegovom postojanju i sadržaju.

[188] Id., par. 63.

[189] Id., par. 64.

[190] Id., par. 65.

[191] Odgovor sekretara, par. 67.

[192] Id., par. 80. Sekretar citira dopis glavnog branioca od 5. marta 2003. godine u kojem se procjenjuje da bi novom subraniocu trebalo najmanje 750-1000 sati da se upozna s predmetom. Id., par. 81.

[193] Id., par. 92.

[194] Odgovor sekretara, par. 94-96 i par. 101.

[195] Id., par. 102.

[196] Id., par. 103.

[197] Id., par. 104.

[198] Id., Odgovor sekretara, par. 107.

[199] Id.

[200] Odgovor optužbe, par. 6. Optužba je već tražila razjašnjenje pitanja dodjele branilaca optuženom, ali dosad nije zauzimala stav o meritumu zahtjeva. Vidi Prijedlog optužbe za hitno sazivanje ročišta radi unošenja pojašnjenja u zapisnik po pitanju dodjele branioca Blagojeviću, podnesen na povjerljivoj osnovi 4. aprila 2003., povučen nakon Odluke sekretara. Pretresno vijeće napominje da ni Odgovor branilaca ni Odgovor sekretara nisu bili dostupni optužbi.

[201] Odgovor optužbe, par. 13.

[202] Odgovor optužbe, par. 7, gdje se citira predmet Tužilac protiv Delalića i dr., predmet br. IT-96-21-T, Odluka po zahtjevu optuženog Mucića da mu se dodijeli novi branilac, 24. juni 1996.

[203] Id., par. 7, gdje se citira predmet Tužilac protiv Ranka Češića, predmet br. IT-95-10/1-PT, Odluka Sekretarijata, 8. januar 2003.

[204] Id., par. 8.

[205] Id., par. 9. Optužba pritom navodi objelodanjivanje novih materijala, izmjene u optužnici i, "što je još važnije", činjenicu da su se od maja 2003. dvojica bivših suoptuženih izjasnila krivim i pristala da svjedoče u predmetu protiv optuženog kao značajne nove okolnosti u ovom predmetu do kojih je došlo tokom i nakon prekida kontakata između optuženog i branilaca. Bez komunikacije i uputstava koje će dobiti od optuženog, tvrdi optužba, glavni branilac neće moći da ga brani u ovom postupku. Id., par. 11.

[206] Vidi npr. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, čl. 14(3)(d); Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (dalje u tekstu: Evropska konvencija), čl. 6(3)(c).

Član 21(4)(d) Statuta propisuje: "Prilikom presuđivanja o svakoj optužbi protiv optuženog u skladu s ovim Statutom, optuženi ima, s punom ravnopravnošću, pravo na sljedeća minimalna jamstva: [...] da mu se sudi u njegovoj prisutnosti i da se brani lično ili putem pravnog zastupnika po vlastitom izboru; da se, ako nema pravnog zastupnika, obavijesti o tom pravu; te da mu se, kad god to zahtijevaju interesi pravde, dodijeli pravni zastupnik, a da pritom ne snosi troškove odbrane ako za to nema dovoljno sredstava." Član 6(3)(c) Evropske konvencije propisuje: "Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna jamstva: [...] da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde".

[207] Uputstvo, čl. 6 (A).

[208] Uputstvo, čl. 7.

[209] Uputstvo, čl. 11(A)(i).

[210] Vidi npr. Jean Kambanda protiv tužioca, predmet br. ICTR-97-23-A, Presuda, 19. oktobar 2000., par. 33: "Žalbeno vijeće [...] zaključuje, u svjetlu tekstualnog i sistemskog tumačenja odredbi Statuta i Pravilnika, kad se čitaju zajedno s relevantnim odlukama Komiteta za ljudska prava i organa Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, da pravo na besplatnu pravnu pomoć branioca ne uključuje pravo na dodjelu branioca po vlastitom izboru." (citati ispušteni); Drugostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 61 i 62, u relevantnom dijelu: "u principu, pravo na besplatnu pravnu pomoć branioca ne uključuje pravo na dodjelu branioca po vlastitom izboru. Pravo na izbor branioca važi samo za one optužene koji mogu finansijski snositi troškove branioca. [...] dakako, optuženi slabog imovnog stanja u praksi može birati između branilaca koji su na spisku i sekretar u pravilu uzima u obzir izbor optuženog. Ipak, mišljenje je Žalbenog vijeća da sekretar nije nužno vezan željama optuženog slabog imovnog stanja. On ima široka diskreciona ovlašćenja, kojima se služi u interesu pravde." (kurziv dodat).

Vidi i Artico v. Italy, Eur. Ct. H.R., Presuda, 13. maj 1980., serija A br. 37; Croissant v. Germany, Eur. Ct. H.R., Presuda, 25. septembar 1992., serija A, br. 237-B. Vidi i Pakelly v. Germany, Eur. Ct. H.R., Presuda, 25. april 1983., serija A, br. 64.

[211] Croissant v. Germany, par. 29 (kurziv dodat).

[212] Tužilac protiv Jean-Paula Akayesua, predmet br. ICTR-96-4-A, Presuda, 1. juni 2001. u daljnjem tekstu: Drugostepena presuda u predmetu Akayesu), par. 60.

[213] Drugostepena presuda u predmetu Akayesu, par. 62.

[214] Uputstvo, čl. 16(A) (kurziv dodat).

[215] Uputstvo, čl. 16(C).

[216] Uputstvo, čl. 16(D).

[217] Dopis zamjenika sekretara predsjedniku Međunarodnog suda i sekretaru pod naslovom "Prijedlog izmjena i dopuna Uputstva za dodjelu branioca", 21. juni 1996. (u daljnjem tekstu: Dopis Sekretarijata o subraniocu), str. 3.

[218] Id., str. 3-4: "U situaciji gdje je dodijeljenom braniocu potrebna pomoć subranioca, ova izmjena i dopuna omogućuje mu da od sekretara zatraži dodjelu subranioca."

[219] Id., str. 4: "Kako je zamišljeno, subranilac bi trebao da bude podrška glavnom braniocu; on se ne dodjeljuje optuženom kao drugi branilac".

[220] Taj član je uglavnom odgovarao sadašnjem članu 16, "Osnovna načela", koji se nalazi u Odjeljku V Uputstva, "Opseg dužnosti".

[221] Dopis Sekretarijata o subraniocu, str. 4.

[222] Id., str. 4.

[223] Tužilac protiv Radislava Brđanina, predmet br. IT-99-36-T, Povjerljivi nalog u vezi sa žalbom glavnog branioca na sekretarovu povjerljivu odluku od 7. marta 2003., 1. april 2003. Vidi npr. Tužilac protiv Momčila Krajišnika, Odluka sekretara, 23. januar 2003. (imenovanje subranioca za pomoć glavnom braniocu, na njegov zahtjev, bilo je smatrano opravdanim iz razloga "povećanja obima posla zbog priprema za glavni pretres").

[224] Vidi Tužilac protiv Radislava Brđanina, predmet br. IT-99-36-T, Povjerljiva odluka sekretara, 7. mart 2003. (u daljnjem tekstu: povjerljiva odluka od 7. marta 2003. u predmetu Brđanin), koja se citira u predmetu Tužilac protiv Radislava Brđanina, predmet br. IT-99-36-T, Odluka po zahtjevu odbrane za odgodu suđenja, 10. mart 2003. (subranilac povučen, a glavni branilac pozvan da razmotri mogućnost podnošenja zahtjeva za dodjelu novog subranioca, koji će eventualno biti imenovan).

[225] Dopis Sekretarijata o subraniocu, str. 4.

[226] Kodeks, čl. 3.

[227] Kodeks, čl. 8(B).

[228] Kodeks, čl. 8 (C).

[229] Kodeks, čl. 10.

[230] Kodeks, čl. 14.

[231] Kodeks, čl. 11.

[232] Kodeks, čl. 12.

[233] Osim gorenavedenih argumenata u tom smislu koje su iznijeli branilac i sekretar, Pretresno vijeće prima na znanje da je gđa Tomanović od oktobra 2001. do marta 2003. provela na stotine sati s optuženim (u knjizi evidencije stoji da su g. Karnavas i gđa Tomanović utrošili 271.5 sati na sastanke s optuženim, Gospodin Karnavas je sâm na to utrošio još 26 sati, a gđa Tomanović je na sastanke s optuženim u odsustvu g. Karnavasa utrošila 12 sati; u trenutku imenovanja gđe Tomanović subraniocem, branioci su s optuženim proveli ukupno 236 sati); kao i činjenicu da je gđa Tomanović vršila istražne radnje na terenu zajedno sa bratom optuženog, koji je tada bio istražitelj, a u odsustvu glavnog branioca, te činjenicu da je dokumente na bosanskom/hrvatskom/srpskom koji su dostavljeni optuženom u ime g. Karnavasa potpisivala Suzana Tomanović "za Michaela Karnavasa", što prevodilac ne bi uradio. Nadalje, u dopisu glavnog branioca Sekretarijatu od 15. marta 2002. ("Zahtjev za posjetu branjeniku"), glavni branilac je zatražio dozvolu da on osobno, gđa Tomanović i osoba koja je nedavno imenovana koordinatorom predmeta posjete optuženog 22. marta 2002. U tački 3 tog pisma stoji: "Branilac g. Blagojevića će iskoristiti tu priliku da g. Blagojeviću predstavi [...] koordinatora predmeta/prevodioca."

[234] Pretresno vijeće dalje napominje da je glavni branilac razgovarao sa kolegama pravnicima u Beogradu kako bi utvrdio njegove kvalifikacije i njegovu reputaciju u pravničkim krugovima.

[235] Iz spisa se vidi da je glavni branilac proučio kvalifikacije i podobnost treće osobe i zaključio da ona nije kvalifikovana za položaj subranioca, o čemu je obavijestio optuženog. Osim toga, iz spisa se vidi da je Sekretarijat provjerio kvalifikacije treće osobe u novembru 2002. i ustanovio da ona ne zadovoljava uslove za branioca koji djeluje pred Međunarodnim sudom, što je optuženom saopšteno i objašnjeno 26. novembra 2002. Pretresno vijeće napominje da bi, budući da je optuženi prvi put zatražio imenovanje treće osobe za subranioca 16. septembra 2002., bilo primjerenije da je Sekretarijat brže ispitao kvalifikacije dotične osobe i o rezultatima obavijestio optuženog, te da mu je objasnio da, čak i da se glavni branilac složio s tim prijedlogom, treća osoba ne bi nikako mogla biti imenovana subraniocem.

[236] Vidi Tužilac protiv Vinka Martinovića, predmet br. IT-98-34-A, Odluka sekretara, 19. maj 2003. (nakon opoziva glavnog branioca, umjesto njega je na tu funkciju imenovan subranilac). Vijeće napominje da je do zamjene branioca došlo u drugostepenoj fazi postupka.

[237] Vidi Tužilac protiv Ranka Češića, predmet br. IT-95-10/1-PT, Odluka sekretara, 6. januar 2003. (optuženi traži opoziv glavnog branioca jer "nije zadovoljan radom svog branioca te [da] je izgubio povjerenje" u svog branioca; branilac "zbog prekida komunikacije s optuženim više nije voljan da zastupa optuženog"); Tužilac protiv Sefera Halilovića, predmet br. IT-01-48-PT, Odluka sekretara, 18. februar 2003. (optuženi je tražio da se glavni branilac prerasporedi kao subranilac, te da se dodijeli novi glavni branilac; glavni branilac je tražio da se u potpunosti povuče iz predmeta nakon što završi neke konkretne poslove). Pretresno vijeće napominje da je do zamjene branioca u oba slučaja došlo u pretpretresnoj fazi postupka.

[238] Vidi npr. Tužilac protiv Zejnila Delalića, Zdravka Mucića, Hazima Delića i Esada Landže, predmet br. IT-96-21-T, Odluka po zahtjevu optuženog Mucića za dodjelu novog branioca, 24. juni 1996. Pretresno vijeće je, uvaživši da pravo na dodjelu branioca po izboru optuženog nije sasvim neograničeno i da višnji interes sprovođenja pravde znači da se optuženom ne bi smjelo dozvoliti da traži opoziv dodijeljenog branioca ako ne pokaže valjan razlog, dozvolilo opoziv branioca zbog potpunog prekida komunikacije između optuženog i branioca. Pretresno vijeće je valjanim razlozima smatralo razloge koji su stvarni, tj. da zahtjev nije podnijet obijesno ili kako bi se omelo sprovođenje pravde, npr. da se odugovlači postupak. Pretresno vijeće je zaključilo da bi "bilo nepravično i prema optuženom i prema dodijeljenom braniocu tražiti od njih da ostanu u tom profesionalnom odnosu". Najzad, što je značajno za ovo Pretresno vijeće, Pretresno vijeće u tom predmetu konstatovalo je da je postupak "u ranoj fazi, te da dodjela drugog branioca neće dovesti do pretjeranog odugovlačenja".

[239] Vidi npr. odluku u predmetu Barayagwiza, gdje je Pretresno vijeće konstatovalo da je činjenica da optuženi u tom predmetu nije izgubio povjerenje u svoje advokate i da nije tvrdio da su nekompetentni relevantan faktor u rješavanju po zahtjevu za opoziv branioca. Vidi takođe Tužilac protiv Zejnila Delalića, Zdravka Mucića, Hazima Delića i Esada Landže, predmet br. IT-96-21-A, Nalog po zahtjevu Esada Landže za uklanjanje Johna Ackermana kao advokata Zejnila Delalića u žalbenom postupku, 6. maj 1999. (optuženi je tražio da se glavni branilac saoptuženog opozove zbog potencijalnog sukoba interesa, budući da je taj glavni branilac ranije njega zastupao kao glavni branilac; Žalbeno vijeće je zaključilo da materijal koji mu je podastrt ne ukazuje na sukob interesa).

[240] Uputstvo, čl. 19(C).

[241] Uputstvo, čl. 19(E).

[242] Uputstvo, čl. 20(A). "U interesu pravde" opozvani branilac može nastaviti da zastupa optuženog tokom perioda od najviše 30 dana od datuma dodjele drugog branioca. Uputstvo, čl. 20(B).

[243] Uputstvo, čl. 19(F).

[244] Pretresno vijeće napominje da je pismo u kojem optuženi navodi da je "otpustio" glavnog branioca, datirano 7. aprila 2003., dostavljeno Sekretarijatu tek nakon što je sekretar već donio odluku.

[245] Vidi Kodeks, čl. 10-12.

[246] Vidi supra, par. 38-39.

[247] Vidi supra, par. 50-53.

[248] Naprimjer, Pretresno vijeće ne nalazi nikakav pismeni trag o tome da se g. Blagojević u više navrata nastojao sastati sa braniocem, a da branilac nije došao. Zabilježen je, doduše, jedan slučaj da je optuženi prije podnošenja pretpretresnog podneska zatražio sastanak sa glavnim braniocem, no iz spisa je dalje vidljivo da je optuženi zatražio sastanak tek nakon što je prethodno odbio da se sastane sa braniocem dok je ovaj bio u Hagu. U svjetlu činjenice da glavni branilac nije bio u mogućnosti da se vrati u Hag do datuma koji je tražio optuženi, glavni branilac je, s jedne strane, zatražio produženje roka za podnošenje podneska (izričito navodeći u zahtjevu da se odgoda roka traži radi konsultacije), a s druge strane je pokušao da iznađe neko alternativno rješenje za konsultaciju s optuženim koje neće iziskivati njegovu ličnu prisutnost. Vidi i supra, fusnota 233, o vremenu provedenom s optuženim u PJUN.

[249] Artico v. Italy, par. 33. Vidi i Airey v. Ireland, Presuda, 9. oktobar 1979., serija A, br. 32 (obaveza država prema članu 6(1) Statuta da garantuju stvarno pravo pristupa sudovima može uključivati besplatnu pravnu pomoć za predmete koji se odnose na građanska prava).

[250] Artico v. Italy, par. 33.

[251] Vidi npr. Artico, par. 36.

[252] Kamasinski, par. 65.

[253] Lagerblom v. Sweden, par. 55.

[254] Pretresno vijeće podsjeća da je optuženi u svom dopisu Sekretarijatu u decembru 2002. pokušao - neuspješno - da dovede u pitanje kvalitet rada glavnog branioca. Te navode je Sekretarijat odbacio u januaru 2002. Osim toga, Pretresno vijeće uzima na znanje činjenicu da se glavni branilac nakon martovskog ročišta obratio Sekretarijatu u vezi s dogovorenim posjetom vještaka. U svjetlu njegovih komentara na martovskom ročištu, optuženi se ipak sastao sa vještacima i glavnim braniocem, u ukupnom trajanju od više od petnaest sati.

[255] Naročito u svjetlu činjenice da je optuženi po svoj prilici postupao na osnovu razumne pretpostavke da je sudija Liu primio pismo koje je bilo upućeno njemu lično, te zato nakon početka glavnog pretresa (koji je počeo 14. maja i nastavio se do 23. maja 2003.) i nije iznio nikakve dalje usmene napomene o sadržaju pisma. Pretresno vijeće sa žaljenjem napominje da je sa sadržajem pisma upoznato tek 3. juna 2003.

[256] Što se tiče prekida u komunikaciji u vezi s dodjelom subranioca, vidi supra, par. 84-85. Diskusija o prekidu u komunikaciji u vezi sa generalnom strategijom odbrane nalazi se supra, par. 94. Iz podnesaka i popratnih materijala razabire se da komunikacija između branilaca i optuženog jeste postojala u vezi sa generalnom strategijom odbrane i ciljeva koji se nastoje postići.

[257] Kodeks, čl. 8(B)(i) i (ii).

[258] Vidi supra, par. 94, a naročito fusnotu 248.

[259] Optuženi dalje kaže: "Pokušaj da mi pisani i drugi materijal dostavlja otpušteni advokat Karnavas je neprihvatljiv. To se pokušalo u dva navrata dana 06. maja 2003. godine, što sam ja odbio primiti, jer ja sam tog advokata otpustio za sva vremena i on nema moju dozvolu da se više bavi mojim predmetom ili meša u isti ni po bilo kojoj pojedinosti."

[260] Pretresno vijeće napominje da je uz pomoć Sekretarijata optuženi dosad primio sve materijale koje je za njega u međuvremenu pohranio PJUN, te da je, i dalje uz pomoć Sekretarijata, primio daljnji objelodanjeni materijal i druge dokumente podnesene u ovom predmetu.

[261] Vidi pismo od 7. aprila 2003., supra, fusnota 57.

[262] U vezi s tim, Pretresno vijeće konstatuje da je već iskoristilo svoje diskreciono pravo izvanrednom mjerom imenovanja nezavisnog pravnog zastupnika za pomoć optuženom po ovom pitanju.